DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1953 str. 21 <-- 21 --> PDF |
UZGOJ I ISKORIŠĆAVANJE PRIMORSKOG BORA U LANDU* Ing. J. Guinauđeau (Bordeaux) 1. Oblast gaskonjskog Landa omeđena je, grubo uzevši, dolinom Garone i žironde sa istoka, oceanom na zapadu i dolinom Adura na Jugu. Na površini od približno 1 milion hektara, ta oblast predstavlja neprijepornu geološku jednoličnost: silicij ski (kremenasti) su pijesci pokrili za vrijeme kvartera čitavu ovu oblast debelim naslagama. Klima je uglavnom oceanska sa temperaturnim minimumom, koji nikada ne pada ispod minus 12—13° C, sa znatnim oborinama koje su prilično pravilno raspodijeljene. Ipak se može primijeti pad minimuma zimskih temperatura od obale prema unutrašnjosti. Količina se oborina povećava od sjevera prema jugu i od istoka prema zapadu, pa iznosi oko 700 mm na vrhu Grav-a i 1200 mm na prilazima Pirineja. Ovu oblast sačinjavaju 2 reljefno jasno izrazita predjela: a) Land u užem smislu riječi zahvata gotovo čitavu unutrašnjost kraja. To je ravan sa neobično malo padina, u kojoj nepropusni sloj grubog željeznog pješčenjaka zadržava vodu na površini tla tokom čitave zime. b) Dine zapremaju uglavnom obalnu zonu širine nekoliko kilometara, sa vrlo izraženim reljefom, premda visine ne prelaze nigdje 100 m. Pijesak nigdje nije nagomilan u grubim aglomeratima. 2. Uzgoj primorskog bora. Poznato je, da je gotovo čitava ova oblast bila umjetno pošumljena primorskim borom tokom 19. stoljeća. Najprije su bile pošumljene Dine u prvoj polovini stoljeća (naročito na inicijativu Bremontier-a). Zatim je počam od 1850. pošumljen Land, uglavnom po privatnicima, kojima pripada još i danas više od 2/3 cijele površine. Međutim nalazimo još i danas po koju krpicu nekadašnjih šuma, naročito u »starim dinama«. Za njih je karakteristično, da pored primorskog bora nalazimo tu i znatan broj vrsta drugog drveća: razne vrste hrastova, planiku, glog, božikovinu i t. d. (na pr. šuma kod Biscaross- a). Nedavno pošumljene »mlade dine« imaju donju etažu vrlo ograničenu s obzirom na broj vrsta. Land je pokriven obilnom vegetacijom vrijesa, paprati, žutilovke sa travama između kojih je najraširenija vrsta Molinia. šuma primorskog bora podjeljena je pros jekama širine 10—50 m. Na svakoj parceli nalaze se stabla iste starosti: to je visoka jednodobna suma. U doba zrelosti stabala, koja kod pojedinih vlasnika varira između 50—80 godina, iskorišćavaju se sva stabla na jednoj parceli, a regeneracija je vrlo često spontana. Podmladak se proređuje prvi put oko 4. ili 5. god. tako, da razmak biljaka iznaša 1—1,5 m. Na donjem dijelu stabalca se krešu do Yz njihove visine. Isti postupak provađa se kad je sastojina stara 8—10 godina, no ovaj put razmak između stabala iznosi 3—3,5 m. U oba slučaja radi se o uzgojnim mjerama, koje vlasnika skupo stoje. * Ing. Guinauđea u je šef anexa u Bordeauxu Nac. instituta za šumarska istraživanja u Naney-u. Članak je slobodni prijevod ing. Androića, po autorovoj dozvoli za »Šumarski list«. |