DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1953 str. 54 <-- 54 --> PDF |
Međutim opće je poznata stvar, da fotografsko snimanje šuma i šumskih sastojina nije laka stvar, te da u mnogo slučajeva ni tehnička oprema ni naročita vještina snimaoca nisu u stanju da postignu iole zadovoljavajuće rezultate pri nepovoljnim uvjetima osvjetljenja. Snimanje u šumi je zaista dosta teško baš radi jako izraženih svijetlotamnib kontrasta s razloga što čovječje oko može obuhvatiti razlike osvjetljenja (gama) od 1—5 miliona, dok ih film reducira na 1—1000, a na papir se mogu prenijeti samo oni od 1—40 (prema Windischu 1—30). Obim osvjetljenja, koji se može prenijeti na papir, tako je malen da se mogu kopirati ili povećati samo sjene i srednji tonovi ili srednji i svijetli tonovi sa ponekim svijetlim i tamnim nijansama. Stoga fotografska snimka u svojoj sveukupnoj skali tonova predstavlja veoma skromnu analogiju stvarnosti, jer se faktični svjetlostni obim skraćuje jednom kad se prenosi na film (ploču) a drugi put, kad se kopira na papir. S druge strane uspjeh »majstora« u snimanju je samo djelomično fotografski, on se zasniva dobrim dijelom na ličnosti amatera. Može se naime naučiti tehnika rada, ali se dobar ukus, smisao za otkrića, prisutnost duha i pravi talenat ne niogu naći u knjigama. Stoga je talenat za režiju i lični ukus više puta mnogo važniji nego najbolji aparat, najvredniji film i najtemeljitije znanje. Radi toga dostignuća nekih »velikih« nisu vezana toliko na fotografsko znanje koliko na ličnu sposobnost. Snimati, dapače veoma dobro fotografirati znadu mnogi, ali uvjek je čovjek, »čovječji format« odlučujući faktor za jedinstvenost i zaokruženost efekta. Prirodno je da tehničku stranu mimoilaze velika djela, koje ipak nikada ne može postići onaj, koji slobodno ne raspolaže tehnikom (Windisch). A pošto tehnika rada nije neka teška stvar, treba je najprije naučiti. Uostalom, postavlja se pitanje, šta se hoće u šumi da snima i za koga. Fotograf umjetnik i šumar-tehničar posmatraju pojave u šumi pod sasvim raznim vidom. Može se snimati efekt osvjetljenja na podrastu mješovitih sastojina, stabla sa svim svojim pojedinostima, mogu se fotografirati šumske čistine sa podmladkom, pojedini soliteri ili čitave sastojine. Umjetnik traži, naprotiv, napola izumrla stabla sa skeletnim granama koje strše u nebo, bizarne oblike, kontraste osvjetljenja. Za njega su često što starija, što »nakaznija« stabla to ljepša i interesantnija. Šumar tehničar, koji po svom pozivu treba da uzgaja stabla što pravilnijeg i jedrijeg uzrasta, uspravna debla što čišća od grana i kvrga, normalne i što vrednije sastojine, traži za svoja snimanja posve druge objekte. Ipak i umjetnik i šumar tehničar, amater ili profesionalac, susreću se pri snimanju šuma s istim problemima što se tiče opreme i materijala. U pogledu formata mnogi su mišljenja da je maleni format (Kleinkamera) najprikladniji za snimanja pokretnih, raznolikih i raznobojnih bića i oblika sa svim svojim prednostima lakog rukovanja, razmjerno manjih troškova, mogućnosti promjene objektiva za bliska i daleka snimanja i t. d., dok drugi tvrde da su za snimanja u šumi podesniji veći formati 10x15, 18x24 cm. Thiollier je navodno koncem prošlog stoljeća dao konstruirati aparat formata 24x26 cm za šumska snimanja, kojim je postizavao nenadmašive rezultate (Toulgouat). Fotografske aparate većeg formata 10x15 i 18x24 sa pločama i filmovima (Filmpacks) posjedovale su svojevremeno i mnoge naše direkcije šuma. Ovakovi formati su upotrebljavani za snimanja šumskih sastojina, pojedinih detalja (štete od insekata, nabranost kore i t. d.), sa mnogo uspjeha, jer dozvoljavaju među ostalih prednostima pojedinačnu kontrolu u razvijanju i pružaju mogućnost opsežnog pomicanja objektiva radi što savršenije perspektive. Mnogi amateri su uvjerenja, da se skupljim aparatima mogu postići i bolje snimke, ali sa vrijednošću i kapacitetom malog formata raste obično kompliciranost rukovanja i mogućnost griješaka. Makar je za izvjesna snimanja potrebno imati objektiv velikog otvora (za snimanja u pozorištu, za reportaže po svakom vremenu i t. d.), objektiv otvoren 1.5 je posvema neupotrebljiv za snimanja u šumama. Čemu 348 |