DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1953 str. 3 <-- 3 --> PDF |
man MW®»xgam v „ . RI.OVA0 SUMARSt! LIST GLASILO ŠUMARSKOG DRUŠTVA HRVATSKE GODIŠTE 77 NOVEMBAR GODINA 1953 PROCES POMLAĐIVANJA JELE I BUKVE U HRVATSKIM PRAŠUMAMA J. Šafar, Zagreb O O d svih gospodarskih šuma tipična preborna šuma jele-bukve po obliku i sastavu najbliža je prašumi. Stoga proučavanje stanja i razvitka prašume mnogo može pomoći da se bolje objasne izvjesne pojave u prebornim šumama i da se utvrde izvjesne biološke pravilnosti i zakonitosti ili bar učvrste dosadašnje spoznaje o njenoj dinamici. Naročito je to važno u slučajevima, kad se za izvjesne procese ne može dovoljno sigurno prosuditi, jesu li nastali više pod indirektnim utjecajima gospodarskih faktora šumske proizvodnje ili su pretežno uvjetovani prirodnim faktorima. Ta razmatranja kao i neke pojave, opažane u bosanskim prašumama i u hrvatskim prebornim šumama (9), bili su poticaj, da se komparativno na temu prašuma-preborna šuma donekle razjasni problem nedovoljnog podmlađivanja jele u mnogima našim prebornim šumama. Taj problem nije nov niti je ograničen samo na republiku Hrvatsku. On se pojavljuje na području čitave naše države i u prebornim i u jednodobnim šumama jele-bukve. Na taj problem ukazuju i mnogi inozemni stručnjaci Srednje Evrope. U vezi s time je često i problem invazije bukve u području šuma jele i smreke. Prema tome ovaj problem nije samo biološki nego on sadrži i vrlo važno gospodarsko značenje. Napose u našoj državi, gdje je omjer četinjača prema listačama s ekonomskog gledišta razmjerno nepovoljan, navedeni kompleksan problem sačinjava jedan od najvažnijih zadataka i operative i nauke. Zato je potrebno, da se sa što više strana analizira i osvijetli u svrhu što pravilnijeg rješenja. Historijski profil Gospodarske šume u Jugoslaviji nisu toliko iskvarene osnivanjem monokultura i unošenjem alohtonih vrsta drveća kao mnoge šume Srednje Evrope. No ipak one su znatno degradirane eksploatacionim sječama, smjesa po vrstama drveća se mnogo izmijenila, pa gdjekad nastaje pitanje: kakav bi prirodan sastav po vrstama drveća te šume imale, da u njima nisu bile vršene neracionalne sječe. Vrlo často se to pitanje nameće, kad se proces prirodnog pošumljavanja dovoljno ili nikako ne razvija u smjeru, kojim bi se što bolje namirivale gospodarska potreba na odleđenim vrstama drveća u budućnosti. Takvo pitanje nerijetko iskrsava pri prirodnoj cbnovi naših prebornih šuma. Ono će se kasnije, u vezi s intenziviranjem uzgojnih radova, sve 441 |
| ŠUMARSKI LIST 11/1953 str. 4 <-- 4 --> PDF |
više pojavljivati; to pogotovo i zato, što su struktura i tekstura naših prebornih šuma sječama mnogo poremećene, a ta se činjenica naročito mnogo odražava u prekinutom sklopu, kao i u nedovoljnom broju i smjesi stabala u nižim debljinskim razredima. Stoga sam koristio priliku, koju mi je prigodom otvaranja problema izlučivanja prašumskog rezervata na Ličkoj Plješivici pružio direktor šumskog gospodarstva ing. J. Ko s o vić , da pomoću jedne jednostavnije metode pokušam utvrditi pravilnosti u procesu podmlađivanja prašume. U Lič. Plješivici nalazi se najveća prašuma u Hrvatskoj i razmjerno je lako pristupačna, pogotovo danas kad se kroz nju gradi kamionska šumska cesta. Civilizacija i kultura upravo uvjetuju, da se za buduća ljudska pokoljenja sačuvaju dijelovi netaknutih prašuma (8,12). Kad se naša civilizacija toliko približila našoj prašumi, bila bi naša dužnost da se spasi jedan dio toga ostatka ostataka negdašnjih ogromnih prašuma iz kulturnih, iz turističkih i naučnih a prema tome i privrednih razloga, da ostane za sva vremena nacionalni spomenik naše kulture i naše prošlosti. Naše prašume kroz literaturu vrlo malo poznajemo, i to nažalost većinom na stranim jezicima. Napose o hrvatskim prašumama imamo vrlo malo objavljenih podataka. Prvi rad o biljnom svijetu Ličke Plješivice publiciran je razmjerno vrlo davno, pred jedno i pol stoljeće (K i t a i b e 1 1805). Pola vijeka kasnije piše o flori te planine Šloser-Vukotinovi ć (1852), a zatim se javljaju drugi botaničari s manjim florističkim prilozima. Nastavno na te radove započela se istraživati i vegetacija (Bec k 1901). Fundamentalno djelo za upoznavanje vegetacije Plješivice dao je Ross i (1913) a daljnja istraživanja postepeno prelaze i na područje fitocenologije (H or va t 1925). Sa šumarskog gledišta dotakli su se pitanja hrvatskih prašuna šule k (1866) i Wessel y (1876); specijalno pitanje o strukturi bukovih prašuma dokumentarno je obradio Mileti ć (1930). Sa posve gospodarsko uređajnog gledišta ,u svrhu eksploatacije, problem tih prašuma tretirali su šuri ć i Antonije v i ć. Mnogo više znamo o bosanskim prašumama, ali također najvećim dijelom iz strane literature. Opis objekta Lička Plješivica dio je prostranog Dinarskog planinskog masiva. Kao svi glavni grebeni Dinarida, i ta planina se proteže u smjeru SZ-JI, i to iznad kenjona gornjeg toka Une te do Plitvičkih Jezera, u dužini 70 km. Za rimskih vremena ovuda je vodio put iz Dalmacije preko Knina na Bihać-Sisak. Najviši vrh toga gorskog lanca je Gola Plješivica 1649 m. Geološki Plješivica je nastala u doba Mezozoika te je sačinjavaju uglavnom vapnenci Jure i Krede. Reljef zemljišta je isprekidan, obiluje strminama. Tlo je plitko do srednje duboko, između pukotina i vrlo duboko, karbonatno neutralno do slabo kiselo. Manje pvršine zauzimaju slabo podzoiirana tla, napose pod smrekovim sastojinama. Pod sastojinama jelebukve tla su najčešće skeletoidna do skeletna, pa se tu proces podzolizacije većinom nalazi u inicijalnom stadiju, ali gdje su kemijskim trošenjem vapnenaca nastave dublje naslage, podzolasta tla su više razvijena, a to se opaža i na vegetaciji. Po vrhovima nalaze se i plitke planinske crnice, ponegdje i rendzine. Godišnje oborine su oko 2000 mm. Nepovoljne utjecaje petrografsko-pedoloških, orografskih i klimatskih faktora potencirali |
| ŠUMARSKI LIST 11/1953 str. 5 <-- 5 --> PDF |
su na nekim položajima loši i jaki antropogeni faktori a posljedica je degradacija i deklasifikacija šumskog, pašnjačkog i poljoprivrednog tla. U nižim pojasima rasprostire se bukva u formi šikara te niskih i srednjih šuma, zatim se pojavljuje i jela pojedinačno, do 700—900 m istrebljena prijašnjim sječama. Potom se jela sve više sklapa u grupe. Od 1000 do 1300 m prosječni sastav šuma je 3—6 bukve i 4—7 četinjača (od toga 0—3 smreke). Od 1300 m bukva sve više prevladava te konačno završava šumsku vegetaciju, isprva sabljasta te niska i pri vrhovima u obliku klekovine. Drvna masa mješovitih šuma iznosi 400—800 m3 po ha. Prema općim navodima H o r v a t a biljne zajednice na Lič. Plješivici zauzimaju ove pojase: F a g e t u m m o n t a n u m, Fagetum a b i e t etosum, Fagetum subalpinum, ponegdje Pinethum Mug- h i i konačno planinske rudine; u te šume utrešene su sastojine P i c eetum montanum. Nastavno na prašumu u nižim pojasima nalaze se eksploatirane pre- borne šume, šume tipa prašume i degradirane šume. Stoga prašuma može dobro poslužiti kao komparativni objekt za ličke šume. Tok i rezultat istraživanja Tok podmlađivanja istraživan je maršrutski s naročitim obzirom na proces prirodne izmjene jele i bukve, i to u zajednici Fagetu m abi etetosum , na visini oko 1000—1100 m, na ekspoziciji uglavnom sjeveroistočnoj. Osim opažanja sistematski su vršena i ocjenjivanja razvitka toga procesa bez izbora na 145 slučajeva. Prosječni odnos smjese je 5—6 jele i 4—5 bukve s pojedinačnom smrekom i po kojim javorom. Drvna masa 500—700 m3. Istraživanja su prethodna orijentacionog karaktera. Ta istraživanja pokazala su prije svega, da se bukva podmlađuje pretežno pod progalama u većim ili manjim slojevima, jela u grupama i trupovima, smreka pojedinačno te nerijetko u linijama (na trulim deblima) i u trulim panjevima. Pojava mladog naraštaja bukve u slojevima opažena je i u bosanskoj prašumi Peručici (9) te u prestarjelim gospodarskim šumama švicarske (5). Ako ne uzmemo u obzir malobrojnu smreku, tada izlazi da se u navedenom broju slučajeva jela podmladila u 50% a bukva u 50% slučajeva (v. tabelu). U gospodarskom pogledu to bi bio razmjerno vrlo povoljan odnos za proširivanje četinjača, kojih u našoj državi ima razmjerno premalo. Ali iako je postotak za bukvu malen, ne znači da se Mies. skl< p bukve Mješ. skl"p jele Ikup-Način Broj pomlađenih površ´na u "/„ no pomlađibukve jele bukve jele "1 vanja 10 28 72 100 slojevi 86 14 100 grupe 14 43 36 7 100 prosjek |
| ŠUMARSKI LIST 11/1953 str. 6 <-- 6 --> PDF |
ona i manje obnavlja. Njen pomladak većim dijelom zauzima čitave plohe, dok se jelov mladi naraštaj pojavljuje i održava pretežno u grupama. Taj odnos dakle nije za jelu osobito povoljan. Ako uzmemo u obzir i malo rasprostranjenu smreku, tada se u navedenom broju slučajeva pokazuje ovaj prosječni odnos: 45—55% jela, 45—50% bukva i 5—10% smreka. Vrlo je pri tom značajna pojava, da se pojedine vrste drveća u fazi podmlađivanja velikim dijelom nalaze svaka za sebe odijeljena; češći izuzetak je pojedinačna smjesa jele sa smrekom (v. pril. slike). Prostorni odnosi podmlađivanja jele-bukve-(smreke) u prašumi Kasnije, kad pomladak odraste i razvije se iz mladika u letvenjak, pod utjecajem stajališnih položaja u sastojini i nasljednih svojstava stabala međusobna borba drveća za prostor, hranu, vlagu i svijetlo dovodi do diferenciranja i međusobnog izlučivanja pojedinih individua. Tada često nastaje pojedinačna smjesa po vrstama drveća. Prema tome u prašumi postoji grupimična i pojedinačna smjesa odraslih stabala. Naprotiv u prebornoj šumi smjesa je većinom pojedinačna. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1953 str. 7 <-- 7 --> PDF |
U vezi s takvim procesom podmlađivanja jele i bukve pojavljuju se pitanja: 1 da li u prašumi postoji proces ili bar tendencija izmjene vrsta drveća, i 2. ako postoji, da li se jela više podmlađuje pod bukvom ili bukva pod jelom. Uzevši u obzir samo onu vrstu drveća, koja u nadstojnom dijelu sastojine prevladava, tada izlazi, da se bukov podmladak oko 70% slučajeva pojavljuje uglavnom pod sklopom jele a 30% pod sklopom bukve (v. tabelu). Jelov podmlak pod inače istim ekološkim okolnostima pojavljuje se 90% pod sklopom bukve i samo 10% pod sklopom jele. Smrekov pomladak je naseljen pretežno pod mješovitim sklopom. Mješovit jelov-smrekov pomladak razvijen je pod mješovitim grupama drveća, u kojima prevladava bukva, t. j . pod sklopom bukve-jele i pod sklopom bukve-jele-smreke. Prema tome posve je očigledno, da u prašumi postoji prirodna izmjena vrsta drveća. Taj proces razvijen je u visokom stepenu. Dakako, ima i izuzetaka od toga općeg prosjeka, pa je potrebno da se te pojave i potanje ispitaju. Na temelju tih prosječnih podataka može se zaključiti, da je za uspješnije prirodno podmlađivanje mješoviti sastav šume potrebniji jeli nego bukvi, Bukva se u zajednici Fagetum abietetosum može lakše podmlađivati nego jela, što se uostalom može donekle razabrati i iz samog naziva te šumske zajednice. To je još jedan razlog više za potvrdu Hor vatov e teorije, da jela u našima planinskim šumama na vapnenačkoj podlozi ne sačinjava posebnu asocijaciju, kojoj bi kao karakteristična vrsta bila primiješana bukva. Jela se tu stvarno nalazi u području bukve, a ne obratno. Ova vrsta je na tom području biološki slabija, pa je prema tome i u uzgojnom pogledu slabija od bukve. Ako se jeli u gospodarskoj šumi jele-bukve ne pomogne, pod indirektnim lošim utjecajem nekih gospodarskih faktora (uglavnom prejako i prenaglo otvaranje sklopa krošanja) redovno se više pojavljuje bukva; rasprostranjivanju bukve u takvim okolnostima još više pogoduju ekološki faktori, koji su utjecali i utječu da je u našima planinskim šumama ona biološki jača od jele. Takvi odnosi podmlađivanja još bolje se mogu opaziti, kad se razmatra kvantitativni proces obnove mladog naraštaja na temelju raznih odnosa smjese po vrstama drveća u nadstojnom dijelu sastojine. Sakupljeni brojčani materijal o tome prikazan je na pril. grafu.* Bukov podmladak najviše se pojavljuje pod sklopom, u kojem prevladavaju krošnje jele. Što je učešće jele manje, podmladak bukve oskudnije je naseljen. Najbolje je podmlađivanje pod sklopom jele-bukve i pod sklopom jele s pojedinačnom bukvom. Ako se u gornjem dijelu sastojine nalazi mješoviti sklop bukve s jelom ili bukva s pojedinačnom jelom proces podmlađivanja bukve naglo je manji. Ali ni pod čistim sklopom jele i pod * Značenje nomenklature za pojedine vrste drveća i za njihove odnose smjese razabire se iz daljnjega teksta. Primjera radi navodimo objašnjenje za odnos Je-Bu ( Smr) : mješovita sastojina ili (u našim istraživanjima) grupa jele i bukve, u kojoj prevladava jela, sa pojedinačno utresenom smrekom; odnos B u- (J e - S m r) znači: gotovo čista sastojina bukve sa pojedinačnom jelom i još manje utresenom smrekom. Takve oznake posve su jednostavne, dovoljno svakom razumljive i zauzimaju vrlo malo prostora. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1953 str. 8 <-- 8 --> PDF |
sklopom jele-smreke s pojedinačnom bukvom bukva se ne može obilnije podmladiti, vjerovatno zbog premale svjetlosti i topline; ali ta se pojava ne bi još smjela smatriti nekom pravilnošću, napose i zato što je čistih grupa jele i pogotovo smreke na istraživanom području bilo malo te prema tome nije se moglo sakupiti ni dovoljno podataka. 36 3Z ZO 26 25 21 20 15 JSE3 a) podmladak bukve b) pođmladak jele Kvantitativni odnosi podmlađivanja u prašumi pod sklopovima jele, bukve i smreke Podmlađivanje jele najbolje napreduje pod sklopom bukve s pojedinačnom jelom, zatim pod čistim sklopom bukve i pod mješovitim sklopom bukve-jele. U dijelovima sastojine, gdje sklop većim dijelom sačinjavaju krošnje jele, pomladak te vrste mnogo je manje zastupan. Pod krošnjama jele s pojedinačnom bukvom kao i pod čistim sklopom jele jelov pomladak se vrlo malo pojavljuje. Interesantna je pojava, da se tu jela oskudno podmlađuje pod smrekom, iako se ona inače (u gospodarskoj šumi) pod tom vrstom obilno može razvijati; zbog premalog učešća smreke u dotičnom dijelu prašume ni taj se podatak ne može uzeti bez izvjesne rezerve. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1953 str. 9 <-- 9 --> PDF |
Na temelju malobrojnih podataka za smreku moglo se opaziti, da se njen pomladak naseljuje pod sklopom bukve manje nego pod sklopovima krošanja bukve i jele s pojedinačnom smrekom. Mladi smrekov naraštaj češće se pojavljuje zajedno sa jelovim pomlatkom, ali većinom pojedinačno. Gospodarsko značenje Iako prašuna ne može biti i nije ideal, kojemu treba da teži gospodarska šuma, ipak mnogi procesi razvitka prirodne šume te njen sastav sačinjavaju jednu od glavnih polaznih točaka u uzgojnim principima, na kojima je izgrađeno savremeno shvaćanje o uzgajanju šuma. Izvjesne biološke zasade imaju isto značenje i istu vrijednost za gospodarsku šumu kao i za prašumu, mada struktura, tekstura** i način regeneracije u gospodarskoj šumi imaju i moraju imati mnogo širi okvir, koji ovisi i o prirodnim i o gospodarskim faktorima šumske proizvodnje podjednako. Razmatrajući s toga gledišta proces i problem prirodnog podmlađivanja u prebornoj šumi jele-bukve, ukazuje nam se naročito ova paralela. Ako se sklop sastojine mnogo i naglo progali (u prašumi vihorom, gromom te ugibanjem i rušenjem stabala, u gospodarskoj šumi sječom, zarazama! vjetrom), tada snažno nadire bukva čitavim slojevima. Budući da je bukva u mješovitoj šumi dobra služiteljica ali loša gospodarica te je najjači biotski takmac jeli, na okupirano područje bukve čedna jela ne može mnogo prodrti. Ona (prema njenim biološkim svojstvima) mora čekati, sve dok njen konkurent svojim krošnjama ne napusti prizemni prostor i započne svoje brojno stanje umanjivati. U takvoj fazi međusobne borbe jeli pogoduju mnogi ekološki faktori, nadire pod bukvu te postepeno i sigurno zadire u gornje sastojinske prostore. Jelov mladi naraštaj u gospodarskoj šumi i u prašumi jele-bukve najviše se pojavljuje u grupama. Ako se te grupe prigodom sječa ne poštede odnosno kad se kod neobzirnih eksploatacionih sječa nesavjesnim obaranjem unište, tada još više dolazi u pitanje podmlađivanje jele u prebornim šumama. Odviše i naglo otvoren sklop u zajednici Fagetu m abiete t o s u m jela teško podnosi, jer zahtijeva znatne količine zračne vlage, pa joj za podmlađivanje najbolje odgovaraju ekološke okolnosti u manjim rupama sastojinskog sklopa. Da bi se dakle moglo povećati i osigurati učešće mladog naraštaja jele, sklop krošanja ne smije biti progaljen, jer u protivnom slučaju mnogi ekološki činioci pogoduju biološkim svojstvima bukve te ona tada zahvaća i mnogo veće površine prostranim slojevima. U daljnjoj fazi razvitka spajaju se pojedini odijeljeni slojevi i nastaju preborne sastojine s dva sloja krošanja, od kojih gornji sačinjavaju jela i bukva a donji uglavnom čisti sklop bukve. Ako se neracionalno i neplanski gospodari, postepeno bukva gotovo posve ovlada nad okupiranim područjem i jela uzmakne (mnoge sastojine u Lici) ; ako se uzgojni zahvati koncentriraju u korist jele i pogotovo ako se jela i umjetno podmlađuje, tada omjer smjese postaje za tu vrstu sve povoljniji. Biološka svojstva obih vrsta drveća vrlo su si bliza. Ona su ipak tako i toliko različita, da već i razmjerno male razlike u postupku sa sastojinom, napose u sklopu, ekološki utječu na biološku prevlast u rasprostranjivanju mladog naraštaja jedne ili druge vrste. Ako se sklop umjereno ** tekstura = omjer smjese. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1953 str. 10 <-- 10 --> PDF |
prorijeđuje, mogu se dobro podmladiti obe vrste, što uostalom ovisi također i o godinama sječe i fruktifikacije. Ali ako se sklop mnogo i naglo otvori, tada gotovo uvijek na području Fagetum abietetosum nastupa navala mladog bukovog naraštaja, pa makar jela prije urodila sjemenom a bukva se kasnije podmladila. Pod potpunijim vertikalnim do stepeničastim sklopom jele-bukve, gdje se izlučivanje stabala sječom razvija postepeno i obzirno, jela je biološki podjednako jaka bukvi. Zbog svega toga uzgojni radovi u prebornoj šumi jele-bukve zahtijevaju opsežno iskustvo i savjestan postupak. Ti radovi su za šumarskog stručnjaka vrlo interesantni i predstavljaju jednu od najboljih škola za uzgajanje šuma. Tko dobro apsolvira tu školu iako se snalazi u svima drugim radovima uzgoja visokih šuma. Zaključak Na temelju orijentacionih istraživanja u prašumama Ličke Plješivice u području zajednice Fagetum abietetosum može se za proces podmlađivanja jele i bukve zaključiti ovo: 1. Pomladak svake vrste drveća razvijen je uglavnom odijeljeno. Bukva se podrnlađuje pretežno u slojevima a jela u grupama. 2. Izmjena vrsta drveća na malim površinama redovna je pojava. Toj zakonitosti nešto više je podvrgnuta jela nego bukva. Bukva se razmjerno mnogo podrnlađuje i pod mješovitim i gotovo čistim sklopom bukve. 8. Podmlađivanje najbolje se razvija pod mješovitim sklopom. Može se pretpostaviti, da je takav sastav sastojina više potreban jeli nego bukvi. Iako su te činjenice više ili manje poznate, one ipak doprinose, da se ta spoznaja još više učvrsti. One ujedno pokazuju, na koji se način u nedovoljno podmlađenim prebornim šumama jele-bukve proces obnove jele može što bolje unaprijediti: 4. Za uspješno podmlađivanje jele u gospodarskim šumama potrebno je pomagati njen razvitak u grupama. 5. Budući da se jela većinom nalazi na prirodnom području njene najjače konkurentne vrste te je zato biološki i uzgojno slabija, treba u borbi između jele i bukve uvijek pomagati jelu. 6. Ako se pod prijašnjim indirektnim utjecajima gospodarskih faktora bukov mladi naraštaj mnogo razvija u prostranim slojevima, u svrhu povećanja učešća četinjača treba da su uzgojni zahvati u mladom naraštaju intenzivniji. 7. Najbolji način, da se jela u gospodarskim šumama može dovoljno i potrajno podmlađivati, jest: stvaranje i održavanje gušćeg mješovitog stepeničastog sklopa krošanja te mjestimične polagane i umjerene sječe u grupama. LITERATURA 1. Beck-Mannagetta : Die Vegetationsverhaitnisse der illyrischen Lander, Leipzig 1901. 2. Horva t I.: O vegetaciji Plješivice, Geogr. vestnik, Ljubljana 1925. 3. Kitaibel-Waldstein: Descriptiones et Icones plantarum rariorum Hungariae, II, Wien 1805. 4. Mileti ć Ž.: Istraživanja o strukturi bukovih sastojina karaktera prašume, Šum. list 1930. 5. Pillichd y A.: Verfassung und Behandlung iiberalter Waldungen, Schweiz. Z. f. Forstwesen 1928. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1953 str. 11 <-- 11 --> PDF |
6. R o s s i Lj.: Die Plješivica und ihr Verbindungszug mit dem Velebit in botanischer Hinsicht, Magyar Bot. Lapok 1913. 7. Schlosser-Vukotinović : Geognostisch-botanischer Reisebericht iiber das Kroatische Kiistenland, das Likaner und Utočaner Grenzregiment, Zagreb 1852. 8. Š afa r J.: Sačuvajmo dijelove prašuma, Šum. list 1948. 9. Šafa r J.: Ugibanje i obnavljanje jele u prebornim šumama Gorskog Kotara, Šum. list 1951. 10. Šule k B.: Korist i gojenje šumah, Zagreb 1866. 11. W e s s e 1 y J.: Kras hrvatske Krajine, Zagreb 1876. 12. Wrabe r M.: O gozdarskogospodarsksm in kulturnoznanstvenom pomenu pragozdnih rezervatov, Ponatis iz Biol. vestmka I, Ljubljana 1952. DAS VEKJÜNGUNGSPROZESS DER TANNE UND BUCHE IN DEN KROATISCHEN URWÄLDERN In Jugoslawien gibt es noch Urwälder und urwaldartige Wälder, und zwar auf grösseren Mächen in Bosnien, auf kleineren in den anderen Republiken. Die Urwälder gehören meistens zu der Waldgesellschaft Fagetum abietetosum, F a g etum subalpinum und Piceetum montanum. Die kroatischen Urwälder befinden sich im Gebiet von Lika, oberhalb des Canons des Una Flusses, bei den Plitwicer Seen. Auf dem LiSka Pljesivica Gebirge haben wir die Orientationsuntersuchungen im Zusammenhang mit unseren früheren Forschungen in den Plenterwäldern über Verjüngungsprozess der Tanne und Buche ausgeführt; dabei hat sich in den Urbeständen von Tanne -Buche -(Fichte) folgendes herausgestellt: 1. Der Jungwuchs jeder Holzart entwickelt sich hauptsächlich getrennt, die Buche vorwiegend in Schichten und die Tanne in Gruppen (s. Bild); 2. Der Holzartenwechsel auf den kleinen Flächen ist eine normale Erscheinung; die Tanne wird dieser Gesetzmässigkeit mehr unterzogen als die Buche, da sich diese verhältnismässig auch unter dem gemischten und fast reinen Kronnenschluss der Buche gut verjüngt (s. Tab. über Verjüngungsverhäitnisse a) der Buche und b) der Tanne unter dem Schirm Ta, Bu, Fi = Je, Bu, Smr); 3. Die Verjüngung entwickelt sich am besten unter dem gemischten Bestandesschluss; es scheint, dass ein solches Gefüge die Tanne mehr benötigt als die Buche. Obgleich diese Feststellungen im allgemeinen bekannt sind, werden sie jedenfalls dazu beitragen, dass man unsere waldbauliche Einsicht zu festigen vermag. Zugleich weisen sie aber auch hin, auf welche Art und Weise kann man in den ungenügend verjüngten Plenterwäldern der Verjüngungsprozess der Tanne am besten fördern: 4 Es ist in erster Linie erforderlich, die Entwicklung der Tanne im Gruppenstand zu ermöglichen; 5. Da die Tanne sich grösstenteils auf dem natürlichen Gebiet ihres stärksten biotischen Konkurenten befindet und deswegen sowohl biologisch als auch waldbaulich schwächer ist, muss man im gegenseitigen Kampf der beiden Holzarten immer der Tanne bevorzugen; 6. Falls unter den früheren mittelbaren (und auch unmittelbaren) Einflüssen der wirtschaftlichen Faktoren der Buchen Jungwuchs sich in ausgedehnten Schichten verbreitet, müssen die waldbaulichen Eingriffe im Jungwuchs intensiver sein; 7. Allerbesste Art, die Tanne in den Wirtschaftswäldern genügend und nachträglich zu verjüngen, ist der Aufbau und die Erhaltung des dichteren gemischten Stuffenschlusses, worin stellenweise die allmählichen und massigen Gruppenhiebe auszuführen sind. |