DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1953 str. 12     <-- 12 -->        PDF

NEKE KARAKTERISTIKE SMOLE MUNIKE


(Pinus Heldreichii, Christ var. leucodermis, Antoine, Markgraf).
Bran. Pejoski, Skopje.


U
U
jednom našem ranijem radu, pored ostalih podataka koji su se odnosili
na mogućnost izdvajanja bistrog balsama od munikove smole, izneti
su bili i destilacioni podaci u pogledu njenog sastava na kolofon, terpentinsko
ulje, nečistoću i vodu*. U toku leta 1952 godine imali smo prilike
da izvesno vreme boravimo na Bjelopoljskim Planinama kod Peći, gde je
munika predmet industriskog smolarenja. U toku navedene godine ovde
je smolareno oko 9.200 stabala munike sa oko 18.000 belenica. Radilo je
15 radnika-smolara, što izlazi da je jedan radnik u sezoni bio zadužen sa
po 1.200 belenica. Budući, da je belenje vršeno svakih četiri dana, dnevno
je podbeljivano po 400 belenica. Primenjene su nemačke polubelenice (t. j .
tako zvana nemačka kusa metoda). Smolari se počev od 1950 godine.


Geološka podloga je krečnjak, koji često izbija na površinu u vidu
kamenih litica. Munika na potezu Koprivnik čini glavnu vrstu, dok pojedinačno
se javljaju molika, smrča i jela, a u gornjim predelima na oko


1.800 m. i krivulj. Interesantno je napomenuti da muniku okolno stanovništvo
naziva »bor« (šiptari »pajš«), a moliku »maleka«.
Od juniperusa dolazi u gornjim delovima J. nana, niže J. communis
a u donjim delovima prema Peći i J. oxycedrus.
Drugo munikovo smolarsko područje na teritoriji šumskog Gazdinstva
Peć je na Sreočkim Planinama sa oko 7.800 stabala, odnosno 12.800
belenica. Prema tome ukupan broj smolarenih stabala 1952 godine iznosio
je 17.000 sa oko 30.800 belenica. Stručnjaci Gazdinstva smatraju da bi se
broj smolarenih stabala munike mogao povećati do 25.000. Postignuti prinosi
za 1952 godinu od prosebno 270 gr. po belenici su niski*. No iz ovog
podatka ne bi se smelo zaključivati da je munika vrsta slabe produkcije,
ali svakako da ona zaostaje iza molike u istim geograf sko-klimatskim
uslovima. Nema sumnje, da se boljom organizacijom rada na terenu mogu
postići i veći srednji prinosi od onih koji su postignuti sušne 1952 godine.


Dinamika curenja smole


Pod dinamikom curenja (isticanja) smole podrazumevamo količinu
smole koja iscuri sa jedne određene površine za određeno vreme. Ona je
zavisna od sledećih momenata:


a) Od broja i dijametra vertikalnih i horizontalnih smolnih kanala
koji u datom momentu imaju najjače opterećenje isticanja.
b) Od temperature, t. j . ukoliko je ona viša utoliko je konzistencija
smole tečnij što je niža, to je smola gušća.
c) Od viskoziteta, t. j . unutrašnjeg trenja među samim česticama
smole. On je u tesnoj vezi sa temperaturom i sastavom same smole.
d) Od brzine zgušnjavanja smole pri samom napuštanju smolnog kanala,
a zatim kristalizacije.


* Smola i balsam munike. Šum. List br. 1—2/1951. Zagreb.
* Osvrt na industrisko smolarenje u našoj zemlji. Šum. List br. 3/53. Zagreb.


ŠUMARSKI LIST 11/1953 str. 13     <-- 13 -->        PDF

Ukratko ćemo se osvrnuti na gore iznete činioce, radi boljeg razumevanja
samog curenja smole.


Ukoliko je broj otvorenih smolnih kanala kod primenjene tehnike belenja
veći, nema sumnje, da treba očekivati i veći prinos po ukupnoj površini.
To je jedan od uzroka što belenice sa većom površinom normalno daju
i veće prinose. Ali ti prinosi ne povećavaju se sa površinom linearno, jer
na to utiče jedan splet unutrašnjih i spoljnih faktora. U konkretnom slučaju
pak od uticaja je broj vertikalnih i horizontalnih smolnih kanala na
jedinici površine. Broj smolnih kanala zavisan je i od nekih spoljnih faktora
(na pr. boniteta zemljišta, dužine vegetacionog perioda, nadmorske
visine i dr. (koji se očituju u širini goda, a naročito u zoni kasnog drveta.
Sa druge strane to je nasledna karakteristika pojedinih vrsti borova, jer
je taj broj različit za razne vrste borova i za ista geograf sko-klimatska
područja. No i unutar iste vrste važi u svemu utvrđena zakonitost
M u n ch-a, po kojoj broj vertikalnih smolnih kanala zavisi od širine godišnjeg
prstena, što je jedan godišnji prsten širi, to će biti po dužnom §antimetru
više vertikalnih smolnih kanala i obrnuto. Kod primenjene tehnike
za utvrđivanje dinamike curenja smole od uticaja su kako vertikalni
tako isto i horizontalni smolni kanali, mada ovi potonji u manjoj meri.


Međutim, kod primenjene nove tehnike smolarenja u SAD, poznate
pod imenom »bark chipping«, t. j . bez zasecanja same beljike,
opravdano primećuje Shopmaye r da su u prvom redu od interesa
horizontalni smolni kanali, njihov broj i dijametar na jeainici površine
(1 cm2). No s obzirom da jedni i drugi smolni kanali komuniciraju između
sebe, to jedino dolazi do izražaja otpor, koji se pojavljuje radi toga, što
je dijametar horizontalnih smolnih kanala manji za tri i više puta od dijametra
vertikalnih smolnih kanala (0,140 mm. prema 0.035 prema S t o-
j a n o v u za muniku).


Temperatura je važan faktor za curenje smole. U našim geografskoklimatskim
područjima, poznato je, da se najveći prinosi smole postižu u
toku meseca jula i avgusta. Ona utiče u fizičkom pogledu na samu konzistenciju
smole a takođe i na brzinu kristalizacije. Kod viših temperatura
smola je tečnija a kristalizacija usporena i smanjena, dok je kod nižih
slika suprotna, čim temperatura spadne na oko 10—11° C oticanje smole
svedeno je na najmanju meru, praktično je smolarenje nemoguće.


Viskozitet kao fizička pojava karakteristična je za isticanje smole a
naročito još u vezi sa kapilaritetom, budući da za isticanje tečnosti kroz
otvore kakvi su smolni kanali, u svemu važe osnovni principi fizike za navedene
pojave. Viskozitet je u direktnoj zavisnosti od temperature. Sa
povećanom temperaturom viskozitet opada i obrnuto. Ispitivanja Ugre novića-
šolaj e pokazala su, da stablo reagira na spoljne promene
temperature i razlike se kreću između 1° i 1,8° C.


Brzina je zgušnjavanja smole od uticaja na isticanje smole u tome,
što usled gubljenja jednog dela terpentinskog ulja ona se zgušnjava i poslednje
kapljice koje se formiraju pri izlasku iz smolnog kanala zaodenu
se jednom opnom u vidu filma (Loycke) . Pražnjenje smolnog kanala
je najintenzivnije nakon njegovog otvaranja radi nejednakosti pritiska
koji u njemu vlada i spoljne sredine. Sa pražnjenjem kanala ta nejednakost
se smanjuje, tako da usled smanjene brzine formiranja kapljica, nastaje
jače njeno zgušćavanje i brže stvaranje filmske opnice. Na taj način




ŠUMARSKI LIST 11/1953 str. 14     <-- 14 -->        PDF

stvara se jedna manja ili veća ravnoteža. Takvo stanje omogućava i zatvaranje
smolnog kanala zajedno sa sužavanjem otvora smolnog kanala bubreniem
okolnih smolnih (ekskretornih) ćelija.


Radi ispitivanja dinamike curenja primenili smo polaznu formu nemačke
metodike rada, radi njene prednosti nad ostalim metodama za utvrđivanje
navedene karakteristike. Te su prednosti u sledećem:


a) Oticanje smole je kanalisano te nema nikakvih gubitaka, jer je
postavljanje epruvete moguće sa malim slivnicima ili bez njih.


b) Iz širine i dužine napravljenih brazdi tačno se može odrediti površina
beljike koja direktno učestvuje kod izlučivanja smole a samim tim
svesti dobijene vrednosti na 1 cm2.


Ovaj način rada primenili smo ranije i za moliku (1951) gde su postignuti
zadovoljavajući rezultati za određivanje dinamike curenja smole
za ćelu sezonu. SI. 1. pokazuje izgled primenjene tehnike za određivanje
dinamike curenja i kod munike.


14 s-m i


SI. 1. Primenjen način za određivanje dinamike curenja smole. Orig.


Ispitivanje dinamike curenja smole bilo je ograničeno samo na tri
dana počev od 28. VII. 1952. Vreme lepo, sunčano, bez vetra i oblačnosti.
U neposrednoj blizini munikovih stabala koja su nam služila, bilo je i molike,
tako da smo iste oglede protegli i na ovu vrstu.


SI. 2 pokazuje dijagram curenja smole za muniku i moliku za prva
72 sata od izvršenog ranjavanja stabla. On nam pokazuje sledeće:


1. Da je kod munike isticanje smole u prvim satima iza ranjavanja
stabla intenzivnije nego kod molike.
2. Da docnije (između 10 i 14 sati iza ranjavanja) slika se menja u
korist molike.
Prednje se može objasniti sledećim činjenicama unutrašnje prirode
koje su različite za jednu i drugu vrstu:
a) Da je u prvim momentima jači turgor kod munike nego kod molike.
Njegovo opadanje je izraziti je kod munike a slabije kod molike.
b) Da je u prvim momentima smola munike tečnija. Docnije usled
oksidacije ona se zgušnjava i deluje negativno na sam otvor smolnog
kanala.


c) Da smola munike ima slabiji viskozitet nego što ga ima molika
u prvim satima isticanja. U kasnijim satima njegovo dejstvo je smanjeno
na manju meru ili neutralisano usled dejstva ostalih faktora.




ŠUMARSKI LIST 11/1953 str. 15     <-- 15 -->        PDF

d) Po Stojanovu munika ima na 1 cm2 53 vertikalna smolna
kanala sa prečnikom od 0,140 mm. Horizontalnih kanala ima na 1 cm2 69
sa prečnikom od 0,035 mm. Za moliku mi smo utvrdili za vertikalne smolne
kanale 78 sa prečnikom od 0,95 mm. Dok je broj horizontalnih smolnih
kanala 33 a prečnik iznosi 0,051 mm. Ovi brojevi ne moraju se potpuno
slagati i za muniku i moliku na Bjelopoljskim planinama (Istraživanja
Stojanova odnose se za mimiku Bugarske, naša za moliku na Peristeru),
no bitno je sledeće:


Munika ima manje vertikalnih smolnih kanala, no oni su širi. Molika
ima više vertikalnih smolnih kanala, ali su uži.


, munika
__ mo/t/Ca


Su/i


$ 16 21 32 to i/S 56 6* 72


SI. 2. Dinamika curenja smole munike i molike. Orig.


Isti je taj odnos i za horizontalne smolne kanale.


e) Da se prvi kristali kod otvorenih belenica pojavljuju najpre kod
munike, a docnije kod molike, što je utvrđeno mikroskopskom pretragom
pojedinih kapljica smole iste starosti. Za određeno vreme za muniku posle
14 sati, za moliku tek oko 20 sati.


Koji od ovih faktora učestvuje jače ili slabije na dinamiku curenja
smole teško je reći. Verovatno da oni deluju kompleksno.


Da bi se dobila potpuna slika o dinamici curenja smole za jednu vrstu
bora, što je neobično važno za poznavanje odnosne vrste u slučaju njenog
iskorišćavanja za dobij anje smole u širim razmerama, svakako da ie potrebno
da se ova istraživanja protegnu na ćelu vegetacionu periodu. Ovako
određena za relativno kratko vreme ona nam ipak daje siiku kako se ovaj
proces odvija, a naročito radi upoređivanja munike i molike za iste pedološke-
klimatske uslove.


Proučavanje kristalizacije smole munike


Da bismo ispitali uzroke kristalizacije smole munike, primenili smo
tehniku navrtanja (zatvorene belenice) na osam stabala. Način rada je
bio sledeći:


153


ŠUMARSKI LIST 11/1953 str. 16     <-- 16 -->        PDF

1. Rupe su pravljene sa običnim ručnim svrdlom prečnika 25 mm,
dubine 40—60 mm, sa izvesnom kosinom radi lakšeg isticanja smole u
podmetnute epruvete od 50 cm3. Sa gipsom su zatvarani otvori sa strane,
no usled unutrašnjeg napona na nekim mestima gubila se je smola u vidu
pojedinih kapljica. Izvlačenje vazduha iz samih epruveta nije se moglo
primeniti, jer iste nisu imale odgovarajuće pipke.
2. Da bi se utvrdilo kako pojedina sredstva utiču na kristalizaciju
smole munike, dodavano je u epruvete u malim količinama (1—2 gr.):
silika-gel, terpentinsko ulje munike, benzol i alkohol. Navedena sredstva
su imala ove zadatke:
a) Silika-gel, kao dobar dehidrator da oduzme vodu nativne´ smole.
Ovo sredstvo je upotrebio i Sanderman n kod ispitivanja uzroka kristalizacije
smole beloga bora u iste svrhe.


b) Dodavanje terpentinskog ulja od munike trebao bi da nadoknadi
onaj minimalni gubitak terpentinskog ulja nativne smole, u koliko se on
pojavljuje, i time da se eliminira uticaj ove materije na promene koje nastaju
sa napuštanjem smole samog smolnog kanala.


c) Benzol i alkohol kao dobri rastvarači smolnih kiselina da li oni
sprečavaju ili ne kristalizaciju.


3. Kod probe da li voda utiče na naknadnu kristalizaciju već dobijenog
prečišćenog balsama munike, utvrdilo se je, da se ni posle godinu dana
u epruveti ne pojavljuju kristali. Minimalno zamućivanje kod dodirnih
»lojeva je bez kristala (emulsija od kapljica vode i balsama).
Ispitivanja u ovom smislu pokazala su sledeće:


1. Da nativna smola bez dodataka ostaje izvesno vreme potpuno
bistra i bez ikakvih kristala. Nešto docnije pojavljuju se kristali po zidovima
epruvete samo u ograničenoj meri.
2. Da nativna smola sa silika-gelom kristalizuje u donjem delu. Tu
silika-gel menja boju (od plave u zatvorenu žutu) i oko njega najviše se
pojavljuju kristali. Gornji delovi epruveta imaju manje kristala. Kod ovih
proba je kristalizacija izrazitija, nego u prvom slučaju (bez dodatka).
3. Da nativna smola sa dodatkom terpentinskog ulja od iste vrste ne
kristalizira.
4. Da nativna smola sa dodatkom benzola i alkohola delimice kristalizira
u izvesnoj manjoj meri, slično kao kod drugog slučaja (sa silikagelom)
.
Na osnovu ovih ogleda može se konstatovati sledeće:
a) Da je u zatvorenim sudovima kristalizacija ograničena. U odnosu
na ukupnu količinu nativne smole, kristalizovani deo nije veći od 5%.
b) činjenica, da je kod upotrebe silika-gela kristalizacija izrazitija to
nas navodi na pretpostavku, da on pojačava kristalizaciju, da li usled upijene
vode ili nečeg drugog, nije nam poznato.
c) Da terpentinsko ulje iste vrste delu je na nativnu smolu tako da
se kristali ne stvaraju. To bi značilo da gubitak i izvesnih minimalnih
količina terpena putem vetrenja uslovljava kristalizaciju, pored sigurno
i drugih faktora koji deluju na ovu pojavu.
d) Da benzol i alkohol ne sprečavaju kristalizaciju nativne smole, ali
je smanjuju u izvesnoj meri.




ŠUMARSKI LIST 11/1953 str. 17     <-- 17 -->        PDF

Iz ovoga izlazi da je kristalizacija uslovljena ne samo jednim faktorom,
na pr. vodom kako je pretpostavio Sandermann , već tome treba
dodati i izvesni gubitak terpentinskog ulja putem vetrenja, makar da je
isti minimalan, kao i uticaj vazduha (oksidacija).


Osnovne karakteristike smole munike i njenih derivata


Ovde ćemo izneti neke osnovne podatke za nativnu smolu kao i za
običnu smolu munike dobij ene kod redovnog smolarenja sa otvorenim
belenicama.


Boja . Munikova smola dobijena putem navrtanja (nativna smola)
je bistra i prozirna tečnost, bezbojna ili slabo žućkasto obojena. Obična
smola munike ima belu boju usled kristalizacije.


:


3 . 3. Veliki kristal nativne smole munike Uvel. 300 (Polarizovano svetio). Orig..
Konzistencija . Nativna smola ima konzistenciju sličnu nekoj
gušćoj tečnosti. Obična smola munike na običnoj temperaturi je gusta
kašasta masa.


Specifična težina. Merena piknometrom iznosi kod nativne
smole 0 9 64 do 0,9S0, pri 20° C. Kod obične smole od 1.043 do 1.080,
pri 20° C.


Refrakcija . Indeks loma na nativnu smolu iznosi:


n 2,° = 1.504


d
za običnu smolu


n 2° = 1.506


d


U oba slučaja mereno sa refraktometrom Fisher .


Kristalizaja . Kristali koji nastaju i kod nativne smole kao
i kod obične smole, pretežno imaju oblik brusa. Jedni od drugih samo se
razlikuju po veličini. Tako na pr. kristali nativne smole imaju dužinu


455




ŠUMARSKI LIST 11/1953 str. 18     <-- 18 -->        PDF

srednje 175 \x a debliinu u sredini 20 p. Dok kristali obične smole imaju
dužinu od 30 it a debljinu od 5 p. Znači da ograničena oksidacija stvara
velike kristale (nativna smola) a potpuna oksidacija male kristale (obična
smola). Slika 3 pokazuje snimljen kristal nativne smole munike (veliki
kristal) putem polarizovane svetlosti.


Osnovne karakteristike za munikov kolofon i terpentinsko ulje su
sledeće:


Kolofon . Boja kolofona varira od svetložutocrvenkaste do tamnocrvene.
On je proziran i ima karakterističan školikast prelom. Tačka toppljenja
mu iznosi 49° C. Ona je viša od tačke topljenja molikovog kolofona
(42° C), no niža od kolofona crnog bora iz Makedoniie (59° C). Međutim,
Šola j a navodi tačku topljenja za kolofon crnog bora od 65° do 71° C
a za beli 73 3° do 77.7° C (sa Ličkog Krša).


Terpentinsk o ulje. Terpentinsko ulje munike je bezbojna
i bistra tečnost, eventualno slabo žućkasto obojena. Ima veoma prijatan
miris na limun (od terpena limonena). Njegove osnovne karakteristike su:


Specifična težina pri 20° C 0,8576 do 0 8578.


Refrakcija n"U 1,472 do 1,474


Polarizacija (a) ^ —69° 47´ do —71°82´*


* Određivanje polarizacije izvršeno je u Zavodu za Fiz;čku herniju, Farmaceutskog
fakulteta u Beogradu. Drugu K. Nikoliću, asist. univ. zahvaljujemo na učinjenoj
usluzi i na ovom mestu.
Ugao obrtanja « d —59° 6´ do —61° 6´


Pnčetna tačka kliučanja 165° C


Predestiliše do 188° C 96%


Polarizacija (specifično obrtanje) pokazuje da je terpentinsko ulje munike
jako levogiro . U tom pogledu cd evrop-kih borova ima v~ću
vređnost samo terpentinsko ulje piniola (vidi tablicu I) a od američkih
borova samo terpentinsko ulje od Pirus p inče an a (—lOO´^´ po Mir
o v-u) i od P. Torreyana (—118"12´ po S m i t-H a a g e n-R eđer m
a n-M i r o v u.


Priložena tablica pokazuie kakve su osnovne fizičke vrednosti za terpentinsko
ulje nekih evrop-kih vrsti borova (specifična težina, indeks
loma, ugao obrtanja i specif:čno obrtanje).


Za vrste od 1 do 6 specifična težina je iskazana za dis, dok za vrste
borova 7—8 pri dao-
Dalja istraživanja trebalo bi usmeriti u sledecern:


1. Ispitati koje sve kiseline ulaze u sastav sirove smole i kolofona
munike te njihov procentualni odnos (mislimo na: levopimarnu, abijetinsku,
neoabijetinsku, dekstro i izodekstropimarnu, dehidroabijetinsku, dihidroabijentisku
i tetrahidroabijentirisku kiselinu).
2. Ispitati kakav je sastav munikovog terpentinskog ulja, mislimo
u prvom redu na pinen, nopinen, limonen i ostale terpene.
Time bi se upotpunilo poznavanje ove interesantne vrste smole, što
je zapravo zadatak naših hemičara. Munike (veoma malo) ima i u Italiji,




ŠUMARSKI LIST 11/1953 str. 19     <-- 19 -->        PDF

no istraživanja u ovom smislu oni nisu do sada vršili. Neznamo kako ova
stvar stoji u Bugarskoj, gde munika gradi veće površine i gde se takođe


u manjoj meri i smolari.


Fizičke osobine nekih evropskih terpentin«kih ulja Tablica I.


IM
Indeks loma


XI Vrsta


Specifi´na


terpentinskog
20 ad (a)


težina
d


ulia
nd


1. Pinus pinea 0,855-0,862 1,474—1,475 -69"l´do—75°9´ — 80°8´ do — 88°
2. P. pinaster 0,859-0,863 1,470 — 35« — 40°6´
3. P. halepensis 0,864 1,466 + 39°16´ + 44 9´do + 46´9´
4. P. brutia 0,866 1,469 — 26°86´ — 31°
5. P. silvestris 0,865 1,469 + 16*04´ + 18"5´
6 P. nigra 0,864 1,466 — 30°20´ — 34°8´


7. P. peuce 0,860 —0,866 . 1,462 -ll°5´do — 25°5´ — 13°3´do—29°
8. P. Heidreichii 0,8576-0,8578 1,472-1,474 -59(Vdo-61°6´ —69°5´do—71°8´
LITERATURA


1. Ugrenović A. — Š o 1 a j a, B.: Istraživanja o tehnici smolarenja i o kemizmu
smole vrsti Pirus nigra, Arn i Pirus silvestri. L. Glasnik za šumske pokuse,
br. 5. Zagreb 1937.
2. Sandermann , W.: Studien iiber Harze. V. Miteil.: Wichtige physikalischchemische
Vorgange
beim Harzflus der Coniferen.
Ber. dtsch. chem. Gel. Bd. 74. Berlin. 1941.


3. S t o j a n o v, V.: Kačestva i ispolzuvanje na černomurovata drvesina. God.
Agr. les. fakultet. XVIII. Sofija. 1940.
4. Š o 1 a j a, B.: Fizičke i hemiske osobine balsama i kolofonijuna borova Pinus
nigra, Arn. i Pinus silvestris, L. sa Ličkog krša. Glasnik Šumarskog fakulteta br. 6.
Beograd. 1953.
5. M i r o v, T. N.: Composition of gum terpentines of Pines. XIV. A report on
three Mexican pines: P. ayachuite, P. cembroides, and P. pinceana. Am. pharm. Sc.
Ed. Vol. XLI, No-12/1952.
6. S m i t - H a a g e n, J. A. -Redermann, T. C. -Mirov, T. N.: Composition of
gum
turpentine of Torrey Pine.
Am. Chem. Society, 69/2014/1947.


QUELQUES CARACTERISTUQUES SUR LE GEMME DU PINUS
HELDREICHII


Sont exposésles résultats sur les recherches du gemme de Pinus Heldre:
chii (nom vulgaire: munika) , qui concerne la dynamique de l´écoulement,
les conséquences de la cristalisation et la base physico-chimique
de la caractéristique du gemme, du colophane et de l´essance de térébenthine.




ŠUMARSKI LIST 11/1953 str. 20     <-- 20 -->        PDF

La dynamique de l´écoulement dépend de la température, viscosité
du gemme et le nombre de canaux résineux en cm2, de meme que leurs
diametre. Pour le Pinus Heldreichii est caractéristique que l´intensité de
l´écoulement est le plus fort dans le temps, des premieres 16 heures apres
l´effectuement de la pique et depuis subitement baisse, (fig. 2).


La cristalisation du gemme naissant en partie provient si on lui
adjoint du silica-gele, benzole et alcool, de meme si on n´adjoint rien. Si
on y ajouté de l´essance de térébenthine de la meme espece du pin, le
gemme naissant ne cristalise pas.


L´auteur pense que le probleme de la cristalisation est tres compliqué.
La perte de la minime quantité de l´essance de térébenthine, chez le gemme
naissante (native), de meme que la limitation de l´oxydité, influence
sur la consistance de gemme. Dans le baume de Pinus Heldreichii épuré,
claire et transparent, l´eau adjointe n´a pas la cristalisation. La figure 3
montre le cristal du gemme native de Pinus Heldreichii.


Le colophane de Pinus Heldreichii a le point de départ en fondant
est de 49° C.
L´essance de térébenthine de Pinus Heldreichii a les caractéristiques,


suivantes :
Le poids spécifique en 20° C . . .
Réfraction (n2 , 0). ........
.
.
. 0,8576—0,8578
1,472 —1,474
Polarisation («) 2 0Le point de départ du bouillonnemantDistillé a 180° C
. .
de — 69°47´a—71°82´
165° C
96%


Ce qui signifie que l´essance de térébenthine du Pinus Heldreichii est
1 é v o g y r e.


RAZVOJ SMOLARENJA U NR HRVATSKOJ I PROIZVODNJA
SMOLE U SVIJETU


Ing. D. Radimir


D
D
ok ostale vrsti drveta, koje pored mehaničke prerade i upotrebe u svakidanjem
životu stvaraju širo vinsku bazu za našu kemijsku industriju,
traže duboka humozna tla, bolja i svježija staništa, pogodnija i
ravnija područja, dotle borovi spadaju među najčednije vrsti u pogledu
svojih zahtjeva na strukturu i bonitet staništa, na vremenske i klimatske
prilike, na geološke i pedološke osebine područja, jednom riječi, borovina
može da uspijeva i tamo, gdje ostale šumske vrsti teškom mukom mogu
da opstanu i često ugibaju.


Bor je dakle pionirska vrsta na golom apsolutnom šumskom tlu. Prirodno
da i pojedine vrsti borova imaju svoj optimalni areal rasprostranjenja,
tako na pr. primorski, alepski bor i pinjol, najbolje uspijevaju uz