DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1953 str. 52 <-- 52 --> PDF |
koji žive u posavskoj i podravskoj nizini, znali su da će se taj najveći neprijatelj nizinskih hrastovih šuma i voćnjaka opet za koju godinu pojaviti. Od 1950. do 1952. vrlo je teško bilo u šumi ili voćnjaku naći kakvo jajno leglo gubara. Tko je prošao ove godine u julu kroz šume ili voćnjake u nizinama pored Drave ili Save sigurno je opazio kako mužjaci gubara živahno lete, a ženke polažu obilan broj jaja na koru raznog drveća. Već u proljeće ove godine sretali smo na mnogim mjestima gusjenice ne samo od gubara već i od zlatokraja i suznika, što je jasno pokazivalo, da će vjerojatno doći do progradacije tih štetnika. Obilazeći drugom polovicom jula našim nizinskim terenima opazili smo da gubareve ženke u velikom broju odlažu jaja. O intenzitetu zlatokraja i suznika sada se još ne može postaviti prava prognoza, jer će se gusjenična gnijezda zlatokraja i jajni prstenovi suznika jasnije opažati tek kad list sa drveća padne. Međutim po intenzitetu pojave tih štetnika u proljeće možemo zaključiti da će i njih dosta biti. Dosadašnje je iskustvo pokazalo, da je kod nas utjecaj čovjeka na suzbijanje tih štetnika i prestanak zaraze bio uvijek vrlo slab i da je likvidaciju zaraze provela uglavnom sama priroda pomoću različitih parasita i bolesti, koje su masovno uništile gusjenice. Ako samo uočimo razlike između napadnutih površina u pojedinim godinama onda će nam stvar biti potpuno jasna. U 1948. g. bilo je zaraženo oko 190.000 ha šume, a g. 1949. samo oko 50.000 ha, dok 1950. bilo je tek nešto gubara samo na površini od 5.000 ha i štete nije bilo gotovo nikakve. To naglo smanjenje zaraze nisu provele akcije od strane čovjeka već sama priroda. Tako se to događalo i unatrag 100 godina. Kad se zaraza gusjenica proširila na desetke hiljada hektara šume i veliki broj voćaka, onda više nije bilo moguće štetu odstraniti, jer za to nismo imali ni tehničkih ni materijalnih sredstava. Kad se zaraza gubara i sličnih štetnika proširi na velikim površinama, onda nastaju dva pitanja i to: da li smo u mogućnosti da takav kalamitet suzbijemo, a ako imamo za to mogućnosti, da li nam se to isplati s obzirom na troškove. Obično se u takvim slučajevima, ne samo kod nas već često i u drugim zemljama, odustaje od akcije zbog prevelikih novčanih izdataka. Suzbijanje gubara u šumama vrlo je teško provesti iako za to danas postoje prilično efikasna sredstva. U prvom redu treba tokom zime uništavati jajna legla. To se može s priličnim uspjehom provesti dok u šumi ima mali broj jaja, premda i za to treba mnogo radne snage, ali kad je u šumi gotovo svako drvo zaraženo sa većim brojem legala, onda je taj posao uglavnom bez rezultata. Danas se može suzbijanje avio-metodom provesti vrlo uspješno. No i u tom slučaju treba akciju poduzeti dok su zaražene manje površine, jer površinu od 100.000 ha nemamo računa tretirati, a nastaje pitanje i da li za takovu akciju postoje tehničke mogućnosti. Za 10.000 ha potrebna su nam dva aviona ili helikoptera, koji bi kroz četrnaest dana svaki dan vršili jutarnji i večernji let. Ako bismo htjeli tretirati 100.000 ha šume potrebno bi nam bilo 20 aviona ili helikoptera, koji bi na vrijeme izvršili zamagljivanje. O troškovima za takvo tretiranje i insekticide ne ćemo govoriti, jer to je onima, koji su takve akcije kod posljednje zaraze organizirali, potpuno jasno. Uzevši u obzir naprijed iznesene momente i kad znamo da je šteta kod posljednje zaraze iznosila oko četiri milijarde dinara, onda dolazimo do zaključka, da bi kod ove gradacije trebali povesti više računa o racionalnoj organizaciji suzbijanja gubara, suznika i zlatokraja. U prvom redu potrebno bi bilo prikupiti točne podatke o intenzitetu i proširenju zaraze. U svim šumama gdje nije došlo do jakog proširenja gubara odnosno velikog broja jajnih legala trebalo bi provesti mehaničko uništavanje jaja. Budući da mehaničkim načinom suzbijanja ne ćemo postići potpun uspjeh, treba pomišljati i na kemijsko suzbijanje gubara i to tim više, što postoji opasnost da će se na mnogim mjestima pored gubara pojaviti zlatokraj i suznik, koje ne možemo u šumama mehanički suzbijati. Svakako bi trebalo da opet prorade odbori za suzbijanje gubara, koji su postojali kod posljednje zaraze. Suzbijanje gubarevih i ostalih gusjenica može se danas najuspješnije provesti primjenom avio-metode i DDT ili HCH |