DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1953 str. 36     <-- 36 -->        PDF

ostvaren, jer on nije realan) sa 2,48, za koliko je puta slov. bjeljenica veća od naše, to
dobivamo prinos od 1,84 kg. Dakle, skoro jednak rezultat. Istini za volju treba priznati,
da mi smolarimo na radilištu crnog bora 15—20 dana dulje nego oni u Sloveniji,
jer kod nas bijeljenje traje od 20. IV. do 30. X.


U koliko je slovenska bjeljenica visoka 25 cm, onda površina bjeljenice na istom
stablu od 30 cm prsnog promjera rasp. 94 cm opsega iznosi 1550 cm2, t. j . ona je*
preko 3 puta veća negoli naša, pa se iz ovoga lako može izračunati prosječni prinos
smole po 1 cm2, a i po 1 francuskoj bjeljenici!


Sada bi netko od čitalaca mogao postaviti pitanje: Pa dobro, zašto se i na Braća
ne prave tako velike bjeljenice i poveća prinos smole, odnosno poveća rentabilnost
smolarskih radova.


Mi smo nešto napred opisali stanje naših crnoborovih sastojina iz kojeg jasno
proizlazi, da mi na mrtvo ne možemo smolariti, i da mi ne smijemo dovesti
u pitanje opstanak naših crnoborovih sastojina otvaranjem
velikih bjeljenica. Na Kršu svaka sastojina ima prvenstveno
zaštitnu funkciju!


I gornjih razloga mi svake četvrte godine prekidamo smolarenje, ostavljajući
one borove, koji se neprekidno zarezuju 4 godine na odmoru 1 godinu.


Da li mogu naša stabla crnog bora dati veći prinos i koliki on iznosi kod svake
godine uzastopnog zarezivanja, dokazat će nam naše pokusne plohe, koje su postavljene
1952 godine i čije ćemo rezultate vjerovatno obraditi za jedan slijedeći članak.
Do sada, podaci ovih, ne razlikuju se mnogo od podataka dobivenih industrijskim
smolarenjem na francuski način.


Ing. Branimir Marinković


NEKA PITANJA O PRIMJENI ZAKONA O TAKSAMA U VEZI POSLOVANJA
ŠUMARIJA


Postavilo se u praksi pitanje, kako i na koji način da šumarije ubiru odnosno
naplaćuju taksu za izlazak svojih službenika na teren, izvan ureda, a po zahtjevu
privatne stranke. To se pitanje postavlja prije svega s njegove praktične, tehničkestrane.
Pitanje se postavlja, da li molilac plaća taksu u novcu ili u biljezima i da li
ga terete i iznosi eventualnih dnevnica.


Svaka privatna osoba, molilac (stranka) mora najprije staviti svoj zahtjev, da
službenik šumarije iziđe na teren i tamo izvrši neku radnju u njenom interesu. Taj
zahtjev će u pravilu biti pismen. Uzmimo primjer. Stranka je dozvolom posjekla nešto
svoje šume i sad traži da lugar iziđe na teren i procijeni posječeno drvo, na temelju
čega će dobiti izvoznicu, jer će drvo voziti do svoje kuće javnim saobraćajnim površinama.
Ona će šumariji predati podnesak obavezno taksiran sa 30 dinara biljega 1
priložiti tome još i biljege u vrijednosti od 500 dinara. Prva se taksa plaća po tarifnom
broju 1. Zakona o taksama (u daljnjem tekstu tar. br.), kao svaki drugi podnesak,
a druga po tar. br. 48 Z. o T. Odgovorni službenik šumarije ne smije doneseni
podnesak preuzeti ako nije uopće ili nije dovoljno taksiran, već će podnesak
odmah vratiti podnosiocu s uputom, da ga propisno taksira. U protivnom takav će se
službenik izvrći kazni iz 61. 19. Zakona o taksama (tu valja napomenuti, da takvo
kažnjavanje službenika ne oslobađa podnosioca dužnosti plaćanja takse na netaksiranl
ili nedovoljno taksirani podnesak). Ako bi takav podnesak stigao poštom, onda se
prima i zavodi u urudžbeni zapisnik, a podnosilac odmah pozove, da plati ili doplati
propisanu taksu i to u roku od 15 dana (rok se računa od dana uručenja opomene,
znači, treba je uručiti s dostavnicom). Za slanje opomene plaća se također taksa od
50 dinara po tar. br. 49. Zakona o taksama. Ako podnosilac unutar tog roka plati
ili doplati taksu na svoj prvobitni podnesak i taksu za opomenu, smatrat će se kao
da je od dana podnošenja podnesak uredno taksiran. Ako se taksa ne plati odnosno
doplati podnesak se stavlja u akta i smatra se da nije niti podnesen. Ako međutim
podnosilac plati taksu na podnesak, a ne plati onu za opomenu, smatrat će se također