DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1953 str. 52 <-- 52 --> PDF |
jt "* , U drugom dijelu prve pokusne plohe (Sub-plot 1 B) učinjen je isti pokus sa Acer pseudoplatanusom i PaSTHS sylvaticom. Ustanoviieno je, da s°*»fjorski javor vlada dru gačije nego javor mliječ u smjesi sa bukvom; bukva je potisnu!"* gorski javor i stvo rila glavnu sastojinu. I Na drugoi pokusnoj plohi podignuta je kultura Seauo;a-e sempervrrons (Sub-Plot 2 A), zatim kultura Tsuga-e heterophylla-e (Sub-Plot 2B), te miešovita kulSH Pi cea-e Ab´es. Pinus nigra-e var. CalahHca. Pmus sylvestris-a (Sub-Plot 2C)^KH^ ustanovi kako te egzote uspijevaju u Engleskoj. Istraživanja na ostalim pokusm´m plohama sličnog su karaktera. Rezultati tih istraž:vania. ne mogu se dakako protegnuti na naše prilike. No sistem esnerimen talmh istraž´vania. koii je donio Jame s u svoioj knjizi, mogao bi poslužiti pokusnim stanicama Šumarskih Instituta kao uzor, kako se s malo troška i na malenoj p v r š i n i od nekoliko hektara mogu postignuti veliki rezultati. D. K 1 e p a c AT/TEN F. I DOEHRING W.. DIE DT´TNGIJNG IN DER FORSTWIRTSCHAFT. (Gnoiidba u šumarstvu) Ze´tschrift f. Pf´anzenernahrung Diingung, Bodenkunde, Bd 59. (104) Heft 2. Berlin 1952. str. 145—157. U Niemfčkoi su usljied opsežnih krčenia šuma, koias u vrešna u prošlim stolie ćima radi dobivanja obradivih površina, oduzeta šumskbi proizvodnii ponaibolia tla. Za uzgajanie šuma preostala su samo takova tla, koia radi svog nepovolinog položaja, plitkosti, velike skeletnosti i nedovoljne razvijenosti ili osobitog siromaštva na hrani vima (tla na glaciialnim pijescima sjevernog njemačkog vrištmskog područia i tla na šarenim piesčarima) nisu prikladna za poljoprivrednu proizvodnju. Sto smatraju gnojidbu jednom od najvažnijih miera melioracije šumskih tala Njemačke. Povećanje proizvodnosti šumskih tala je potreba, koia se u Niemačkoj sve akutnije nameće radi velike potrošnje drveta, koia daleko prelazi godišnii prirast. Gnojidba se u šumarstvu još ni izdaleka toliko ne primienjuie, kao u poljoprivredi. U prošlosti gospodarski momenti nisu omogućavali takovu intezifikaciju šumskog gospodarstva. Kako su danas cijene drvetu, nanose nal´nskom, znatno poskočile, a izgledi su, da će i nadalie biti visoke, to autori smatraju, da nema ekonomskih momenata, koii bi priječili primjenu gnojidbe u šumarstvu. Autori navode mišlienie Siichtinga , da mali opseg melioracija šumskih tala nije uzrokovan samo karakterom šumskog gospodarstva, kod kojeg je opticaj kapitala mnogo sporiji nego u poljoprivredi, već i pogrešno postavljanim i tumačenim pokusima. Kao glavne mjere melioracije šumskih tala treba smatrati mehaničku obradu, gnojenje i zaštitu tla. Dok u poljoprivredi gnojidba ima za čili. da se nadomjeste hraniva, koia se godišnje tlu oduzimaiu, kako bi se posredno dielovalo na prirodu u idućoj vegetacijskoj periodi, u šumarstvu je čili gnoiidbe drugi. Tu se ide u prvom redu za uspostavljenjem odnosno pobolišaniem ram´iih usiova za rast, t. j . gnojenje je tu u prvom redu mjera melioraciie tla, koia će tek ka=niie djelovati na prirod. Stoga u obzir dolaze u prvom redu takova gnojiva, koja djeluju na poboljšanje tla, a to su komposti, zelena gnojidba, mineralna gnoiiva, te mljeveno kamenje. Autori dalje prikazuiu faktore o kojima ovisi primanje hraniva iz tla, te količine hraniva. koie odnose šumske kulture. Oni smatraju, da bukva, smreka, ariš i bor mogu najlakše primati hraniva iz onih tala, kojih se pH u n-KCl kreće oko 5-5.5. Veći aciditet dieluie nepovolino na resorpciju hran´va, kod čega naročito dolazi do izražaia štedno dielovanie otopljenog aluminija. Također i povećanie pH — vrijednosti iznad 5-5,5 djeluje nepovoljno na primanie hraniva, napose fosfora, također i kalija. Ta se činjenica mora napose uzeti u obzir kod kalcifikacije šumskih tala, ako se ne želi doživjeti neuspieh. Mnogi neuspiesi u dosadašniim pokusima gnoienia šumskih kultura imaju se pripisati iednostranom gnoieniu s jedn´m ili dva gnoiiva. Kod tala, koja oskudijevaju hranivima mora se računati s pomanjkanjem više faktora i tek, ako se oni svi meli 492 |
| ŠUMARSKI LIST 11/1953 str. 53 <-- 53 --> PDF |
oriraju, može se postići .povećBhje prirasta. Stoga se mora nastojati, da se tlu dodaju sva potrebna hranivj^i dovoljnoj količini. Autori smatraj^da je najvažniji preduvjet za uspjeh gnojidbe poboljšanje reakcije šumskog thjTTCod kiselih tala to se može postići pravilno provedenom kalcifikacijom. KatcjfSsTcija djeluje i na poboljšanje fizikalnih svojstava, a time i na bolji razvoj korijert^jgi sistema. Kalcifikacijom se također vežu slobodni Al-ioni i na taj način prej^Ee njihovo štetno djelovanje. Ipak samom se kalcifikacijom ne može povećati ^p^Wmtivna sposobnost jako degradiranih tala. Zelena gnoiidba dolazi napose u obzir na mineralnim tlima. Kao biljka za zelenu gnojidbu šumskih tala može se u Njemačkoj primjeniti samo mnogoljetna lupina (Lupinus polyphyllus). Za uspjeh zelene gnojidbe važno je, da pH tla nije manji od 5 do 5,5, te da se provede cijepljenje sjemena simbiotskim bakterijama, koje vežu slobodni dušik. Za gnojidbu dušikom, fosforom i kalijem dolaze u obzir u prvom redu šumski rasadnici i mlade kulture, kao i starije sastojine s nedovoljnim rastom ili izrazitim simptomima nedovoljne prehrane. Naročito je važno gnojenje šumskih rasadnika, jer se u njima odnose svake godine velike količine hraniva. Pogrešno je mišljenje, da bi se dodatnom mineralnom gnojidbom mogla oslabiti konstitucija sadnica. To bi se moglo desiti samo kod jednostrane primjene dušikovih gnojiva. Harmoničnim gnojenjem svim hranivima dobivaju se jake sadnice, otporne protiv zime, s dobro dozrelim drvom. Naprotiv nedovoljan rast i drugi simptomi nedovoljne ishrane sadnica odrazuju se nepovoljno i na kasnijem rastu. Za rezervno gnojenje šumskih rasadnika preporučaju autori doze gnojiva, koje odgovaraju količini od 100—200 kg K2O i 75—150 kg P2Or, po hektaru. Nakon 2—3 godine može se dodati polovina ove doze. Na lakim, pieskovitim tlima sa malim adsorpcijskim kapacitetom bolje je dodavati godišnje 40—60 kg K2O. Kalij je bolje dodavati u obliku sulfatnih gnojiva, nego kloridnih, jer se na taj način tlu ujedno dodaje i sumpor. Od fosfornih gnojiva dolaze u obzir Thomasova drozga i Rhenania-fosfat iz kojih se fosfor postepeno mobilizira. Kod prethodne zelene gnojidbe dovoljne su i manje količine dušičnih gnojiva. Za rezervno gnojenje sastojina daje se 150—250 K>0 i 100—150 kg P2O5 po hektaru. O gnojenju šumskih sastojina dvišikom nema mnogo iskustava. Svakako zelena gnojidba leguminozama povoljno djeluje. Indirektno gnojenje dušikom postiže se već time, što se kalcifikacijom stvaraju povoljniji uvjeti za rastvaranje listinca, pa se na taj način oslobađa izvjesna količina dušika. Iako i kod nas potrošnja drveta daleko prelazi godišnji prirast, pa bi i kod nas trebalo povećati prirast postojećih šuma, mi još uvijek ne možemo pomišljati na jednu širu primjenu gnojidbe šumskih sastojina na degradiranim tlima, jer ne raspolažemo s dovoljnom količinom gnojiva. Napose količine fosfornih i kalijevih gnojiva ne zadovoljavaju ni potrebe poljoprivredne proizvodnje. Ipak gnojenju šumskih rasadnika moramo posvećivati punu pažnju, ako želimo uzgojiti dobre sadnice za naša pošumljivanja. Za njih se i kod nas mogu i moraju naći dovoljne količine gnojiva. Ing. Zlatko Gračahin SCHWEIZERICHE ZEITSCHRIFT FUR FORSTWESEN— JOURNAL FORESTIER SUISSE, Zurich — br. 6, juni 1953. god.: Br. 4/5, april—maj 1953 god.: Istraživanja 0 značaju nekih aktivnih sitetičkih supstancija za gajenje šumskog drveća. Saopštenje br. 2: Uticaj nekih aktivnih sintetičkih supstancija na porast sadnica Pinus silvestris (M. Van Miegroet), Fizičke osobine šumskog zemljišta morenskih pukotina u prirodnim uslovima i pod rasličitim kulturama (Felix Richard), O uticaju vlage tla na regeneraciju ariša i smrče (Dr. Ph. Duchaufour), Zapažanja o trulenju lišća nekih vrsta drveta u školskoj šumi ETH (Hans Leibundgut), O sastavu (strukturi) zemljišta (R. Bach, H. Deuel). |