DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1953 str. 38 <-- 38 --> PDF |
ispravke, te je članak objavljen. Međutim, i ako su izvršeni neki ispravci, u članku ima još uvijek suprotnosti i slabih mjesta (pogrešaka), koje može svaki pažljivi čita lac sam utvrditi. Zbog toga kao i zbog štednje sa skupocjenim prostorom Š. L. prela zim preko njih. U razmatranje uzimam ukratko samo formulaciju (stilizaciju) i shva ćanje o cilju šumskog gospodarstva, jer je to u stvari težište čitavog članka. U članku kritizira ing. Bićanić moju formulaciju općeg cilja šumskog gospodar stva, koja glasi: «Opći cilj šumskog gospodarstva sastojao bi se u tome, da se ono na temelju danih proizvodnih snaga i prirodnih sila mora voditi tako, kako bi po trebe društva ili socijalističke privrede bile trajno što bolje podmirene (u sadašnjici i budućnosti) potrebnim šumskim proizvodima.« On smatra, da ova formulacija nije potpuna, »jer nije određen odnos između troškova proizvodnje i vrijednosti proizvedene mase, te bi proizašlo, da u socijalizmu troškovi nemaju uopće nikakvu ulogu, odnosno da bi se sve raspoložive proizvodne snage mogle upotrebiti bez obzira na njihov opseg i učinak, samo da bi društvo ili socijalistička privreda bili trajno što bolje podmireni potrebnim šumskim proizvo dima.« Isto tako nastaje pitanje, napominje ing. B., »kako se prema toj formulaciji ima voditi ono šumsko gospodarstvo, koje svojom proizvodnjom može samo jednim dijelom podmiriti društvene potrebe — a kako pak, ako postoji višak proizvedene mase, koji se može izvesti.« Smatram, da gore navedena tvrdnja nije ispravna, i da ing. B. krivo shvaća i tumači gornju definiciju cilja šumskog gospodarstva. Napominjem, da je ova for mulacija općeg cilja šumskog gospodarstva izvedena iz cilja socijalističke proizvodnje ili privrede. No razmotrimo prvo pitanje troškova. U definiciji općeg cilja navodim: »na temelju danih proizvodnih snaga«, što znači na temelju danih: transportnih sredstava, drvne zalihe, zgrada, i t. d., koje se nalaze u šumskom gospodarstvu i ljudi, koji rade u šumskom gospodarstvu ili, ako to isto izrazimo jezikom privrednog poslovanja (pro izvodnje), znači na temelju danih troškova (amortizacije, plaća-zarada i t. d.), jer se proizvodne snage troše u proizvodnji — gospodarstvu. Poznato je, da u socijalizmu postoji još uvijek ograničenost zaliha minulog rada i raspoloživog živog rada (osnovnih sredstava, gotovih proizvoda, radne snage i t. d.. a zbog dizanja životnog standarda i tendencija većih društvenih potreba, nego što sli proizvodne mogućnosti. Prema tome, ako je šumsko gospodarstvo na bazi danih proizvodnih snaga (troškova) i prirodnih sila uspjelo najbolje podmiriti društvene potrebe ili potrebe socijalističke privrede —- a to znači postići najpovoljniji ekonomski efekat — onda je ono to moglo postići samo, ako je bilo racionalno, ekonomično, odnosno rentabilno. Dakle, ako je vodilo računa o troškovima i vrijednosti proizvoda. Kako vidimo, u tome pogledu je gornja definicija općeg cilja potpuna samo izražena pojmovima današnje naše ekonomike, koju bi trebalo dobro poznavati, ako se želi kritizirati. Što se tiče shvaćanja ing. B., da bi prema mojoj definiciji cilja šumskog gospodarstva mogle doći u obzir sveukupne postojeće proizvodne snage, ono je čudno! Ako se u mojoj radnji govori isključivo o šumskom gospodarstvu i o »danim proizvodnim snagama« u šumskom gospodarstvu, tada se razumije, da dolaze u obzir samo postojeće proizvodne snage, koje se nalaze u šumskom gospodarstvu, a ne mogu doći one, koje se nalaze u poljoprivredi ili sveukupno postojeće proizvodne snage. Druga primjedba »kakav će biti postupak u situaciji, kada šumsko gospodarstvo samo djelomično podmiruje društvene potrebe sa šumskim proizvodima odnosno, ako ima višak proizvodnje« spada u područje opće ekonomske politike države (društva). Razmotrimo sada formulaciju cilja šumskog gospodarstva, koju daje ing. Bićanić prema Hartigu, a koja se tiče samo proizvodnje drveta. Ona glasi: »Na sveukupno raspoloživim šumskim površinama sa što manje troškova, trajno proizvoditi što vredniju i što veću drvnu masu tako, da s njom prvenstveno što bolje mogu biti podmirene društvene potrebe.« U ovoj formulaciji sadržani su svi osnovni elementi, koje sadrži Hartigova formula, a dodani su oni elementi, koje zahtijeva socijalistička privreda, ističe pisac. |