DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1953 str. 34 <-- 34 --> PDF |
vršavanje i specijalizaciju stručnjaka operative i nauke. Da bi se sredstva iz toga fonda pravilno koristila, potrebno je da se i on podvrgne društvenoj kontroli. Taj fond treba dakle da ima svoju uredbu, statut, upravni odbor i upravno vijeće. Idealno je sve to zamišljeno! Ali bez ideala ni čovjek ni društvo ne mogu se progresivno kretati naprijed. Nijedan se ideal posve ne ostvaruje, ali treba nastojati, da se ostvari veći njegov dio. DIE ERGEBNISSE UND ERFOLGE DER WISSENSCHAFTLICHEN ARBEIT IM FORSTWESEN Im Zusammenhang mit einer besser werdenden Organisation der Forstwirtschaft in Jugoslawien werden auch die forstlichen Institute selbststandiger, nur sollten sie infolgedessen einer gesellschaftlichen Aufsicht unterzogen werden. Unter solchen Umstanden wird oft die Frage sowohl iiber finanzielle Mittel wie auch iiber Probleme, Ergebnisse und Erfolge der Untersuchungen gestellt werden. Auf Grund von Beispielen erotert der Verfasser These und Antithese: Ergebnisse-Erfolge, deren Verhaltniss meistens — je nach Art der Probleme — miteinnander und dem angewendeten Auf- wand nicht immer entsprechen. Schliesslich weist der Autor hin, dass die Wissenschaft und Praxis ineinander immer mehr eindringen miissen zweks gegenseitiger Bereicherung und Befruchtung. AUSTRO-TALIJANSKE UZANCE ZA DRVO Ing. Stjepan Frančišković (Zagreb) O O ve je godine (2. maja 1953.) u Veldenu izvršena ratifikacija austro-talijanskih uzanaca za promet drvetom i to od strane Austrijskog Savjeta za drvnu privredu (Bundesholzwirtschaftsrat) i Talijanskog Komiteta za uvoz drveta (Comitato Italiano tecnico per l´importazione del´legno) na temelju prijedloga, koje je postavila mješovita komisija eksperata. Nakon ratifikacija ovi su propisi odmah za zainteresirane zemlje stupili na snagu. Kako je talijansko tržište važno i za našu drvnoindustrijsku proizvodnju, to držim korisnim, da se s ovim propisima susjednih država pobliže upoznamo. Ovo je utoliko potrebnije, što su ovo prvi kodificirani običaji u trgovini drvom nakon drugog svjetskog rata. Predratne su´bečke i tršćanske burzovne uzanse već sasvim zastarjele, pa više nisu mogle poslužiti kao prikladan instrumenat za privredne odnose u ovom dijelu Evrope. A) OPĆI PROPISI Važnost se prodajnih uslova u austro-talijanskim uzansama tretira na uobičajeni način, koji poznajemo iz bečkih (BU) i zagrebačkih uzansa (ZU). Ako u kojem ugovoru nisu izričito naglašeni i ustanovljeni specijalni uslovi, onda (čl. 1) znači, da su kontrahenti »tacite« (stillschweigend) prihvati propise ovih uzanasa pa će ih se obostrano i u dobroj vjeri pridržavati te pravedno tumačiti. Kod pismenog sklapanja ugovora (čl. 2) stupa ovaj na snagu, čim se izvrši izmjena bilo zaključnog pisma (zaključnice, Schlussbrief) bilo zaključnog telegrama (Schlusstelegramm) bilo pak duplikata naručbe (Auftragsdoppel). Kao kod svih trgovačkih poslova u drvnoj privredi mora naravno i ovdje svaka ponuda sadržavati i izjavu o preuzetoj obavezi. Bez takve izjave ponuda i ugovor nemaju važnosti. Klauzule »Vorbehaltlich der Zustimmung der Firma« (pridržano do odobrenja od strane poduzeća) ili »Falls nicht verkauft« (u koliko nije prodano) i slične primjedbe označuju, da za pravni posao treba još i pristanak od strane prodavaoca, jer bez toga 404 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1953 str. 35 <-- 35 --> PDF |
ugovor nije pravovaljan. Po propisima ovih uzanasa potvrda pristanka mora uslijediti u roku od 8 dana. Analogno je normirano i u BU (§. 2), prema kojima kontrahent, koji je u posjedu zaključnice, može unutar 8 radnih dana tražiti od drugog kontrahenta potpis protuzaključnice. a) Dobava Što se tiče rizika u transportu i promjena vozarinskih tarifa te raznih pristojbi uzanse uređuju (čl. 3), da prodaja »franco granica« uključuje transport robe do državne granice na teret i pogibao prodavaoca. Međutim kod prodaja »franko odredište « ide roba na talijanskom dijelu pruge na teret i pogibao kupca. Pritom eventualna povišenja ili sniženja transportnih troškova, carinskih pristojbi i drugih sličnih dažbina kako u Italiji tako i u Austriji, u koliko uzrokuju povećanje ili sniženje izdataka, idu na teret ili korist kupca, ako su takove promjene nastuple, nakon zaključenja prodaje. Prodavaoc je za povećanje troškova odgovoran samo onda, kad je njegovom krivnjom zakasnila isporuka. On snosi i sve troškove te novčane kazne, koje nastaju zbog neurednog tovarenja usputnog vagona u koliko je tovarenje on odredio. Naravno, da se isključuju slučajevi više sile. Pod p r o v e n i e n c i j om se drveta (čl. 4) ima smatrati mjesto porijekla oblovine. Ako je u ugovoru označena proveniencija drveta, onda se ono može dobavljati iz naznačenog područja ali i iz svakog mjesta pod uslovom, da potječe iz ugovorom utvrđene proveniencije. Kako se vidi propis čl. 4 ovih uzanasa nešto je ilaži nego kod BU (§. 33) i ZU (§. 32). Jer po tim starim uzansama ugovoreno drvo mora biti proizvod izvjesne šume ili poduzeća pa se ono ima i dobaviti upravo iz te šume odnosno poduzeća. Ako je ugovorena dobava robe po uzorku, onda se mora dobaviti roba, koja tom uzorku odgovara. Obzirom na pogođenu količinu ako ugovor ne određuje specijalne oznake za željeznička teretna kola, onda se pod nazivom »vagon« imaju razumjeti kola od 12—16 tona (čl. 5). Kod toga težina natovarenog vagona ne smije biti manja od pripadne minimalne težine po postojećoj željezničkoj tarifi. U protivnom ide diferencija (Frachtdifferenz) na teret prodavaoca. U vezi s definicijom vagona kod ovih uzanasa treba zapaziti daleko šire granice tereta nego kod BU (§. 9) i ZU (§.7). Obje navedene računaju vagon od 10.000—10.500 kg za kratku robu a od 20.000— 21.000 kg za dugačku robu, koja se mora tovariti u dva vagona. Po tršćanskim se uzansama (čl. 269) pod vagonom razumijeva kvantitet od 10 tona ali za robu, koja ne prelazi 6 metara duljine. Slično tršćanskim (TU) nalazimo i kod ljubljanskih uzanasa (LJU §. 5). Klauzula »circa« (približno) daje u ovim uzansama (čl. 6) prodavaocu mogućnost, da može dobaviti 10% manje ili više od pogođene količine. Međutim kod isporuka »nach Liste« (po specifikaciji) nije dozvoljena nikakova razlika između pogođene i dobavljene količine. Po propisima BU (§. 8), ZU (§. 4) i LJU (§. 4) klauzula »circa« ima dvostruko uže granice odstupanja (5%). Jedino njemačke i češke predratne uzanse poznaju u izuzetnim prilikama razmak od ± 10%. Od ostalih je klauzula u ovim austro-talijanskim uzansama važno istaći (čl. 7): 1) Klauzula »von — bis« (od — do), koja kad se odnosi na mas u daje prodavaocu pravo, da dobavlja količinu između danih minima i maksima, što naravno nije isto s analognim propisima u BU (§. 8), ZU (§. 5) i LJU (§. 4), prema kojima ima prodavaoc dobivati najmanju a kupac je dužan preuzeti najveću naznačenu količinu. Kad se međutim ova klauzula odnosi na mjere , onda znači, da se u vezi s kubnim sadržajem (Gesamtvolumen) isporučuju dimenzije ugovorenog drveta u primjernom omjeru. 2) Klauzula »von — und dariiber« (od — i preko) ili »von — aufwarts (od — na više) znači, da je prodavaocu slobodno dobaviti robu i preko utvrđenog minimumi po količini. Pod otpremo m se, u koliko nije drugačije određeno, razumijeva (čl. 8) samo upotreba željeznice i to franco granica. U slučajevima, kada kupac (čl. 9) prije istovara ugovorene robe ustanovi bilo iz fakture bilo iz drugih sigurnih znakova, |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1953 str. 36 <-- 36 --> PDF |
da se dobavljena roba bitno razlikuje od ugovorene, onda je primalac doduše oba vezan na otkup i istovar ali prodavaoca mora o činjeničnom stanju obavijestiti tele grafski. Ovaj je onda dužan, da u roku od 10 dana naknadi izdatke i dade odredbe za definitivnu raspoložbu s robom. Ako troškovi transporta padaju na teret kupca (čl. 10), onda u njegovu korist idu i svi iznosi, koje špediter primi s naslova refakcija ili frahtreklamacija. U koliko pak ti troškovi idu na teret prodavaoca, onda je kupac dužan, da sve dokumente trans porta kao izjavu o cesiji pojedinih prava sa špeditera prenese na prodavaoca, kako bi ovom omogućio, da odmah učini potrebne reklamacije. Kupac mora i one rekla macije, koje mu je uručio prodavaoc, predati u dva primjerka kod odredišnog kolo dvora te jedan potvrđeni primjerak vratiti prodavaocu. Ako to propusti, onda je kupac odgovoran za sve štete, koje bi iz tog mogle izići. Kod drveta se prodanog po težini (čl. 11) mora priznati službeno vaganje kod predaje na kolodvoru (bahnamtliche Aufgabegewicht). Ako prodaja uslijedi »franco vagon-granica« ili »transito italiano«, onda je prodavaoc dužan, da robu utovarenu u vagon dostavi na granični kolodvor, koji je naveden u ugovoru ili u drugom slučaju da ju uputi dalje na odredište, koje mu je kupac naznačio (čl. 12). Pritom granične i carinske pristojbe te dažbine za vanjsku trgovinu (Aussenhandelabgaben) padaju na teret kupca. U koliko u ugovoru nije naznačen granični kolodvor, onda će ga odabrati sam prodavaoc. Uslijedi li pak prodaja »franco odredište« (Bestimmungsorst) ili »franco odredišni kolodvor« (Bestimmungsbahnhof), onda je prodavaoc dužan robu otpremiti na dotični kolodvor b) Rokovi Prodavalac je dužan da robu unutar ugovorenog roka otpremi (čl. 13) t. j . da je utovari i preda špediteru. Kod toga za nj´ ostaje isključena svaka odgovornost obzirom na vrijeme prispjeća robe u odredište. Kod ovih pojmova austro-talijanske uzanse poznaju nekoliko alternativa i to: 1). Kod dobavnog se roka »prompter Lieferung und Versendung« (promtno) razumijeva, da se roba ima bilo od jednom bilo u više mahova unutar 15 dana nakon potpisa ugovora predati odnosno primiti. Napominjem, da je u propisima BU (§. 18) otprema predviđena odmah a po propisima ZU (§. 16) u razdoblju od 4 tjedna. 2) Kod dobavnih se uslova »Lieferung oder Versendung sobald bereit oder sobald moglich« (otprema čim bude spremno ili moguće) treba u vezi s robom, koju treba pripremiti (bereitzustellende Ware) razumjeti, da prodavalac robu unutar roka od 45 dana računato od zaključka ugovora mora otpremiti i predati bilo odjednom bilo u više mahova. Dakako da kod toga mora posebno uvažiti propis o stanju vlažnosti materijala (čl. 39). 3) Kod dobavnih uslova »Lieferung oder Versendung innerhalb von. . .« (otprema unutar. .. dana) mora prodavalac dobaviti robu unutar utvrđenog roka bilo odjednom, bilo u više mahova. 4) Kod dobavnih uslova »Lieferung oder Versendung auf Abruf innerhalb von...« (otprema prema opozivu unutar... dana) prodavaoc prepušta kupcu, da za robu dade bilo na jedamput bilo u više mahova unutar ugovorenog roka a putem pismenih ili telegrafskih dispozicija opoziv (Abruf) za dobavu. Pojedine pošiljke nakon primitka ovakvog opoziva moraju u roku od najdalje 12 dana biti otpremljene. U slučaju zatezanja opoziva od strane kupca ima prodavalac kod prodaje »auf Verfurung innerhalb von .. .« (na raspoloženju unutar . . . dana) te kod dobavnih uslova pod točkama 3) i 4) pravo a) ili da ugovoreno trajanje smatra produljenim, b) ili da od kupca pismeno traži, da dade dispozicije te ga pritom obavijesti,. da će iza 10 bezuspješnih dana nakon predaje preporučenog pisma biti ugovor za neopozivanu robu razriješen s tim, da će naknadu štete snositi kupac. Produljenje trajanja ugovora (a) ne znači u isti mah i odustajanja od eventualnog kasnijeg korištenja propisa o raskidu ugovora (b). |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1953 str. 37 <-- 37 --> PDF |
Ako kod zakašnjavanja isporuka bilo čitava bilo u jednom dijelu ne uslijedi u ugovorenom roku (čl. 15), onda kupac postavlja prodavaocu putem preporučenog pisma ili telegrama jedan naknadni rok (Nackfrist) od najmanje 15 dana. Iza toga se za neizvršeni dio ugovora razvrgava i to krivicom prodavaoca. U koliko je pak u ugovoru naznačen rok isporuke sa »fix« ili tome, sličnom klauzulom, onda svako zatezanje znači bez daljnjega raskid ugovora. Propisi u vezi sa zatezanjem dispozicija i dobavnih rokova ne važe, ako je ugovorna strana spriječena višo m silo m (hohere Gewalt). Ovaj pojam trgovački zakoni ne definiraju pa redovno niti ne donose nikakove norme o djelovanju tog faktora na pravni položaj kontrahenata. Austro-talijanske uzanse pod višom silom razumijevaju (čl. 16) takove novo nastale nepredviđene i abnormalne okolnosti, koje su same po sebi dakle nezavisno od volje ugovarača dovoljne, da stvore stvarne i izravne zapreke u izvršenju ugovora. Stranka, koja uslijed više sile ne može udovoljiti svojim obavezama, dužna je o nastaloj situaciji obavijestiti drugu stranku. Ova pak, u koliko vanredno stanje traje duže od 60 dana, ima pravo izbora između raskida ugovora ili produljenja rokova za čitavo vrijeme trajanja više sile. Slične propise nalazimo u drugim uzansama. Tako propisuju ZU (§ 45), da spriječena stranka u izvršavanju ugovora mora obavijestiti drugu stranku u roku od 5 dana. c) Predaja Kod predaje robe austro-talijanske uzanse (čl. 17) poznaju više klauzula: 1) »Ware iibernommen«, znači da je roba preuzeta. 2) »Ware zu ubernehmen« znači, da kupcu pripada pravo na izbor po kvaliteti i obradbi, iza čega se temeljem obilježavanja i signiranja na svakom pojedinom komadu vrši preuzimanje. 3) »vorbehaltlich Besichtigung« znači, da kupac pridržava za sebe pravo ustanoviti stepen kvaliteta i prerade pomoću štihproba. Na osnovu izvršenog pregleda nastaje obostrana obaveza, da se obilježena roba preda odnosno primi (čl. 18). Ako kod pregledane i primljene robe ne uslijedi odmah isporuka onda je prodavalac dužan, da robu kao ispravan trgovac pohrani sve do izminuća s kupcem ugovorenog roka. Kupac mora unutar ugovorenog roka doći, da izvrši pregled ili primanje naručene robe. Ako on to u otvorenom roku ne učini (čl. 19), onda će prodavaoc putem preporučenog pisma ili telegrama ovog obavijestiti, da dozvoljava naknadni termin od 15 dana. Ako se kupac ni nakon ovog naknadnog roka nije pojavio, onda se ugovor smatra razvrgnutim. Kupac je tad dužan prodavaocu podmiriti troškove za sve štete i izdatke, koji su nastali zbog neizvršavanja ugovora. S druge je strane na jednak način obavezan i prodavalac, da u ugovorenom roku pripremi robu za pregled i preuzimanje. U protivnom će kupac postupiti po danoj analogiji t. j . obavijestiti će prodavaoca, da mu daje rok od 10 dana. Nakon bezuspješnog izminuća ovog vremena ugovor se raskida a kupac ima pravo na naknadu štete i troškova na teret prodavaoca. Reklamacij e se svih vrsta (kvaliteta, broj komada, količina, razmjer dimenzija, mjere) moraju dostaviti prodavaocu ili njegovom zastupniku u roku od 6 dana (čl. 20) računajući od dana prispjeća robe. Reklamacije se dostavljaju puteni preporučenog pisma. U koliko takove ne uslijede, onda se uzima, da je roba preuzeta. Kod podnošenja prigovora austro-talijanske uzanse propisuju slijedeće: 1) Reklamacije moraju uvijek biti obrazložene. 2) Prigovorenoj se robi ne smije ništa oduzimati. 3) Ako za jedan dio količine od isporuke ima kupac stvaran povod za prigovor, onda je on dužan da preporučenim pismom ili telegramom obavijesti prodavaoca te da na raspoloženju drži čitavu pošiljku. 4) U roku od 12 dana nakon predaje avisa treba između kupca i prodavaoca doći do nagodbe. Ne doze li do sporazuma u tom roku, onda kupac može raspolagati s onim dijelom robe, koji je bez prigovora. Prigovoreni pak dio mora čuvati po načelima ispravnog trgovca. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1953 str. 38 <-- 38 --> PDF |
5) Ne dođe li uopće do nagodbe između interesenata, to se onda spor predaje »rbitražnom ili redovnom sudu na daljnji postupak. U ovom slučaju troškovi uskladištavanja i čuvanja robe padaju na teret osuđene stranke. Prodaja robe slijedi bez ikakove garancije (61. 21) ili odgovornosti u vezi s uporabnom svrhom (Verwendungszweck), koju je kupac eventualno saopćio ili predvidio. d) Plaćanja Rokovi plaćanja (čl. 22) teku uvijek od datuma otpreme (Warenversand). Uplate se vrše bez specijalnih troškova u sjedištu prodavaoca. Pritom plaćanja na ruke putnika, zastupnika i t. d. koje prodavalac nije izričito bpunomoćio, ne rasterećuje onog, koji je ta plaćanja izvršio. Ugovoreni se odbitak (skonto) kod plaćanja u gotovom (per Kasse, a pronta cassa) obračunava iz netto iznosa fakture. Kod prodaje »frei Bestimmungsort« (franco odredište) kupcu ne pripada nikakav odbitak s naslova izvršenih uplata kod otkupa robe, kamo spadaju carinske pristojbe, »I. G. E.« — dažbine i talijanska željeznička vozarina. Nu zato mu pripada skonto od austrijske vozarine u koliko je roba predana »franco granica«. Kod sporov a svih vrsta, u koliko su oni sudske prirode i u koliko nije u ugovoru drugčije predviđeno, smatra se nadležnim ono sudište, u čije područje spada sjedište prodavaoca (čl. 23). Kod zahtjeva prava na naknadu štete (Schadenersatzanspruch), koja ističe iz neizvršavanja ugovornih obaveza, tužba se podnosi sudištu, koje je nadležno za sjedište oštećenoga. B) SPECIJALNI PROPISI Predmet austro-talijanskih uzanasa čini isključivo drvo četinjača (čl. 24) i to specijalno: smrča (Fichte, abete rosso), jela (Tanne, abete bianco), ariš (Larche, larice) i bijeli bor (Weissfohre, pino silvestre). Ako je u ugovoru označeno samo skupno ime »abete«, onda se time misli jela odnosno smrča u međusobnoj većoj ili manjoj smjesi već prema provenienciji drveta. Ali ako se želi naznačiti određeni omjer u smjesi vrsta ili se želi jedna vrsta umjesto druge, onda se to u ugovoru mora izričito naglasiti. Drvo, koje je predmetom trgovine austro-talijanske uzanse razlikuju kao: oblovinu (Rundholz, legname rotondo) i prerađeno drvo (bearbeitetes Holz, legname lavorato) i to posebno tesano (behauen, squadrato) a posebno piljeno (gesagt, segato). a) O b 1 o v i n a Obla se građa prodaje okorana i očišćena od grana (čl. 26). Ne dijeli se u kvalitetne klase već se tretira samo kao zdrava trgovačka kvaliteta (gesundes Handelsqualitat). Pod tim se pojmom razumijeva, da se iz prodaje isključuju prelomljeni, truli, oštećeni, jako zasukani, zakrivljeni, jako malodrvni ili inače manje vrijedni komadi. Dijeli se po debljinskim razredima (čl. 27) na: 1) Pilansk i trupc i (Sageblocke, Sageklotze, tronchi da šega) u duljinama 4—6 m napredujući po 50 cm, te s promjerom u sredini od 20 cm na više. Ovdje treba napomenuti, da po propisima našeg privremenog standarda (14—49) trupci jele i smrče (kakvoća AB i C) spadaju u 2b debljinski podrazred t. j . od 25 cm na više, dok kod bora trupci kakvoće AB spadaju u isti debljinski podrazred i dalje, a tek kod kakvoće C počinju s 2. debljinskim razredom (20 cm promjera na više). Duljina im je po propisima standarda od 4 m naviše. Po starim pak propisima ZU (§ 35) ovi trupci imaju duljinu u granicama 4—9 m, a promjer najmanje 20 cm. Po propisima LJU (lie) duljina 4—12 m dok debljina iznosi od 16—22 cm (podmerna) odnosno 23 cm i više (nadmerna). 2) Dugačk a građ a za građevne i pilanske svrhe (Langholz fiir Bau- und Siigezwecke, tondoni) dolazi u duljinama 5—10 m i preko toga napredujući po 50 cm. Promjer u sredini se kreće od 16 cm na više. Po propisima našeg standarda (14—49) ovaj sortimenat odgovara stupovima za skele, koji spadaju u 2a debljinski podrazred 408 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1953 str. 39 <-- 39 --> PDF |
(20—24 cm promjera) s duljinom od 10 m. Dakle se pod nazivom «tondoni» imaju razumijevati kraći i tanji komadi nego je kod naših stupova za skele. Po propisima ZU (§31 —32) iznosi duljina ovih stupova počev od 9 m dalje napredujući po 10 cm, a promjer počevši od 13 cm mjeren na vrhu i napredujući na pune centimetre. 3) Stupov i za vodov e (Derbstangen, tondelli) imaju po austro-talijanskim uzansama duljinu od 5—8 m napredujući od 50 na 50 cm s promjerom u sredini od 10—15 cm. Po propisima našeg standarda ovi stupovi imaju duljinu počev od 5,5 m na više, a promjer 12 cm i više, ali mjereno 30 cm od vrha te svakoj duljini odgovara određena debljina 12—19 cm. Propisi TU (81. 307) određuju za ovee stupove (pali di telegrafo) duljinu od 6m na više s promjerom na vrhu 10—18 cm, a s proporcionalnim promjerom na bazi. LJU (Ud) određuju dimenzije od 5m na više i 10 cm promjera na vrhu. Mnogo su preciznije ZU (§ 41), kod kojih se duljine kreću od 6,50—12,00 m, promjeri od 12—16 cm (na užem kraju), a obodnice od 38—50 cm, pri čemu svakoj određenoj duljini odgovara samo jedan određeni promjer na užem kraju i samo jedna obodnica. Na širem kraju moraju promjeri i obodnice biti za 1/3 veći. 4) Antinel i (Reisstangen, antennelle) označuju stupove dugačke 8—12 m napredujući od 50 na 50 cm. Promjer u sredini 9—12 cm, ali promjer na tanjem kraju (Mindestzopf) najmanje 6 cm. U glavnom odgovaraju našim stupovima za hmelj i duhan s tim, da su im nešto uže granice u duljini, a niže u debljini. Prema našem standardu (14—49) duljina se ovih stupova kreće 6—9 m, a debljina od 8—14 cm na tanjem kraju. 5) Jarbol i (Spieren, Raaen, Langtenen, antenne) imaju u propisima austrotalijanskih uzansa duljinu 10—15 m i više napredujući od 50 na 50 cm. Promjer u sredini od 10—17 cm, a na tanjem kraju (Zopfende) svega 6 cm. Po propisima našeg standarda (14—49) jarboli spadaju u II. debljinski razred i dalje t. j . od 20 cm na više te imaju duljinu od 10 m na više. Oni na debljem kraju mogu biti na duljini 2,25—2,50 m osmero-kutno otesani. U ´propisima TU se pod ovim nazivom razumijevaju komadi debla (čl. 304) neobrađeni za ili bez kore s optesanom oktogonalnom bazom na duljini kao i po našem standardu. Slični su propisi ZU (§ 42) i LJU (Ha) s tom razlikom, da ne normiraju ukupne duljine i debljine. Sadržaj se sortimenta oblovine ustanovljuje geometrijski uzimajući za bazu cilindrički osnovni oblik komada (čl. 28). Promjer se mjeri u sredini i zaokružuje na čitave centimetre. Dudjina se ustanovljuje mjerenjem od baze do vrha i izražava u metrima. Kubatura je potom produkt kružne plohe srednjeg promjera i duljine komada. b) Tesano drvo Ova se građa prodaje kao tesana i piljena (81. 29). Osnovka je vrsnoće zdrava trgovačka kvaliteta kao i kod oblovine. Isključuju se truli komadi te takovi, koji su napadnuti od kukaca, zatim komadi s velikom kružljivosti (Ringschlalligkeit, cipollatura), zasukani kao i oni s dubokim diagonalnim pukotinama. Tolerira se laka promjena boje uzrokovana djelovanjem vlage, ali samo ako nastupa u malim razmerima. Rujavost (Rotstreif, Rostfaule, venatura rossa) se tolerira do najviše 15 procenata. 1) Tesane građe po tršćanskim uzansama (travi mercantili uso Trieste). Kod ovog sortimenta (81. 30) način je izrade (Art der Ausformung) slijedeći: Drvo mora biti suglasno koničnom obliku stabla optesano na četiri strane (četvrtasto), a s malim tupim rubom preko cea polovice duljine. Od sredine se pa do tanjeg kraja dopušta grublje optesivanje t. j . u manjoj točnosti. TU (čl. 277) propisuju još, da i tu greda mora imati najmanje dvije otesane strane, ali taj je propis u austro-talijanskim uzansama izostao. Grede se tešu u utvrđenim presjecima, izraženim u bečkoj mjeri (Zoll, oncia) kako slijedi: a) Gredice (Fileri, travicelli): 3x3 do 4x4 palca, dakle 3x3, 3x4 i 4x4 palca. b) Grede (Balken, travi): 4x5 do 9x11 palaca, dakle 4x5, 5x6, 5x7, 6x7, 6x8, 7x8, 7x9, 8x9, 8 k 10, 9 x 10 i 9 x 11 palaca. 409 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1953 str. 40 <-- 40 --> PDF |
Preračunavanje debljina iz bečke u metričku mjeru slijedi na uobičajeni način, kako se utvrdi na zaključku ugovora. Na temelju tog se obračuna utvrdi i jedinična cijena. Po propisima austro-talijanskih uzansa dimenzijama presjeka kod gredicagreda odgovaraju (TU u zagradi): ad a) Gredice: 3x3 palca odgovara u c-metrima 8x8 cm (TU: 8x8 cm) 3x4 „ „ „ „ 8x10 „ ( „ 8x11 „ 4x4 „ „ „ „ 10x10 „ ( „ 11x11 „ ad b) Grede: 4x5 palca odgovara u c-metrima 10x13 cm (TU 11x13 cm) 5x6 u j , >» 13x16 , ( „ 13x16 „ j 5x7 ,, > >> j >y 13x18 , ( „ 13x19 „ 6x7 > >> ,, t >´ 16x18 , ( „ 16x19 „ 6x8 > >> jj > JJ 16x21 , ( „ 16x21 „ 7x8 ,, > „ 18x21 , ( „ 19x21 „ li 7x9 ,, f JJ 18x24 , ( „ 19x24 „ j, 8x9 > >> ,, , ,, 21x24 , ( „ 21x24 „ 8x10 ,, > ?? 21x26 , ( „ 21x27 „ 9x10 ,, ?? ,, j jf — , ( „ 24x27 „ 9x11 JJ JJ > >J 24x29 , ( „ 24x29 „ Uglavnom iste propise nalazimo i u ljubljanskim uzansama iz 1925. godine (LJU, I-l). Presjeci se kod pojedinih komada ustanovljuju u sredini duljine. Kako se iz komparacije dimenzija presjeka u austro-talijanskim uzansama (čl. 30) i TU (čl. 277) vidi, presjeci su u metričkoj mjeri za 1 cm niži od onih u tršćanskim uzansama prije rata. To će vjerojatno biti razlog, da u ove propise nije ušla tolerancija od jednog centimetra na niže u sredini grede, kako to propisuju TU. Osim toga ovdje se ne navodi, da se toleriraju i komadi, koji na svojim krajevima pokazuju mala odstupanja od presjeka u sredini grede. Duljine se po TU računaju od metra do metra u rasponu od 4—12 m. Na čitavu se duljinu tolerira manjak od 5 cm. 2) Grede glava-glava po riječkim uzansama (travi testa a testa uso Fiume). Za obradu ovih greda vrijede jednake norme kao i za merkantilne grede uso Trieste s tom razlikom, što tesano drvo mora po čitavoj duljini imati s malim diferencijama jednak utvrđeni presjek. Drugim riječima, komadi imaju određenu debljinu na oba kraja. Normalne su dimenzije iste kao i kod tesanih greda po propisima TU. Isto važi i za način mjerenja te preračunavanja u metrički sustav. 3) Bordonal i (Langkantholz, bordonali mercantili). Ovi treba da su optesani na sve 4 strane po čitavoj duljini. Tolerira se kod preko 2/3 duljine mala, a pri tanjem kraju nešto veća oblina (Baumwalze) .Međutim ta oblina ne smije na dva susjedna ugla premašiti četvrtinu dijela bočne plohe (debljine ili širine komada). Presjeci bordonala po ovim uzansama iznose od 26 x 26 cm naprijed od centimetra na centimetar. Duljine idu od 6 m naprijed, ali bez obaveze pridržavanja jedne prosječne dimenzije. Duljine napreduju od 50 na 50 cm. Debljina se mjeri u sredini duljine i zaokružuje na pola centimetra. Za razliku od ovih propisa TU (čl. 278) određuju početne veličine presjeka nešto veće (28x28 cm), ali su im minamalne duljine niže (5 m). Po odredbama ZU (g 46) veličine presjeka počinju niže t. j . od 25 x 25 cm napredujući do 50x50 cm, dok kod LJU (I) počinju od 27 x 27 cm i napreduju do 43 x 49 cm. Mjerenja se kod svih ovih propisa vrše tako, da se obračuna točno kubični sadržaj pojedinog komada. Duljine se po odredbama ZU kreću od 8—16 m, a kod LJU od 8—13 m. 4) Oštrobridn e gred e (scharfkantiges Kantholz, travi a spigolo vivo). Po propisima TU (čl. 280) i LJU (I) se pod ovim nazivom razumijevaju grede i bordonali specijalnih mjera. Po TU se obrada, u koliko nije izričito ugovoreno te |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1953 str. 41 <-- 41 --> PDF |
sanje, može vršiti i pomoću pile. To isto slijedi i iz uslova LJU. Bitno je, da komadi imaju sve poptuno žive i pravokutne rubove. Po austro-talijanskim se uzansama, ako tesanje nije izričito traženo, razumijevaju pod ovim nazivom oštrobridno obrađeni komadi s tek nekoliko tragova stabalne obline. Tolerira se dakle mjestimični tupi rub kao posljedica manipulacije. c) Piljeno drvo Kod piljene se robe (61. 31) kod austro-talijanskih uzansa razlikuju: daske i planke (Bretter und Pfosten, tavolame e tavoloni), četvrtače (Staff el, morali), polučetvrtače (Halbstaffel, mezzi morali), letve (Latten, listelli), klade (Kantholzer i platnice (Madriers). Neizbježive se razlike u debljinama mogu djelomično tolerirati, ali maksimalno do 15% dostavljene robe. 1) Dask e i plank e (Bretter und Pfosten, tavolame e tavoloni). Ovo se proizvode (čl. 32) kao ili paralelne ili konične .U prvom slučaju mora širina biti po cijeloj duljini daske jednaka. U drugom se pak slučaju dozvoljava padanje širine, ali u pravilu samo 1 cm po svakom tekućem metru duljine. Samo se kod ograničenog broja komada može smanjivanje širine dos^oliti nešto veće, ali najviše s 1,5 cm po tekućem metru. Kod sklapanja posla treba utvrditi, da li se imaju dobaviti konične ili samo paralelno okrajčene piljenice. A ko u sklopljenom ugovoru nema ovakovog izričitog navoda, onda se razumijeva,da isporuka konične ili paralelno okrajčene robe može uslijediti shodno porijeklu. Daske i planke se dobavljaju u jedinstvenim debljinama i okrajčene oštrobridno. Dozvoljava se samo jedan ograničeni dio s malim otupljenjima. a) S obzirom na širin u austro-talijanske uzanse (čl. 33) razlikuju slično kao i TU dvije kategorije — usku robu (Schmalware, sottomisure) sa širinom 8—15 cm i normalnu robu (Breitware, misure normali) u širinama od 16 cm naprijed (po TU od 16—45 cm), ali s tim, da prosječna širina za debljine 18—28/30 mm iznosi 20 cm, a za veće debljine 23 cm. b) Normalna duljin a iznosi za daske i planke (čl. 34) od 4 metra dalje. Kod nepričeljene robe (ungekappte Ware) mora 4 metra iznositi stvarno uporabiva duljina komada. Dimenzije preko 4 metra napreduju od 50 na 50 cm. c) Kod d-ebljina austro-talijanske uzanse (61. 35) određuju´za paralelnu ili koničnu robu: 9, 12, 14, 18, 24, 28, 33, 38, 48 i 58 mm odnosno s nadmjerom (Vollmass): 10, 13, 15, 20, 25, 30, 35, 40, 45, 50 i 60 mm. Prije navedene tolerancije (čl. 31) važe za debljine od 10 do uključivo 30 mm za svega 1 mm, a za debljine od 34 mm na više svega 2 mm. Ovdje treba naglasiti, da se u propisu čl. 35 austro-talijanskih uzansa razlikuju TU (čl. 282—289). TU po debljini dijele daske na škorete (scurette: 6—15 mm), trenice (tavole: 18—30 mm) i mosnice (ponti: preko 30 mm). Parcijalno se kod količina, koje nisu veće od 30% ukupne zalihe, dakako bez prava na popust, toleriraju diferencije na niže od 1 mm (kod debljina do 20 mm), a od 2 mm (kod debljina iznad 20 mm). 2) Četvrtače, polučetvrtače i letve. Ovamo spada piljena roba jele i smrče kvadratnog i četvrtastog presjeka. Pojedine vrste ovih sortimenata imaju slijedeće dimenzije: a) Četvrtač e (Staffeln, morali) presjek: 48x48, 58x58, 68x68, 78x78 i 98x98 mm odnosno zajedno s nadmjerom: 50x50, 60x60, 70x70, 80x80 i 100 x x 100 mm. Kod TU (čl. 296) imaju presjeci širi raspon pa se kreću od 48 x 48 do 120 x 120 mm. b) Polučetvrtač e (Halbstaffeln ,mezzi morali) presjek: 28x58, 34x68 i 38x78 mm odnosno u punoj mjeri (s nadmjerom): 30x60, 35x70 i 48 x 80 mm. I ovdje su propisi TU (čl. 296) nešto drukčiji pa određuju presjeke polučetvrtača od 34 x 68 do 60 x 120 mm. c) Letv e (Latten, listelli) imaju po austro-talijanskim uzansama raznolike presjeke ispod 28 x 58 mm odnosno u punoj mjeri ispod 30 x 60 mm. Prema tome u 411 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1953 str. 42 <-- 42 --> PDF |
ovim propisima nema one preciznije podjele, koju poznamo iz TU (61. 293) t. j . correnti (presjek: 24x48—30x60 mm), listelli (presjek: 20x20—40x40 mm) i can tinelle (presjek: 6x24—15x30 mm). Kod svih se vrsta (a—c) duljina kreće od 4 m na više. Roba mora biti po citavoq duljini piljena paralelno, ali se tolerira po nekoja mala stabalna oblina. 3) Kvalitet . Propisi TU (61. 283) razlikuju obzirom na kvalitete piljene robe dva osnovna tipa: Carintia i Styria. Pod tipom se Carinti a razumijeva isporuka, koja sadržaje veći dio smrče, ali se tolerira i izvjesna primjesa jele. Pod tipom se Styri a razumijeva samo jelova roba. Za svaki ovaj tip kao i za svaki sortimenat TU određuju specijalne klase i kvalitete i to kod dasaka i mosnica 1—IV, a kod ostale robe I—III klase. Istu su podjelu preuzele i ZU (§ 8) i LJU (I), s tim da ZU ove termine rabe za porijeklo slovenske robe, a LJU pak kao i TU za tipove kvalitete. Po LJU se pod tipom »Carintia« razumijeva smrčeva građa s najviše 10%> primjese jelevog drveta, pa se shvaća općenito samo fino vlaknato bijelo drvo. Pod tipom se pak »Styria« označuje jelovina i smrčevina, drvo s debelim vlaknima. Oba se tipa po LJU prodaju u tri kvalitetne klase. Propisi su austro-talijanskih uzansa u ovom pogledu nešto drukčiji. Uglavnom stavljaju težište na daske i planke (čl. .38—39) dok za četvrtasto piljenu robu (čl. 36) jednostavno navode, da im tolerancije odgovaraju prema propisima 31 i 35, kako su naprijed navedeni. Mi ćemo se kod promatranja pojedinih kvaliteta osvrnuti i na propise TU, kako bismo dali tim propisima današnjih austro-talijanskih uzansa jasniju sliku. a) Daske i planke. Širina se dasaka i mosnica (61. 37) mjeri u sredini. Razredi su kvaliteta (čl. 38) slijedeći: 1) Nesortiran o (sagefallend, tombante). Ovamo po propisima austro-talijanskih uzansa spada roba, kako napada kod piljenja isključivši trule i prelomljene komade, zatim IV. klasu i usku robu. Po odredbama pak TU (čl. 284) i ZU (§ TO) ovaj pojam obuhvata sve klase isključujući samo trule i raspucane komade (escluso marcio e rotto). Slična je determinacija i po BU (§ 79), koja izričito definira: «Fichte und Tanne messerfallend (sagefallend, gatterfallend) ist ein anfallendes Schnittholz, das aus solchem Klotzholz erzeugt ist, dem nicht die besseren Klotze entnommen worden sind; es muss faulfrei und bruchfrei, gleich breit (parallel besaumt), gleich stark und scharfkantig sein.» Gotovo isto samo kraće definiraju ovaj pojam i LJU (§ 9 «za padajoče od žage se razumeva ves rezan les, kakršen prihaja iz žage, ražen gnilega in razbitega»). Novo je dakle kod austro-talijanskih uzansa, da kod pojma «tombante» isključuju IV. klasu i usku robu, koje dosadanji burzovni propisi ne isključuju. 2) Probira k (Monte). Ovaj pojam ne poznaju austro-talijanske uzanse. Po. odredbama TU (61, 284) probirak obuhvaća I, II i III klasu, ali ove posljednje najviše 50% čitave zalihe. Po ZU (§ 70) u probitak ide roba I, II i III klase pomiješano, kako je prilikom piljenja napala, a da se ne izlučuju ni čiste ni polučiste piljenice. LJU (§ 9) razumijevaju pod probirkom množinu obrađenog drveta I i II te I, II i III klase bez procentualnog ograničenja. 3) Č i s t a-p o lu č i s t a (reine und halbreine, primo netto). Po austro-talijanskim uzansama (čl. 38) ovamo spada posve zdravo drvo s blagim, jednolikim i pravilnim vlaknima. Drvo mora da je finih godova (feinjahrig, di grana fine) bez uzdužnih i bočnih pukotina, posve bez grana (astrein, privo di rami) izuzevši nekoliko sitnih čvorića (Punktaste). Kod bora se isključuje dekoloracija t. j . modrenje (Blauwerden, carie azzura di legno). Ariš mora biti čist od bjelike (Splint, alburno), ali se ipak toleriraju tragovi bijeli na jednoj strani. Ovu klasu ne poznaju odredbe nijednih srednje evropskih burzovnih običaja. Nalazimo je tek u našem standardu (JS 1003), koji ju u glavnom definira jednako kao i austro-talijanske uzanse. Po našim se propisima kod ove kvalitete toleriraju jednostrani, zdravi, dobro prirasli čvorovi do 10 mm kod debljina do 18 mm, ali kod najviše 50% komada.- Nadalje se toleriraju sitni čvrsto srasli čvorići do 10 mm, ali |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1953 str. 43 <-- 43 --> PDF |
najviše po jedan na tek. metar, u koliko prolaze debljinu daske. Za debljine se. preko 18 mm toleriraju kod 70% komada najviše dva zdrava dobro srasla čvora po tek. metru, koji prolaze debljinu daske. Napokon se toleriraju i čvorovi do 20 mm promjera, ali samo u koliko su pojedinačni. 4) Prv a klas a (erste Klasse, prima scelta) obuhvaća po austro-talijanskim uzansama potpuno zdravo drvo bez nedostataka obrade (Bearbeitungsmangel) s jednolikim, uspravnim vlaknima te s malo sitnih zdravih i priraslih čvorića (eingewachsene Aeste, nodi compatti). Isključuju se ispadajuće kvrge (durhfallende Aeste,, nodi passanti) i poleguše (Fliigelaste, nodi trasverzali), zatim raspukline (Risse, fenditure) i rujavost (Rotstreif, venatura rossa). Toleriraju se uspravne pravilne čeone pukotine, ali samo na jednom kraju i u koliko nisu duže od polovine širine daske. Po TU (čl. 286—287) za oba osnovna tipa (Carintia i Styria) u prvu klasu ide bijela; zdrava i pravilno piljena roba. Toleriraju se sitne površinske pukotine na čelu i po gdjekoji bijeli čvorići te sitne crne kvržice. 5) Drug a klas a (zweite Klasse, seconda scelta) predstavlja zdravo i dobro obrađeno drvo sa zdravim i priraslim, ali ne previše velikim i ne previše brojnim kvrgama (čl. 38). Uzdužne se pukotine (Langsrisse, fenditure longituđinali) toleriraju na obim čelima, ali samo do polovine širine piljenice. Jednako se ovdje toleriraju i smolne vrećice (Harzgallen, tasche di resina) na jednoj strani, zatim rujavost i lagane poprečne pukotine (Querrisse). Isključuje se crvotočina (Wurmfrass, intarlatura) i mušičavost (Wurmstichkeit, legno bacato). Kod bora se tolerira i lako modrenje, ali samo do 10% svih komada. TU (čl. 286—287) ubrajaju ovamo sve defekte prve klase, koji se toleriraju u još izražajnijoj formi. Osim toga ovdje se dopuštaju po TU i kvrge poleguše u koliko ne prejudiciraju solidnosti komada, — zatim i crvekaste pjege i po jedno površinsko pocrnjenje od vlage. 6) Prva i druga klasa (erste und zweite Klasse, prima e seconda scelta). Austro-talijanske uzanse razumijevaju miješani-sortiman dasaka, kod kojeg se obje kvalitete mogu po količini sporazumno utvrditi. 7) Treć a klas a (drite Klase, terza scelta). U tu klasu ulaze daske i planke s greškama kod prerade, kvrgama polegušama i pojedinim ispadajućim kvrgama. Nadalje ovamo ulaze dekolorirani komadi (blau- oder schwarzfarbig) i rujavi, ali bez suviše velikih uzdužnih i poprečnih pukotina. Isključuju se truli; posve pocrnjeli i uvitlani komadi. Po TU se u ovoj klasi toleriraju svi defekti iz prvih dviju klasa samo još izražajniji. Osim toga se kod tipa «Cartintia» dozvoljava po jedan površinski tupi rub. a kod tipa «Styria» površinske raspukline. 8) Četvrt a klas a (vierte Klasse, quarta scelta). Ovamo po odredbama austro-talijanskih uzansa (čl. 38) ulaze sve vrste dasaka i planki, koje ne pripadaju u treću klasu, ali su još uvijek uporabive te mogu držati sabijeni čavao (nagelfest). Kod ove se klase u TU dopuštaju kod tipa «Carintia» brojne pa i ispadajuće kvrge, veće crvenkaste pjege i po jedan veći tupi rub. Kod tipa «Styria» idu ovamo komadi s ispadajućim kvrgama, zatim crvotočine i t. zv. češljaste pukotine (fenditure a pettine). 9) Kratk a rob a (Kurzungsware, cortame) se u duljinama od 1 metra na više prodaje nesortirano po težini (čl. 38) i u napadajućim duljinama, bez komada četvrte klase te s minimalnom širinom od 7 cm. Pojam škart a (Škart, Ausschuss, scarto) nije definiran u austro-talijanskim uzansama. U odredbama TU (čl. 288) se pod škartom razumijeva takova roba obaju osnovnih tipova «Carintia» i «Styria», koja ima rasjekline ili koji drugi veliki nedostatak. b) Četvrtače i letve. Ovdje iznosimo samo norme TU (čl. 294) i to samo za morale i mezzi morale. Razlikuju se kvalitete: tombante (sve klase osim trule i prelomljene robe), monte (I i II klasa, a III s najviše 50°/o) i I, II i III klasa. 413 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1953 str. 44 <-- 44 --> PDF |
1) Roba prv e klase mora biti četvrtasto piljena na živi rub i posve bijela. Toleriraju se gdjekoje manje bijele kvržice, a male crne kvržice samo u ograničenom broju. 2) Kod robe drug e klase dopuštaju se prednji, ali još jače izraženi nedostaci, zatim pojedine površinske pukotine, ponekoje crne šare od vlage te kvrge poleguše u koliko ne prejudiciraju soliditetu komada i napokon površinske raspukline. 3) Kod robe treć e klase se povrh prednjih defekata toleriraju i komadi sa srcem, zatim malo savinuti, pocrnjeli te s gdjekojom oblinom. Škart obuhvaća komade nedostatne mjere, bez živog ruba te s drugim težim manama. Kod letav a traže TU (61. 298) zdravu robu t. j . bez loma i truleži kao i naš standard (JS 1003). Kod kantinela se još u svežnjevima (mazzi) toleriraju i kombinirani komadi. Po našem se standardu tolerira mala lisičavost (Raumwalzigkeit, smussatura), ali i ostale griješke, koje ne umanjuju čvrstoću komada. Najzad austro-talijanske uzanse donose poseban propis u pogledu stepena vlažnost i (61. 39) ma da numerički ne određuju pojedine stepene suhoće. Piljena se građa normalnih dimenzija mora dobavljati u stanju «versandtrocken» (suha za otpremu), što bi značilo u zračno-suhom stanju. Što se tiče piljene građe po naručbi, ona se ima dobavljati toliko suha, koliko odgovara godišnjem dobu i terminu isporuke. Iiiteratura: 1) Oestrreichisch-italianische Handelsusanzen, Sagewerk holzverarbeitende Industrie und Holzwirtschaft, 7 Jg. Hft 7-1953. 2) Ljubljanske uzance za trgovanje s lesom (Š. L. 1927) 3) Arato J.: Mitteleuropaische Holzhandelsgebrauche, Bratislava 1929. 4) Nove zasebne uzanse za trgovanje drvetom, Zagrebačka burza za vrednote i robu, II. izdanje, Zagreb, 1931. 5) Usi comuni a tutte le specie di legnami, Consiglio provinciale dell´ economia corporativa, Trieste 1935. Resume: Autor iznosi prikaz izašlih austro-talijanskih uzansa za drvo (L´usages du commerce de bois Autriche-italien), koje su stupile na snagu 2. maja 1953. godine. Uzance obuhvataju samo četinjavo drvo (coniferes) i to u općem dijelu (A) obzirom na dobavu (consignation), rokove (delais), predaju robe (reception) i plaćanja (paiements), a u specijalnom dijelu (B) oblo drvo (bois rond), tesano drvo (bois equarris a la hache) i piljeno drvo (bois de sciege). Kod prikaza autor iznosi komparacije s predratnim odredbama burzovnih uzansa bečkih, tršćanskih, zagrebačkih i ljubljanskih te s novijim propisima jugoslavenskog standarda. POJAVA BOROVOG PRELCA (CNETHOCAMPA PITYOCAMPA) NA PLANICI (ARBUTUS UNEDO) Ing. M. JOVANČEVIĆ, Trsteno B B orov prelar (četnjak) dobio je svoje ime po tome što napada četine borovih stabala. U našem primorju se najčešće viđa na aiepskom boru. Njegovo prisustvo može se izdaleka otkriti po zapretcima (gnezdirna) koji se nalaze na krajevima grana pojedinih stabala. Tokom proleća pojavljuju se gusenice koje žderu četine a ponekad, pri prelazu s jednog stabla na drugo, vide se i na tlu u procesijama. Obično se smatra da štete na borovima prouzrokovane ovim gusenicama nisu od veće opasnosti za opstanak i dalji razvoj napadnutih stabala. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1953 str. 45 <-- 45 --> PDF |
U toku marta meseca ove godine opazili smo u makiji otoka Šćedra jak napad gusenica borovog prelca na grmove planike (Arbutus unedo). Zaraza je bila po obimu i intenzitetu tako jaka, da je od interesa zabeležiti tu pojavu i obratiti joj veću pažnju. Ovo tim više, što nismo primetili da se o napadima borovog prelca na listače posebno pisalo i govorilo, verovatno iz razloga što nisu ni bili češći i znatniji. Šćedro se nalazi s južne strane otoka Hvara, od koga je udaljeno oko 2 km. Njegova je veličina cea 900 ha. Najviši je vrh Zelenikova Glava (113 m.). Slabo je naseljeno jer na njemu živi samo osam obitelji. Izuzev nešto malo obradivih parcela oko domova, sav ostali deo otoka je pod šumskom vegetacijom, koju čine guste sastojine alepskog bora, stare oko 30 godina (istočni deo otoka) te makije i garigi (zapadni deo otoka). MerilD 1:1000 000 ^ sceoRo Geografski smeštaj otoka šćedra Zapretke borovog prelca primetili smo na Šćedru mestimično i na stablima alepskog bora ali u manjoj meri (jedno do dva gnezda na pojedinom stablu). Međutim na planici se moglo naći više zapredaka (jedno do tri gnezda na pojedinom grmu) i to na celoj površini otoka. Oni su redovno bili smešteni na mestima jače izloženim suncu, odnosno na vrhovima i perifernim delovima krošanja, mada su se ponekad nalazili i bliže tlu. Već tokom marta gusenice su najvećim delom poizlazile iz zapredaka i uveliko su žderale list od planike. Mnogi listovi su bili već potpuno požderani tako da je preostao samo srednji nerv (rebro) ili manji deo liske. Pojedine grane su bile potpuno obrštene pa otuda izdaleka upadljive. Brst se kretao od vršnjih delova krošnje prema dole te od periferije prema unutra. Na osnovi toga reklo bi se da gusenice radije žderu mlađe i sočnije lišće. Pojedini preostali listovi na obrštenim |