DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1953 str. 41     <-- 41 -->        PDF

neki dijelovi C a u s s e s-a i A i g o u a 1-a imaju sada ponovno vrlo lijepe
sastojine.


Cijeli istok Francuske, od Vogeza do Alpa, kao uostalom i Pireneji,
vrlo je bogat šumama; to su visoke bukove šume, zatim srednje šume na
stepenastim obroncima planina, a u višim partijama šume jele, bijelog
bora, smrče ili ariša. U Alpama, gdje su bujički fenomeni vrlo snažni, izvršena
su velika pošumljavanja od prošlog stoljeća do danas.


Konačno imamo mediteranski jug, zemlju sunca, bura i suša, zemlju
lijepih pejzaža, koja je svjedok čestih pustošenja od požareva, no šumar
se ondje uporno bori, da održi šumske površine, pa čak da ih proširi.


Takvo je stanje francuskih šuma, a da ne govorimo o sjevernoj
Africi, ni o udaljenim prekomorskim departmanima, ni o zemljama francuske
unije, koje su bogate vrijednim drvom, ali gdje su uvjeti rada vrlo
teški.


Tako smo došli do produkata, što ih daju francuske šume. One pokrivaju
gotovo 11 miliona hektara površine; od toga su 2/s privatne, a ostalo
su komunalne i državne šume. Najveći dio privatnih šuma su srednjeg
i niskog uzgojnog tipa, izuzevši ipak Lande, gdje visoke šume primorskog
bora pripadaju uglavnom privatnicima. Listopadne šume su regularne, a
crnogorične su regularne ili preborne.


To obilje srednjih i niskih šuma objašnjava veliku količinu ogrevnog
drva u francuskim šumama. Od 25 do 30 miliona godišnje proizvedenih
kubnih metara drva, otpada, u stvari, na ogrevno drvo 15 do 20 miliona
Selo i dalje upotrebljava drvo za grijanje i pečenje kruha, ali veliki gradovi
troše kameni ugljen, elektriku ili plin. Od prošlog je stoljeća potrošnja
ogreva u Francuskoj pala. Važno je, dakle, da se smanji proporcija
ogrevnog drva, proizvedenog u francuskim šumama. Zato se već nekoliko
desetaka godina nastoji srednje šume konvertirati u visoke šume prirodnim
ili umjetnim putem, t. j . unošenjem crnogorice u srednje listopadne
šume. Osim toga, od sada se javne ustanove trude, da usmjere povećanu
količinu ogrevnog drveta prema drugim tržištima, kao na pr. za destilaciju,
za kartonažu, za tvornice celuloze, za fabrikaciju lesonit-ploča i t. d.


Snabdijevanje Francuske celuloznim drvom vrlo je težak problem.
Papir, karton, lesonit-ploče i celuloza, što se troše svake godine u našoj
zemlji, iziskuju 5 do 6 miliona kubnih metara drva, prvenstveno četinjača.
Prije rada od 1939—1945. Francuska je proizvodila samo 500.000 kubnih
metara tog drva. Zahvaljujući kulturama, koje su osnovane u početku
ovog vijeka, kao i iskorišćivanju prorednog materijala u teško pristupačnim
šumama, sadanja produkcija prelazi milion kubnih metara. Ali mi
ipak moramo uvoziti sav ostatak iz inostranstva u obliku drva, (što postaje
sve teže i teže) ili u obliku drvenjače, pa dapače i u obliku papira.


Da bi se popravilo to stanje, stručne organizacije tvornica papira učinile
su golemi napor oko propagande pošumljivanja. Zahvaljujući Nacionalnom
šumskom fondu pošumljivanje golih terena se nastavlja; radi se
također na unošenju crnogorice u loše niske šume. Svake je godine na taj
način osvojeno nekoliko desetaka hiljada hektara. S druge strane, veliki
su napori uloženi kako putem tvorničkih laboratorija, tako i putem laboratorija
javnih ustanova za bolje iskorišcivanje listača za celulozu. U tom
je smjeru važnu ulogu odigrala Visoka škola za fabrikaciju papira u Grenoblu,
koja se radi tih istraživanja povezala sa Stanicom za šumske po