DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1953 str. 65     <-- 65 -->        PDF

Mayer Ernest;
SEZNAM PRAPOTNIC IN CVETNIC SLOVENSKEGA OZEMLJA
Slovenska akademija znanosti in umetnosti. Ljubljana, 1952. (str. 427).


Kod nas se u zadnje vrijeme vodi diskusija oko izdavanja monumentalnoga
djela jugoslavenske flore. Na tom djelu je zainteresirana naša nauka, nastava i privreda.
Na liniji tih nastojanja izašao je iz štampe nedavno Mayero v »Sezn a m...«


t. j . popis flore slovenskih zemalja u etnografskom smislu. U popisu autor navodi
3299 vrsta (132 porodice s 827 rodova). Ovo nije mali broj vrsta za jedno razmjerno
malo područje kao što su slovenske zemlje (pokrajine). No ovo je područje vrlo heterogeno
u pogledu klime, geološke podloge, relijefa i t. d. To je i razlogom velikog
broja vaskularni h vrsta (cvjetnjača i papratnjača) na području slovenskih zemalja.
Autor je za svaku vrstu naveo podatke o rasprostranjenosti, da li je adventivna
ili da li se kultivira. Na kraju je bibliografija literature flore i vegetacije slovenskih
zemalja (23 stranice).
Mayerov o djelo je uvod za djelo o flori i vegetaciji Slovenije, a time jednog
dijela Jugoslavije, na koje očekuje naša naučna i stručna javnost i naša privreda.
Dr. J. Kovačević


STRANA STRUČNA LITERATURA


HARTMANN F.,


WALDBODENMELIORATION ALS MITTEL ZUR PRODUKTIONSSTEIGERUNG
(Melioracija šumskog tla kao sredstvo za povećanje produkcije). Österreichische
Viertel Jahreschrift für Forstwesen Bd. 93., Heft 4, Wien 1952. str. 209—218.


Melioracija šumskog tla nameće se šumarskoj praksi svagdje tamo, gdje je nastupilo
znatno pogoršanje svojstava tla ili gdje su već i prvotna svojstva bila loša,
a stanje se može popraviti mjerama, koje su gospodarski podnošljive.


Svrha je tih melioracija povećanje plodnosti šumskih tala, a ta se uglavnom
temelji na biološkom kruženju hranjivih tvari, kao i na kretanju tih tvari u tlu.


Da bi se pojačalo biološko kruženje hranjivih tvari umjetno ih se dodaje tlu,
(gnojenje), a također se poduzimaju mjere, kojima je svrha, da se poboljšaju i povećaju
pretvorbe humusa, kao i da se poveća prorašćivanje šumskog tla korijenjem.


Za poboljšanje kretanja tvari u tlu važno je napose poboljšanje strukture i vodnih
odnosa.


Autor nadalje ukratko prikazuje glavne mjere, koje služe pri melioraciji šum


skih tala, a to su: gnojenje, šumski ugar i predkulture (Vorwald), požarne kulture


(Brandkultur), mehanička obrada tla, te umjetno reguliranje vodnog režima u tlu.


Djelovanje se mehaničko-kemijskih i bioloških mjera upotpunjuje, ako su ispra


no izabrane i izvedene. Pojedinačne mjere, ma kako one važne bile, mogu doći do


punog izražaja samo onda, ako se kombiniraju sa svim ostalim potrebnim mjerama.


Tako se na primjer ni vapnjenje ne može smatrati samostalnom mjerom saniranja


šumskih tala; ono je samo dio tih mjera, te se ima uklopiti u okvir svih ostalih.


U Austriji postoji napose potreba melioracije mnogih šumskih tala, na kojima


su bile uzgajane monokulture smrče i bora. Uzgajanje tih kultura na staništima,


kojima one ne odgovaraju, dovelo je do degradacije šumskih tala, a te su se odrazile


u poremetnjama u kolanju baza, zakiseljavanju tla, izrađivanju humusa, zbijanju tla,


stvaranju vriština, zacrećivanju, zastojima o rastu kultura, te poteškoćama pri po


mlađivanju sastojina. Uslijed takvog stanja nastaju golemi gubitci prirasta.


Nužnost i hitnost saniranja šumskih tala Austrije ne može se poreći. Metodički


i tehnički ti su problemi prilično raščišćeni, no dosad nije riješeno pitanje financira