DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1953 str. 37 <-- 37 --> PDF |
da je podnesak od početka bio uredno taksiran i po njemu će se postupiti, t. j . poslati lugara na teren, a posebno će se tražiti taksa za opomenu. Šumarije ne bi trebale kruto i uvijek zahtjevati od stranke da svoj zahtjev podnose baš pismeno. Smatramo, dovoljno bi bilo, da stranka usmeno zatraži u šumariji, pa čak i kod lugara, svoj zahtjev i tom prilikom preda samo taksu za izlazak službenika na teren po Tarif. broju 48 Zakona o taksama (taksa od 30 dinara se plaća samo na pismene podneske). Gospodarstva bi mogla o tome donijeti detaljnija uputstva. Možda bi dobro bilo, da stranka udaljena 30 i više kilometara od sjedišta šumarije može izravno lugaru predati pismeni ili usmeni zahtjev sa biljezima, konstatirajući to na neki način u lugarskoj knjizi, dok bi se naknadno u šumariji sačinila interna odluka. Rukovodilac je šumarije dužan nakon uredno plaćene takse sastaviti kratku internu odluku (na poleđini pismenog podneska, ako takav postoji), lijepi na njoj i poništava biljeg od 500 dinara i na kraju izdaje nalog određenom službeniku (lugaru) za izlazak na teren. Na samoj internoj odluci mora biti na kraju navedeno, da je za zahtjevani izlazak nplaćeno Din takse po tar. br , u ovom primjeru: Naplaćeno 500 Din takse po tar. br. 48., i na spisu propisno poništeno. Taksa po tar. br. 48. je naknada za rad državnog organa, koji izlazi na teren ne po službenoj dužnosti, nego po zahtjevu stranke, bez obzira što će u nekim primjerima taj izlazak i rad službenika biti ograničen na samo mjesto službovanja i bez obzira da li je stranka neposredno tražila izlazak ili je osnovanim zahtjevom na posredan način prouzrokovala takav izlazak za njezin račun i u njezinu interesu. Stoga ne treba pred stranku postavljati pitanje dnevnica i si., jer stranka sa time nema nikakove veze. Pitanje eventualnih dnevnica i si. rješava se po postojećim propisima. Kod toga svega nije odlučeno da li izlazi na teren jedan ili više službenika. Bitno je, da se taksa naplaćuje po jednom zahtjevu odnosno predmetu. Prema tome »ako se izlazak vrši po više zahtjeva u jednom danu, makar poticali i od jedne osobe, taksa se naplaćuje po svakom zahtjevu. U slučaju prekida posla po zahtjevu stranke za ponovni izlazak naplaćuje se nova taksa po tar. broju 48. Zakona o taksama«. (Iz objašnjenja Državnog Sekretarijata za poslove narodne privrede FNRJ br. 6734/53.) Zakon o taksama ima najširu primjenu kod svih državnih organa, pa prema tome i šumarije treba da nastoje osigurati sprovođenje zakonitosti na terenu, čime će se uvelike izbjeći različiti nesporazumi kao i eventualni nemaran i nesavjestan rad službenika. Dobrinčić Veljko Ing. Branko Bićanić: »O CILJU ŠUMSKOG GOSPODARSTVA I NJEGOVOJ REALIZACIJI« Šumarski list broj 4—5/1953. U Š. L. broj 1—3/52 izašla je moja radnja pod natpisom: »O cilju šumskog gospodarstva u socijalizmu i o njegovoj realizaciji«. Za tu sam radnju napomenuo, da je ona samo kratki izvadak iz opsežne studije. S njome sam želio, da pred naša stručnu javnost iznesem problem cilja šumskog gospodarstva u socijalizmu. U povodu te radnje je ing. Bićanić napisao za Š. L. članak »O cilju šumskog gospodarstva i o njegovoj realizaciji u socijalizmu«. Uredništvo lista dalo mi ga je na ocjenu. Napisao sam uredništvu opširno mišljenje s molbom, da ga ono dostavi i piscu članka, što je i učinjeno. U mišljenju sam upozorio na slabosti članka. Nakon toga je ing. Bićanić članak proširio, izvršio izvjesne ispravke i poslao ga ponovno Š. L. Uredništvo mi ga je dalo i po drugi put na čitanje. U članku je bilo i dalje pogrešnih i slabih mjesta, te suprotnosti s kojima sam upoznao Uredništvo, pa predložio, da se članak dade na ocjenu i drugom stručnjaku. Ocjenu je proveo ing. Z. Potočić, koji je upozorio ing. B. na opširnost članka i slaba mjesta u njemu. Poslije toga je ing. B. skratio članak, promjenio natpis u gore navedeni i učinio daljnje |
| ŠUMARSKI LIST 12/1953 str. 38 <-- 38 --> PDF |
ispravke, te je članak objavljen. Međutim, i ako su izvršeni neki ispravci, u članku ima još uvijek suprotnosti i slabih mjesta (pogrešaka), koje može svaki pažljivi čita lac sam utvrditi. Zbog toga kao i zbog štednje sa skupocjenim prostorom Š. L. prela zim preko njih. U razmatranje uzimam ukratko samo formulaciju (stilizaciju) i shva ćanje o cilju šumskog gospodarstva, jer je to u stvari težište čitavog članka. U članku kritizira ing. Bićanić moju formulaciju općeg cilja šumskog gospodar stva, koja glasi: «Opći cilj šumskog gospodarstva sastojao bi se u tome, da se ono na temelju danih proizvodnih snaga i prirodnih sila mora voditi tako, kako bi po trebe društva ili socijalističke privrede bile trajno što bolje podmirene (u sadašnjici i budućnosti) potrebnim šumskim proizvodima.« On smatra, da ova formulacija nije potpuna, »jer nije određen odnos između troškova proizvodnje i vrijednosti proizvedene mase, te bi proizašlo, da u socijalizmu troškovi nemaju uopće nikakvu ulogu, odnosno da bi se sve raspoložive proizvodne snage mogle upotrebiti bez obzira na njihov opseg i učinak, samo da bi društvo ili socijalistička privreda bili trajno što bolje podmireni potrebnim šumskim proizvo dima.« Isto tako nastaje pitanje, napominje ing. B., »kako se prema toj formulaciji ima voditi ono šumsko gospodarstvo, koje svojom proizvodnjom može samo jednim dijelom podmiriti društvene potrebe — a kako pak, ako postoji višak proizvedene mase, koji se može izvesti.« Smatram, da gore navedena tvrdnja nije ispravna, i da ing. B. krivo shvaća i tumači gornju definiciju cilja šumskog gospodarstva. Napominjem, da je ova for mulacija općeg cilja šumskog gospodarstva izvedena iz cilja socijalističke proizvodnje ili privrede. No razmotrimo prvo pitanje troškova. U definiciji općeg cilja navodim: »na temelju danih proizvodnih snaga«, što znači na temelju danih: transportnih sredstava, drvne zalihe, zgrada, i t. d., koje se nalaze u šumskom gospodarstvu i ljudi, koji rade u šumskom gospodarstvu ili, ako to isto izrazimo jezikom privrednog poslovanja (pro izvodnje), znači na temelju danih troškova (amortizacije, plaća-zarada i t. d.), jer se proizvodne snage troše u proizvodnji — gospodarstvu. Poznato je, da u socijalizmu postoji još uvijek ograničenost zaliha minulog rada i raspoloživog živog rada (osnovnih sredstava, gotovih proizvoda, radne snage i t. d.. a zbog dizanja životnog standarda i tendencija većih društvenih potreba, nego što sli proizvodne mogućnosti. Prema tome, ako je šumsko gospodarstvo na bazi danih proizvodnih snaga (troškova) i prirodnih sila uspjelo najbolje podmiriti društvene potrebe ili potrebe socijalističke privrede —- a to znači postići najpovoljniji ekonomski efekat — onda je ono to moglo postići samo, ako je bilo racionalno, ekonomično, odnosno rentabilno. Dakle, ako je vodilo računa o troškovima i vrijednosti proizvoda. Kako vidimo, u tome pogledu je gornja definicija općeg cilja potpuna samo izražena pojmovima današnje naše ekonomike, koju bi trebalo dobro poznavati, ako se želi kritizirati. Što se tiče shvaćanja ing. B., da bi prema mojoj definiciji cilja šumskog gospodarstva mogle doći u obzir sveukupne postojeće proizvodne snage, ono je čudno! Ako se u mojoj radnji govori isključivo o šumskom gospodarstvu i o »danim proizvodnim snagama« u šumskom gospodarstvu, tada se razumije, da dolaze u obzir samo postojeće proizvodne snage, koje se nalaze u šumskom gospodarstvu, a ne mogu doći one, koje se nalaze u poljoprivredi ili sveukupno postojeće proizvodne snage. Druga primjedba »kakav će biti postupak u situaciji, kada šumsko gospodarstvo samo djelomično podmiruje društvene potrebe sa šumskim proizvodima odnosno, ako ima višak proizvodnje« spada u područje opće ekonomske politike države (društva). Razmotrimo sada formulaciju cilja šumskog gospodarstva, koju daje ing. Bićanić prema Hartigu, a koja se tiče samo proizvodnje drveta. Ona glasi: »Na sveukupno raspoloživim šumskim površinama sa što manje troškova, trajno proizvoditi što vredniju i što veću drvnu masu tako, da s njom prvenstveno što bolje mogu biti podmirene društvene potrebe.« U ovoj formulaciji sadržani su svi osnovni elementi, koje sadrži Hartigova formula, a dodani su oni elementi, koje zahtijeva socijalistička privreda, ističe pisac. |
| ŠUMARSKI LIST 12/1953 str. 39 <-- 39 --> PDF |
Hartigovu formulaciju cilja šumskog gospodarstva — koju usvaja ing. B. — nisam u svojoj radnji potpunoma analizirao, pa ću to učiniti sada. Ing. B. smatra, da je s gornjom formulacijom sasvim obuhvatio racionalnost i ekonomičnost u šumskom gospodarstvu, koju želi naročito istaći. No ta je formulacija upravo s te strane manjkava zbog toga, jer ne spominje drvnu zalihu niti ona dolazi u njoj do izražaja. Drvna zaliha ne može, da dođe kao ostala sredstva za rad (osnovna sredstva) do izražaja u troškovima (amortizacija). Ona je specifično sredstvo, koje se ne amortizira. Međutim u naprednom šumskom gospodarstvu nije svejedno, s kakvom i s kolikom će se drvnom zalihom proizvoditi. A o tome formulacija cilja šumskog gospodarstva, koju iznosi ing. B. ništa ne govori. Dakle, vidimo, da je ta formulacija ustvari manjkava, nedostatna. Razmotrimo sada pitanje suprotnosti, koja postoji u toj formulaciji cilja šumskog gospodarstva. No prije nego prijeđem ponovno na tu analizu, želio bih, da utvrdim, šta se razumjeva pod »što veća« i »što vrijednija« drvna masa. Naime ing. B. u svom članku na str. 178 piše: »Pojam što veća i što vrednija drvna masa nije istovjetan sa pojmom najveća i najvrednija drvna masa«. U mišljenju, koje je upućeno ing. B. upozorio sam ga — jer on uzima tu formulaciju iz moje radnje, i ako to ne navodi — da Hartig upotrebljava superlative (moglichst viel)1. Prilikom prijevoda toga cilja na naš jezik upotrebio sam izričaj: »što veća«, koji je uobičajen u našoj stručnoj literaturi. Ispustio sam riječ »moguća« s jedne strane, da ne uvodim germanizme u naš jezik, a s druge strane, jer smatram, kada se kaže »što veća«, da je u tome uključen i pojam moguća, dakle da se radi o superlativu ili o najvećoj i najvrednijoj drvnoj masi, kao što to shvaća i G. L. Hartig. Kada ne bi »što veća« i »što vrednija« imali to značenje, tada bi cilj bio nedefiniran, neodređen, jer tih »što većih i što vrednijih« postoji golema količina. Ističem, da i ing. B., iako u svojoj formulaciji cilja šumskog gospodarstva govori o »što većoj i što vrednijoj drvnoj masi«, kada prelazi na prikaz realizacije toga cilja ne piše o »ophodnji što vrednijeg prihoda« (što vrednije drvne mase), nego piše o ophodnji najvrednijeg prihoda (najvrednije drvne mase). U ovom posljednjem slučaju je cilj gospodarenja tek točno definiran. U valjanom, naprednom šumskom gospodarstvu moraju ciljevi biti jasni i točno određeni! Utvrdivši značenje »što veća i što vrednija drvna masa«, razmotrit ćemo sada samo formulaciju: »na raspoloživim površinama proizvoditi što veću (najveću) i što vredniju (najvredniju) drvnu masu«, jer je to težište cilja. Za tu sam formulaciju cilja Š. gospodarstva dokazao, da predstavlja suprotnost. Takav se cilj ne da realizirati uz uvjet, da narodna privreda odnosno društvo treba za podmirenje potreba sortimente jakih i različitih dimenzija i kvaliteta. Prilikom toga dokazivanja imao sam na umu vrlo napredno, intenzivno i izgrađeno Š. gospodarstvo socijalizma. Ing. Bićanić tvrdi obratno. Kao dokaz za svoju tvrdnju, među ostalim navodi i članak Leibundguta1. Leibundgut prikazujući životno djelo prof. Schadelina ističe, da je cilj Š. gospodarstva trajna proizvodnja najveće vrijednosti (ili »cilj je uzgajanje sastojine u trajnoj proizvodnji najveće vrijednosti ). On je pristalica proizvodnje najvrednije drvne mase kao i Schadelin, koji je postizavanju toga cilja Š. gospospodarstva posvetio sav svoj naučni rad na području uzgajanja šuma2. Iz gornjeg se citata, koji navodi i ing. B., vidi da Leibundgut nigdje ne spominje drvnu masu, a kamo li najveću (:što veću:) drvnu masu. Zašto? Zato , je r pretpostavlja, da šumarski stručnjak mora znati, da proizvodnja najvrednije drvne mase ne zavisi samo o vrijednosti sortimenata, nego i o maksimalnoj količini sortimenata (njihovoj maksimalnoj masi:), koji sačinjavaju najvredniju 1 Viditi moju radnju Š. L. 1952., str. 24. 1 Leibundgut: »Od prorede do uzgojnih mjera produkcije najveće vrijednosti« Š. L. 1952. str, 122—126. 2 Schadelin: Die Durchforstung als Auslese-und Veredelungsbetrieb hohster Wertleistung, II. izdanje 1936. Budući da je teško doći do djela Schadelinovog upućujem na moj opširni prikaz u Š. L. 1937., str. 326—330. |
| ŠUMARSKI LIST 12/1953 str. 40 <-- 40 --> PDF |
drvnu masu, pa je potpuno suvišno spominjati i govoriti o količin i mase . No i ako se tu radi o proizvodnji maksimalne mase sortimenata, koji sačinjavaju najvredniju drvnu masu na danoj šumskoj površini, to ne znači, da se istovremeno proizvodi i najveća sveukupna drvna masa, kao što to drži ing. Bićanić. Iz navedene formulacije cilja Š. gospodarstva, koju daje ing. B., zatim iz njegova citiranja moje radnje i izlaganja, koja iza toga slijede, zaključujem, da pisac članka vjeruje, da se različitim načinima proređivanja (njegovanja) diže proizvodnja sveukupne drvne mase. Drugim riječima, da se može na danoj šumskoj površini u ophodnji (zrelosti) najvrednije drvne mase proizvoditi ista količina mase, kao i u ophodnji proizvodnje najveće drvne mase. Doduše treba napomenuti, da je među šumarskim stručnjacima vladalo uvjerenje, da se različitim načinima njegovanja (proredama) diže sveukupna proizvodnja drvne mase, što dokazuje i ovaj citat iz spomenutog djela prof. Schadelina1. »U mogućnost podizanja proizvodnje sveukupne drvne mase putem proreda još se danas vjeruje i nagađa. Donekle i s nekim pravom, jer ono ima izvjesnu vjerojatnost za sebe. No to nije naučno dokazano. U svakom je slučaju dizanje proizvodnje drvne mase malo, ako se uporedi sa sigurnom mogućnošću vrlo velikog podizanja vrijednosti (kvalitete)«. Iz ovog se citata vidi, da se prije u šumarskim krugovima stvarno vjerovalo u mogućnost dizanja proizvodnje sveukupne drvne mase putem njegovanja (proreda), kao i to da već prof. Schadelin ne vjeruje u neko jače dizanje kvantiteta drvne mase nego u podizanje kvaliteta putem proreda. Da vidimo sada, do kakvih se rezultata došlo danas po tome pitanju u šumarskoj nauci. Istraživanje toga vrlo važnog problema su vršili njemački šumarski instituti a pogotovu pruski institut. Taj je institut počeo s istraživanjima 1876. god. Do kraja 1945. je raspolagao rezultatima s preko 250 stalnih pokusnih ploha. Na mnogim su plohama istraživanja vođena 50 do 70 godina. Iz istraživanja pruskog šumarskog instituta kao i ostalih njemačkih šumarskih instituta izlazi bez razlike, da njegovanje sastojina nema gotovo nikakva utjecaja na dizanje proizvodnje drvne mase kod određene ophodnje. Dakle proizvodnja sveukupne drvne mase ostaje načelno podjednaka, ma kako se napredno sastojine njegovale (proređivale). Rezultate spomenutih istraživanja donose u svojim radovima: Vanselov´2, Wiedeman3 i t. d. Iz naprijed izloženog izlazi, da se ne može putem njegovanja sastojina (proređivanjem) dizati proizvodnja sveukupne drvne mase, pa se ne će postići tim putem niti proizvodnja najveće drvne mase. Ta će se proizvodnja postići na danoj površini samo onda, ako se gospodari u ophodnji (zrelosti) proizvodnje najveće drvne mase. Ing. Bićanić poput Hartiga određuje Š. gospodarstvu cilj, da se na svim raspoloživim površinama proizvodi u isto vrijeme i najveća i najvrednija drvna masa. No to nije moguće, jer se najveća drvna masa može proizvoditi u ophodnji (zrelosti) proizvodnje najveće drvne mase, a najvrednija drvna masa u ophodnji najvrednije drvne mase. Te se dvije ophodnje ne podudaraju, ako narodna privreda ili društvo treba za podmirenje potreba sortimente jakih i različitih dimenzija i kvaliteta, kako sam to u svojoj radnji dokazao. Prema tome cilj Š. gospodarstva, kako ga formulira (stilizira:) ing. Bićanić po Hartigu, predstavlja suprotnost i ne da se realizirati. M. Plavšić 1 Ibd, str. 62. 2 Vanselov: Einfiihrung in die Forstliche Zuwachs-und Ertragslehre, III. Aufl. Franfurt a. M. 1948. 3 Wiedemann: Ertragskundliche und Waldbauliche Grunlagen der Forstwirtschaft, I., II., III. dio, Frankfurt a. M. 1950—1951. Budući da je do toga djela teško doći upućujem na prikaz ing. Šafara u Š. L. 1951. str. 211. 534 |