DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1953 str. 6     <-- 6 -->        PDF

Proizvodnja ogrevnog drveta u mil/m3
1913 % 20/24 % 25/29 % 30/34 % 35/38 % 46/50 %


A 66,01 45,8 74,51 48,8 69,87 46,6 66,77 49,1 64,47 48,1 73,61 50,7
B 78,71 54,2 78,23 51.2 80,20 53,4 69,33 50,9 69,56 51,9 71,50 49.3
A+B 145,22 100 152.74 100 150,07 100 136,10 100 134,03 100 145.11 100


Iz ovih podataka se vidi da je ukupna, a naročito proizvodnja tehničkog
drveta u grupi A imala drukčiji tok nego u grupi B, posmatrano po
periodima. U grupi B proizvodnja dostiže najviši nivo u 1925/29 i 1935/38


t. j . periodima privrednog prosperiteta, a u grupi B u 1920/24, a naročito
1946/50 t. j . u oba posleratna perioda. U ćelom je periodu između dva rata
proizvodnja oblog drveta u zemljama uvoznicama iznosila prosečno oko
41% , a proizvodnja samo tehničkog drveta oko 34% ukupne evropske proizvodnje.
Manji procenat učešća u proizvodnji tehničkog drveta objašnjava
se u prvom redu sastavom šuma: u grupi A na četinare dolazi oko 35%,
a u grupi B 68%. Usled povećanih potreba na drvetu u periodu 1946/50
i smanjenih izvoznih mogućnosti zemalja grupe B, došlo je do interesantnih
promena, što se vidi iz sledećeg pregleda: (lit. 3)
Prosečna proizvodnja oblog drveta u mil. m3


1920/38 1946/50
A 117,68 140,03 više za 19%
B 170,38 160,74 manje za 5,7%
Isto za tehničko drvo:
A 48,53 66,42 više za 36,9%
B 95,80 89,24 manje za 6,8%


U grupi A najveće povećanje proizvodnje pokazuje Francuska, Italija
i V. Britanija, a u grupi B smanjenje čehoslovačka i Poljska, a povećanje
Jugoslavija. Jasno je da povećana proizvodnja u grupi A, koja je inače
siromašna šumom, znači dalji pritisak i iscrpljenje šumskog fonda, što se
vidi iz upoređenja sa procenjenim prirastom: (lit. 3)


Višak (+ ) seče nad prirastom, odnosno manjak (—), u mil/m3


20/24 25/29 30/34 35/38 46/50
A + 8,80 + 1,71 — 3,02 + 7,87 + 40,83
B —9,33 +12,85 —14,96 —2,11 — 0,86


Iako su podaci o prirastu samo gruba procena, ipak ovaj pregled daje
jasnu sliku o izrazito negativnom bilansu u grupi A (izuzev u periodu
krize). U periodu 1946/50 to je jednim delom posledica II svetskog rata,
kada je u Evropi, prema jednoj proceni, smanjena površina pod šumom
za oko 9 mil. hektara, čemu odgovara godišnji prirast od oko
15—20 mil. m3. U grupi B posmatranoj kao celini, seča se danas uglavnom
nalazi u granicama prirasta, što još ni izdaleka ne znači da se ovde radi


o nekom planskom i racionalnom gazdovanju sa šumama. Detaljniji podaci
o odnosu seče i prirasta u pojedinim zemljama, naročito u odnosu na