DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11/1953 str. 53 <-- 53 --> PDF |
oriraju, može se postići .povećBhje prirasta. Stoga se mora nastojati, da se tlu dodaju sva potrebna hranivj^i dovoljnoj količini. Autori smatraj^da je najvažniji preduvjet za uspjeh gnojidbe poboljšanje reakcije šumskog thjTTCod kiselih tala to se može postići pravilno provedenom kalcifikacijom. KatcjfSsTcija djeluje i na poboljšanje fizikalnih svojstava, a time i na bolji razvoj korijert^jgi sistema. Kalcifikacijom se također vežu slobodni Al-ioni i na taj način prej^Ee njihovo štetno djelovanje. Ipak samom se kalcifikacijom ne može povećati ^p^Wmtivna sposobnost jako degradiranih tala. Zelena gnoiidba dolazi napose u obzir na mineralnim tlima. Kao biljka za zelenu gnojidbu šumskih tala može se u Njemačkoj primjeniti samo mnogoljetna lupina (Lupinus polyphyllus). Za uspjeh zelene gnojidbe važno je, da pH tla nije manji od 5 do 5,5, te da se provede cijepljenje sjemena simbiotskim bakterijama, koje vežu slobodni dušik. Za gnojidbu dušikom, fosforom i kalijem dolaze u obzir u prvom redu šumski rasadnici i mlade kulture, kao i starije sastojine s nedovoljnim rastom ili izrazitim simptomima nedovoljne prehrane. Naročito je važno gnojenje šumskih rasadnika, jer se u njima odnose svake godine velike količine hraniva. Pogrešno je mišljenje, da bi se dodatnom mineralnom gnojidbom mogla oslabiti konstitucija sadnica. To bi se moglo desiti samo kod jednostrane primjene dušikovih gnojiva. Harmoničnim gnojenjem svim hranivima dobivaju se jake sadnice, otporne protiv zime, s dobro dozrelim drvom. Naprotiv nedovoljan rast i drugi simptomi nedovoljne ishrane sadnica odrazuju se nepovoljno i na kasnijem rastu. Za rezervno gnojenje šumskih rasadnika preporučaju autori doze gnojiva, koje odgovaraju količini od 100—200 kg K2O i 75—150 kg P2Or, po hektaru. Nakon 2—3 godine može se dodati polovina ove doze. Na lakim, pieskovitim tlima sa malim adsorpcijskim kapacitetom bolje je dodavati godišnje 40—60 kg K2O. Kalij je bolje dodavati u obliku sulfatnih gnojiva, nego kloridnih, jer se na taj način tlu ujedno dodaje i sumpor. Od fosfornih gnojiva dolaze u obzir Thomasova drozga i Rhenania-fosfat iz kojih se fosfor postepeno mobilizira. Kod prethodne zelene gnojidbe dovoljne su i manje količine dušičnih gnojiva. Za rezervno gnojenje sastojina daje se 150—250 K>0 i 100—150 kg P2O5 po hektaru. O gnojenju šumskih sastojina dvišikom nema mnogo iskustava. Svakako zelena gnojidba leguminozama povoljno djeluje. Indirektno gnojenje dušikom postiže se već time, što se kalcifikacijom stvaraju povoljniji uvjeti za rastvaranje listinca, pa se na taj način oslobađa izvjesna količina dušika. Iako i kod nas potrošnja drveta daleko prelazi godišnji prirast, pa bi i kod nas trebalo povećati prirast postojećih šuma, mi još uvijek ne možemo pomišljati na jednu širu primjenu gnojidbe šumskih sastojina na degradiranim tlima, jer ne raspolažemo s dovoljnom količinom gnojiva. Napose količine fosfornih i kalijevih gnojiva ne zadovoljavaju ni potrebe poljoprivredne proizvodnje. Ipak gnojenju šumskih rasadnika moramo posvećivati punu pažnju, ako želimo uzgojiti dobre sadnice za naša pošumljivanja. Za njih se i kod nas mogu i moraju naći dovoljne količine gnojiva. Ing. Zlatko Gračahin SCHWEIZERICHE ZEITSCHRIFT FUR FORSTWESEN— JOURNAL FORESTIER SUISSE, Zurich — br. 6, juni 1953. god.: Br. 4/5, april—maj 1953 god.: Istraživanja 0 značaju nekih aktivnih sitetičkih supstancija za gajenje šumskog drveća. Saopštenje br. 2: Uticaj nekih aktivnih sintetičkih supstancija na porast sadnica Pinus silvestris (M. Van Miegroet), Fizičke osobine šumskog zemljišta morenskih pukotina u prirodnim uslovima i pod rasličitim kulturama (Felix Richard), O uticaju vlage tla na regeneraciju ariša i smrče (Dr. Ph. Duchaufour), Zapažanja o trulenju lišća nekih vrsta drveta u školskoj šumi ETH (Hans Leibundgut), O sastavu (strukturi) zemljišta (R. Bach, H. Deuel). |