DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1953 str. 33 <-- 33 --> PDF |
TLO I FIZIOLOŠKA ZRELOST. Temeljita istraživanja o tome kako utječe kvalitet tla na početnu fiziološku zrelost, nisu vršena. Više je letimično nego sistematsko opažanje stvorilo u šumskoj nauci dva oprečna shvaćanja. Jedni drže da na lošijem tlu dolazi do ranijeg plodonošenja nego na boljem, a drugi suprotno. Prvo se shvaćanje izgleda više bazira na opažanjima u prirodi a drugo više na logičnom zaključivanju. Prva je teza raširenija i može se smatrati dokazana. Evo par karakterističnih podataka iz domaće, američke i njemačke literature. »Opažanja su zasvjedočila, da suha sunčana staništa bez dovoljno vlage, izazivaju brže rađanje sjemena. Na boru na Kršu nalazimo šišarice već u 6 i 7 godini«, (Balen, 1938). čempres na Kršu (Balen) rodi već u 3. ili 4. godini, kad su stabalca visoka 30—50 cm. Isto ističe i Baker (1950) da drveće na siromašnim staništima, naročito na plitkim, suhim i toplim tlima ima tendencu produciranja sjemena u vrlo ranoj dobi. Tako na pr. na donjim padinama Sierra Nevade u Kaliforniji, opaženo je da mnoge vrste borova cvjetaju u starosti od 2—13 godina. Tschermak (1950) također izražava misao da drveće ranije cvjeta na siromašnom i sunčanom staništu. Iz ovih navoda izlazi da na lošijim tlima dolazi ranije do plodonosnosti. No pri tom se mora imati na umu da je to na staništima sa obiljem svijetla i topline. Po C/N teoriji ova se pojava objašnjava time, da drveće vrlo rano uslijed osobitih vanjskih prilika postiže povoljan C/N omjer. Primanje dušika smanjeno je uslijed siromaštva tla na mineralnim tvarima ili vodi a nakupljanje ugljikohidrata omogućeno je vrlo povoljnim svjetlosnim i toplotnim prilikama, te smanjenim vegetativnim razvitkom. Možda je loše govoriti o utjecaju boniteta tla na početnu fiziološku zrelost. U šumarstvu naime nema sigurnog kriterija za ocjenu kvaliteta tla. Plodnost nekog tla rezultat je njegovih fizikalnih, kemijskih i bioloških osobina. Za različite šumske vrste ona je različita. Dobro tlo za jednu vrstu može biti loše za drugu. Zatim fizikalna, kemijska i biološka svojstva tla teško su odrediva. Bonitet tla u šumarstvu ocjenjuje se najčešće po srednjoj visini sastojine, a ona je kako znamo rezultat i svih ostalih stanišnih faktora. (Znamo da su svi životni fenomeni kompleksne pojave). Znači da bi istraživanje utjecaja samog boniteta tla trebali vršiti pod istim ostalim stanisnim uvjetima t. j . klimatskim, orografskim i sastojinskim. Međutim to je u prirodi s obzirom na korelaciju klime, vegetacije i tla teško naći. Zato je proučavanje utjecaja boniteta tla nedjeljivo vezano uz sve ostale stanišne čimbenike. Zanemarimo li ih, dobivamo nezadovoljavajuće ili čak suprotne rezultate. Moje je mišljenje da zato nije ispravna tvrdnja da na lošijim tlima dolazi ranije do plodonošenja nego li na boljim. Ispravnije je reći, da na lošijem tlu a pri povoljnijim svjetlosnim i toplotnim uslovima biljka ranije plodonosi. Nije isključeno da na relativno lošijim tlima pri nepovoljnim temperaturnim i svjetlosnim prilikama do plodonošenja dolazi kasnije nego na boljim. U tom slučaju bi oba suprotna shvaćanja bila točna. (Panov traži jedno rješenje i ističe da takovo kontradiktorno stanje ne smije postojati ni u jednoj nauci. No i u daleko egzaktnijim naukama rješavaju se posve oprečne pojave na sličan način. Tako na pr. riješen je |