DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1953 str. 29     <-- 29 -->        PDF

se vršiti samo izuzetno i to samo do granice ekonomičnosti, koju treba
najtačnije proračunati, a za proračunavanje mogu se primeniti i napred
date formule.


0 izračunavanju količinskog i kvalitetnog iskorišćenja ovde se neće
govoriti, jer je to predmet posebnog rada.


NEKI PROBLEMI FRUKTIFIKACIJE I C/N TEORIJA


Glavač ing. Mladen, Zagreb


U
U
VOD. Prije nekoliko godina objavljene su u našem listu rasprave ing.
Panova »Načelna razmatranja o fruktifikaciji šumskog drveća«, i ing.
Špiranca »Još o početnoj fiziološkoj zrelosti šumskog drveća«, u kojima
se tretiraju za naše šumarstvo neobično važni i do sada nenačeti problemi.
Autori u njima prije svega ukazuju na značenje ovog pitanja za
našu privredu, zatim na nemogućnost korištenja inozemnih podataka u
našoj zemlji, problematiku cijelog niza pojava i načelne smjernice i metode
proučavanja plodonosnosti.


Svrha ovog članka nije razmatranje centralnog problema, t. j . poznavanja
plodonosnosti našeg drveća, nego prikaz nekoliko pitanja, koja
spomenuti autori ostavljaju najvećim dijelom otvorena (a ističu važnost
njihovog rješenja), u svjetlu jedne vrlo zanimljive teorije koja zauzima
u najmodernijoj botaničkoj i šumarskoj literaturi dosta prostora. Ova se
pitanja sastoje od slijedećih točaka:


1. Da li fiziološka zrelost nastupa ranije na boljim ili lošijim tlima
2. Kakav je odnos između visinskog prirasta i rađanja sjemena
3. Utjecaj požara i mehaničkih povreda na fruktifikaciju
4. Utjecaj biljaka i životinja koji ometaju normalan razvitak drveća
Svako ovo pitanje je vrlo složeno, jer općenito uzevši život drveća
a i svaki fiziološki proces kao na primjer plodonosnost, rezultat je kompleksa
unutarnjih (najvećim dijelom nasljednih) i vanjskih, ekoloških
faktora. Svaki pojedini od tih faktora sastavljen je opet od mnoštva elemenata,
koji su po svom kvalitetu i intenzitetu upravo neshvatljivo raznolični,
ovisni i isprepleteni ne samo međusobno nego i sa elementima ostalih
faktora. Nadalje svaki od tih činilaca počevši od koncentracije iona
u tekućoj fazi tla pa nadalje, podvrgnut je neprekidnim promjenama u
vremenu. Broj kombinacija njihovog skupnog djelovanja je beskonačan.
Svaki pojedini individuum karakterizira jedna od tih kombinacija, t. j .
ona daje specifičnost svim njegovim životnim fenomenima. Drveće koje
ima približno jednake unutarnje i vanjske faktore, pokazuje i približno
iste životne fenomene.
Za mnoge svakodnevne probleme prakse, koji su odraz fizioloških
procesa u drveću (a koju smo složenu prirodu istaknuli), nemamo zadovoljavajuće
rješenje. Osnovni uzrok ovome je to, što je fiziologija drveća
još uvijek na žalost mutno područje, a možda i nije pretjerano reći »terra
incognita« (pokusi se rijetko vrše na šumskim vrstama zbog dugog trajanja
životnog ciklusa). Zato se često ne samo praksa nego i šumarska




ŠUMARSKI LIST 7-8/1953 str. 30     <-- 30 -->        PDF

nauka zadovoljava sa konstatacijama vanjskih i konačnih životnih manifestacija
šumskog drveća. Jasno da takova opažanja bez solidnog poznavanja
složenih unutarnjih zbivanja, ne mogu pružiti čvrsti oslonac u rješavanju
mnogih pitanja.


Plodonošenje također nema solidnu naučnu interpretaciju. Znatan
korak naprijed s obzirom na rješavanje nekih već odavna opaženih
(i oprečnih) pojava, učinjen je sa C/N teorijom.


C/N TEORIJA. Evo njenog kratkog prikaza prema Mili eru, Wrightu,
i Curtis — Clarku-u. C/N teorija, C/N hipoteza, C/N razmjer (C/N ratio)
ili teorija odnosa ugljikohidrata i dušičnih tvari, vezana je prvo uz ime
Klebsa (1910), koji je u svojim istraživanjima na gljivama, algama i nekim
cvjetnjačama, dokazao da odnos ugljikohidrata i dušičnih tvari u
biljci igra najveću ulogu u određivanju da li će slijediti vegetativni razvitak
ili plodonošenje. Drugim riječima da uvjeti vegetativnog razvitka ne
pogoduju plodonosnosti i obratno. Tako se potvrdila odavno poznata činjenica
da jako gnojene biljke usprkos snažnog razvoja donašaju vrlo malo
ploda. Nadalje iz tog izlazi, da reprodukcijom ne upravljaju samo nasljedni
faktori, nego da ona nastupa kad su zadovoljeni i određeni vanjski
uvjeti, naročito oni koji uvjetuju prisustvo ugljičnih hidrata i dušičnih
tvari u biljci u jednom povoljnom omjeru. Kraus i Kraybill (1918)
mnogo određenije formuliraju C/N omjer i uslove s obzirom na C i N
svrstavaju u četiri osnovne grupe, uz pretpostavku da su voda i ostale
mineralne tvari prisutne u dovoljnoj količini.


I. Bilje sadrži malo ugljikohidrata a mnogo dušika. Slab rast sa
nikakvim ili vrlo malim plodonošenjem. Karakteristično za bilje na bogatim
tlima sa vrlo malo svjetla ili kod drveća čije su krošnje godinama
ogoljele od gusjenica ili nečeg drugog. Biljni dijelovi nježni i vodeni.
II. Bilje sadrži osrednje ugljikohidrata a mnogo dušika. Jak vegetativan
razvitak sa nikakvim ili vrlo malim plodonošenjem. Cijela količina
ugljikohidrata troši se na rast. Karakteristično za bogata tla sa umjerenim
svjetlom. Događa se i u jako obrezanim voćnjacima. Tkivo stabljike
i lišća jače i postiže maksimalan obujam. Priličan sadržaj vode.
III. Bilje sadrži umjereno dušika, a mnogo ugljikohidrata. Umjereni
rast i obilno plodonošenje. Karakteristično za prosječno plodna tla i
umjerenost svjetla. Stabljika je drvenastija, manjeg obujma i sa manjim
sadržajem vode. Lišće čvršće i svjetlo zeleno.
IV. Bilje sadrži jako mnogo ugljikohidrata a malo dušičnih tvari.
Vrlo polagan rast sa malim ili nikakvim plodonošenjem. Karakteristično
za neplodna tla sa oskudicom dušika a sa mnogo svjetla. Bilje jako drvenasto,
sa malim sadržajem vode. Listovi mali, čvrsti i žućkasto-zeleni.
SvakaKO da u prirodi postoji niz prijelaza između ova četiri osnovna
uvjeta. Nadalje dolazi do novih kombinacija s obzirom na promjene drugih
neophodnih čimbenika, kao na pr. vode, temperature, kalija,
fosfora i t. d.


Od svih faktora koji uvjetuju stvaranje povoljnog C/N omjera, najveće
značenje ima snabdijevanje sa dušikom. Kada se njegovo snabdijevanje
u eksperimentima Kraussa i Kraybilla mijenjalo, u skladu s tim
mijenjala se i konsumpcija ugljikohidrada. Pri obilnom snabdijevanju i
ako je produkcija ugljikohidrata bila velika, cijeli se iznos trošio na snažan
vegetativan razvitak, pa je plodonošenje izostalo. Kada je snabdije


324




ŠUMARSKI LIST 7-8/1953 str. 31     <-- 31 -->        PDF

vanje sa dušikom smanjivano do izvjesne granice, trošenje ugljikohidrata
se je također smanjivalo. Slijedilo je f ruf tif ikacij a. (Biljka u toku
svojeg razvitka prelazi iz jednog stanja u drugo).


Do pio´donošenja dakle ne dolazi ni sa visokim
sadržajem ugljikohidrata niti sa visokim sadržajem
dušič"nih tvari; onda kad između njih postoji
povoljan omjer. Nadalje izlazi da u većini slučajeva (I. II. III.),
sve što povećava koHčinu asimilata ili što sprečava apsorpciju dušika,
dovodi do povoljnog odnosa ugljikohidrata i dušičnih tvari, pa podupire
plodonošenje. Suprotno od ovoga pospješuje vegetativno rastenje.


Mnogobrojna opažanja i eksperimenti (većinom američkih istraživača)
izvršenim ne samo na jednogodišnjem poljoprivrednom i ukrasnom
bilju, nego i na maslini, jabuci i drugim voćkama potvrđuju C/N teoriju.
U praksi (poljoprivrede i hortikulture) može se iskoristiti ovo saznanje
tako, da na temelju morfoloških i ekoloških značajki neke biljke, odredimo
kojoj navedenoj grupi pripada i poduzmemo mjere sa kojima reguliramo
C/N omjer. Po Curtis-Clark-u biljku pod uvjetima II. možemo potaknuti
na plodonosnost sa smanjivanjem vode u tlu, smanjivanjem dušika
u tlu sa podsadnjom (na pr. trave u voćnjacima) ili prevrtanjem
humusa omogućivši time jači razvitak mikroorganizama, koji ga rastvaraju,
rezanjem korijena i time smanjivanjem primanja vode i mineralnih
tvari, prstenovanjem stabla i povećanjem intenziteta svijetla. Sve ove
mjere smanjuju vegetativan razvitak i sadržaj dušika u biljci a povećavaju
akumulaciju ugljikohidrata. S druge strane, smanjivanje krošnje obrezivanjem,
obrada tla, a naročito gnojenje i natapanje, još više odlažu plodonošenje.
Ove mjere pogoduju plodonosnosti biljaka pod uvjetom IV.


C/N teorija dobro objašnjava mnoge pojave, no ona ima svojih nedostataka.
Ne zna se ni približno koji omjer C/N uzrokuje fruktif ikacij u
kod pojedinih vrsta. Uzrok je tome činjenica da se ugljikohidrati i dušične
tvari u biljci nalaze u različitim oblicima i imaju mnogo različitih
funkcija, uslijed čega dolazi do razmimoilaženja u shvaćanju koji su sastojci
najvažniji. Neki smatraju da je najvažniji odnos između topljivih
ugljikohidrata i topljivih dušikovih spojeva, a drugi, između raspoloživih
ugljikohidrata i totalnog dušika i t. d.


Druga je teškoća postojanje izuzetaka koje ova teorija ne može
objasniti. Tako Baker navodi pokuse gdje se sa obilnim gnojenjem sa
dušikom, povećala produkcija sjemena u šumi bukve i sladornog javora,
kod bukve za četiri do pet, a kod javora za bar 30 puta. Slično je i u
jednom pokusu sa hrastom, pa autor preporučuje opreznost.


Svakako ovo upućuje na to da je C/N teorija daleko preslaba da
posve objasni plodonošenje. U ovom procesu sigurno sudjeluje još čitav
niz drugih važnih i manje poznatih momenata, u prvom redu hormona1.
Povoljan C/N omjer vjerojatno nije uzrok nego posljedica ili popratna
pojava nekog drugog faktora koji upravlja fruktif ikacij om. No C/N teorija
bez sumnje unapređuje razumijevanje i približava nas spoznaji
mnogih pojava u vezi sa plodonošenjem, pa moderna biljno-fiziološka i
šumarska (Dengler, Tourney-Korstian, Tschermak, Baker) shvaćanja
ovog problema ističu veliki utjecaj C/N omjera na produkciju sjemena.
Tako na pr. u odličnom djelu »Foundations of Silviculture« (1947),


1 Izgleda, prema novim istraživanjima, da se cvjetni hormoni stvaraju u lišću.


325




ŠUMARSKI LIST 7-8/1953 str. 32     <-- 32 -->        PDF

Toumey i Korstian kažu za plodonosnost šumskog drveća: »Tvorba sjemena
zavisi najviše o iznosu ili rezervi ugljikohidrata i dušičnih tvari pohranjenih
u drvetu. Ovo jako varira u ovisnosti o nasljednim karakteristikama
i vanjskim faktorima. Uglavnom njihovo relativno bogatstvozavisi
o:


1. vrsti ili varijetetu,
2. starosti stabla,
3. uvjetima tla,
4. klimi, naročito temperaturi vegetacijske periode,
5. opsegu krošnje i korjenove površine«.
»Ugljiko-dušični omjer duboko utječe na produkciju sjemena.«
Daljnja izlaganja temelje se na dosad opisanim shvaćanjima. Ali
prije nego prijeđemo na razmatranja postavljenih pitanja, još nekoliko
općenitih riječi.
Klijanjem sjemena ugljikohidrati se troše respiracijom, dolazi do
relativnog povećanja dušika, pa je C/N faktor nizak. Slijedi period vegetativnog
razvitka karakteriziran niskim sadržajem ugljikohidrata i prilično
visokim sadržajem dušika. Asimilati koji se stvaraju u ovom periodu
najvećim se dijelom troše na izgradnju novih biljnih dijelova. No
tokom vremena postepeno se povećava njihova zaliha i kad sadržaj ugljikohidrata
dostigne izvjestan iznos, odnosno bolje reći kad se postigne
povoljan C/N omjer (a vrijeme toga dirigirano je nasljednim i vanjskim
faktorima) vegetativan razvitak se smanjuje, biljka postaje fiziološki
zrela, počinje fruktificirati. Razumljivo, da kod jedne šumske vrste dolazi
do povoljnog omjera ranije kod stabla na osami ili sa djelomično
oslobođenom krošnjom nego kod stabla u sastojini; prije na južnoj ekspoziciji
i južnoj granici njenog geografskog prostranstva nego na sjevernoj
granici ili sjevernoj ekspoziciji. Ranije u donjim dijelovima visinskog
pojasa nego u gornjim. Nadalje do plodonošenja dolazi ranije, ali je ono
manje obilno na izvjesnim lošim tlima, a kasnije i obilnije na boljim tlima.


Nakon dostignuća fiziološke zrelosti plodonošenje se zbiva kod nekih
vrsta obilno svake godine, a kod drugih manje ili više pravilno nakon
određenog perioda. Prelazilo bi okvire postavljenog cilja kad bi se ovdje
raspravljalo opširnije o periodicitetu plodonošenja. Ovdje treba napomenuti
samo neke momente, koji su u očiglednoj vezi sa C/N omjerom. Vjeruje
se da periodicitet ovisi o potrebnom vremenu nadoknade potrošenih
ugljihokidrata. Poznato je nadalje, da bogata sjemena godina dolazi nakon
perioda suhih i toplih godina (Dengler, Horvat, Tsehermak, Baker),
koje su očigledno pogodne za akumulaciju ugljikohidrata a nepogodne za
apsorpciju dušika. S tim u vezi naročito su zanimljiva Hookerova istraživanja
sezonskih promjena u kemijskom sastavu izbojaka jabuke. Na
izbojcima koji su sadržavali mnogo škroba a malo dušika u vrijeme diferenciranja
pupova, razvili su se cvjetni pupovi. Na izbojcima sa malim
sadržajem škroba, a velikim sadržajem dušika, razvili su se lisni pupovi.
U prilog toga govore i ovi zanimljivi pokusi. Ako na grančici ispod pupa
prije njegovog diferenciranja na cvjetni ili lisni načinimo zarez, iznad
njega će se sakupljati ugljikohidrati pa dolazi do stvaranja cvjetnog pupa.
Ako pak načinimo zarez iznad pupa, tada ne dolazi do akumulacije ugljikohidrata,
nego do relativnog povećanja dušika, pa se ne stvara cvjetni
nego lisni pup (Knapp-Auchter).




ŠUMARSKI LIST 7-8/1953 str. 33     <-- 33 -->        PDF

TLO I FIZIOLOŠKA ZRELOST. Temeljita istraživanja o tome kako
utječe kvalitet tla na početnu fiziološku zrelost, nisu vršena. Više je letimično
nego sistematsko opažanje stvorilo u šumskoj nauci dva oprečna
shvaćanja. Jedni drže da na lošijem tlu dolazi do ranijeg plodonošenja
nego na boljem, a drugi suprotno. Prvo se shvaćanje izgleda više bazira na
opažanjima u prirodi a drugo više na logičnom zaključivanju. Prva je teza
raširenija i može se smatrati dokazana. Evo par karakterističnih podataka
iz domaće, američke i njemačke literature.


»Opažanja su zasvjedočila, da suha sunčana staništa bez dovoljno
vlage, izazivaju brže rađanje sjemena. Na boru na Kršu nalazimo šišarice
već u 6 i 7 godini«, (Balen, 1938). čempres na Kršu (Balen) rodi već
u 3. ili 4. godini, kad su stabalca visoka 30—50 cm.


Isto ističe i Baker (1950) da drveće na siromašnim staništima, naročito
na plitkim, suhim i toplim tlima ima tendencu produciranja sjemena
u vrlo ranoj dobi. Tako na pr. na donjim padinama Sierra Nevade u Kaliforniji,
opaženo je da mnoge vrste borova cvjetaju u starosti od
2—13 godina.


Tschermak (1950) također izražava misao da drveće ranije cvjeta
na siromašnom i sunčanom staništu.


Iz ovih navoda izlazi da na lošijim tlima dolazi ranije do plodonosnosti.
No pri tom se mora imati na umu da je to na staništima sa
obiljem svijetla i topline. Po C/N teoriji ova se pojava objašnjava
time, da drveće vrlo rano uslijed osobitih vanjskih prilika postiže
povoljan C/N omjer. Primanje dušika smanjeno je uslijed siromaštva tla
na mineralnim tvarima ili vodi a nakupljanje ugljikohidrata omogućeno
je vrlo povoljnim svjetlosnim i toplotnim prilikama, te smanjenim vegetativnim
razvitkom.


Možda je loše govoriti o utjecaju boniteta tla na početnu fiziološku
zrelost. U šumarstvu naime nema sigurnog kriterija za ocjenu kvaliteta
tla. Plodnost nekog tla rezultat je njegovih fizikalnih, kemijskih i bioloških
osobina. Za različite šumske vrste ona je različita. Dobro tlo za
jednu vrstu može biti loše za drugu. Zatim fizikalna, kemijska i biološka
svojstva tla teško su odrediva. Bonitet tla u šumarstvu ocjenjuje se najčešće
po srednjoj visini sastojine, a ona je kako znamo rezultat i svih
ostalih stanišnih faktora. (Znamo da su svi životni fenomeni kompleksne
pojave). Znači da bi istraživanje utjecaja samog boniteta tla trebali
vršiti pod istim ostalim stanisnim uvjetima t. j . klimatskim, orografskim
i sastojinskim. Međutim to je u prirodi s obzirom na korelaciju klime,
vegetacije i tla teško naći. Zato je proučavanje utjecaja boniteta tla nedjeljivo
vezano uz sve ostale stanišne čimbenike. Zanemarimo li ih, dobivamo
nezadovoljavajuće ili čak suprotne rezultate.


Moje je mišljenje da zato nije ispravna tvrdnja da na lošijim tlima
dolazi ranije do plodonošenja nego li na boljim. Ispravnije je reći, da na
lošijem tlu a pri povoljnijim svjetlosnim i toplotnim uslovima biljka ranije
plodonosi. Nije isključeno da na relativno lošijim tlima pri nepovoljnim
temperaturnim i svjetlosnim prilikama do plodonošenja dolazi kasnije
nego na boljim. U tom slučaju bi oba suprotna shvaćanja bila točna.
(Panov traži jedno rješenje i ističe da takovo kontradiktorno stanje ne
smije postojati ni u jednoj nauci. No i u daleko egzaktnijim naukama rješavaju
se posve oprečne pojave na sličan način. Tako na pr. riješen je




ŠUMARSKI LIST 7-8/1953 str. 34     <-- 34 -->        PDF

paradoksni dualizam val — čestica u optici i atomistici). Svakako da će
buduća istraživanja bazirana na fiziološkim saznanjima bezuvjetno u
potpunosti riješiti ovaj zanimljiv problem.


VISINSKI PRIRAST I FRUKTIFIKACIJA. Premda su i za rješavanje
ovog problema potrebna prije svega solidna naučna istraživanja, interesantno
ga je promatrati u svijetlu C/N teorije.


Općenito uzevši s obzirom na vremenski nastup i redoslijed kulminacije
visinskog prirasta i početne fiziološke zrelosti, mogu se razlikovati
dva osnovna slučaja. Prvi je, kad primarno značenje imaju nasljedni faktori,
a to je onda, kad opstoji harmonija između unutarnjih i vanjskih
uvjeta. Drugi je, kad primarno značenje imaju vanjski faktori koji izrazito
mijenjaju normalni tok života dan nasljednim osebinama.


Šumska vrsta vrši svoje životne funkcije nesmetano i potpuno u
skladu sa svojom genetskom konstitucijom pod normalnim vanjskim
uvjetima t. j . klimatski, edafskim, orografskim, biotskim i šumskozadružnim
uvjetima koji vladaju u asocijaciji tipičnoj za ovu vrstu, u
jednoj uravnoteženoj biocenozi, na koju se dotična vrsta prilagodila kroz
tisućljeća. »Što se tiče unutrašnjih uslova, nije teško primijetiti određenu
zakonitost, a ta je, da doba spolne zrelosti obično nastupa poslije kulminacije
visinskog prirasta; kad prođe veliki period rasta, kad počne padanje
prirasta, nastupa i doba spolne zrelosti.« (Morozov) No ne samo
genijalni Morozov nego i cijeli niz drugih istraživača izražava misao, da
fiziološka zrelost i obilno plodonošenje kod šumskog drveća nastupa u
pravilu iza kulminacije visinskog prirasta.


S obzirom na nastup spolne zrelosti kod pojedinih vrsta Morozov
zaključuje da kod vrsta koje brzo rastu, a to su svjetloljubive vrste, rano
kulminira visinski prirast i rano nastupa spolna zrelost, dok vrste koje
rastu sporo a to su sjenoljubive vrste, kasno kulminira visinski prirast,
pa i kasnije dostižu spolnu zrelost. Sve ove pojave dadu se objasniti sa
C/N teorijom.


Teže je protumačiv drugi slučaj t. j . kad vanjski faktori mijenjaju
nasljedne osebine. Opće je poznato da sa lošijim bonitetom dolazi do kasnije
kulminacije visinskog prirasta, pa ovo i navodi na misao, da i do
fruktifikacije dolazi kasnije. Time se dolazi u sukob sa činjenicom da na
lošijim tlima izvjesnih staništa dolazi do ranije fruktifikacije. Međutim
interesantna su Balenova dendrometrijska istraživanja čempresa i alepskog
bora koja su uslijed malog broja stabala samo grubo orijentaciona,
no koja pokazuju da prirasno-visinska krivulja kod ovih stabala ima svoju
kulminaciju vrlo rano (između 5 i 20 godina). Samo dva stabla imaju još
i drugu kulminaciju u kasnijoj dobi. Ta istraživanja bi upućivala na to, da
na lošijim tlima gdje ima obilje svijetla i topline, dolazi rano i do kulminacije
visinskog prirasta. Zakonitost dakle ne bi bila poremećena što je
TI skladu sa C/N teorijom.


UTJECAJ POŽARA I MEHANIČKIH POVREDA NA FRUKTUACIJU.
Još iz antičkih vremena poznato je prstenovanje biljaka kao način
za ubrzanje cvatnje ili plodonošenja. Danas se je opet počeo upotrebljavati
u voćarstvu, kad se želi potaknuti na plodonosnost mlada biljka snažnog
vegetativnog razvitka. Postoji nekoliko načina. Prvi je, kad se odstrani
kora na deblu u obliku prstena bez povrede kambija, dakle samo
floemski dio. Drugi je kad se odstrani kora u obliku jedne polukružne


\




ŠUMARSKI LIST 7-8/1953 str. 35     <-- 35 -->        PDF

trake s jedne strane debla, a nešto niže druga polukružna traka sa


druge strane. Treći je način kad se izreže uski prsten na deblu koji u toku


jedne godine zaraste.


Prstenovanjem postiže se akumulacija ugljikohidrata u dijelovima


iznad prstena i sprečava se njihova potrošnja u zajednici sa dušikom u


prekomjernom rastu. Time se pogoduje stvaranju cvjetnih pupova. Na


dalje rezultat prstenovanja po Seabrooku je to što se korijen lišava amino


kiselina i dragih dušičnih tvari2 koje su potrebne za rast pa ima isti efekt


kao
i obrezivanje korijena. Na taj način smanjuje se apsorpcija vode i


mineralnih tvari i postiže se povoljan odnos između uglj ikohidrata i du


šičnih tvari.


Slično ovim namjerno izazvanim povredama djeluju i slučajne po


vrede nastale od požara, pri eksploataciji, vjetroloma i t. d. Watson 1918.


(prema Bakeru) ustanovio je da obilno plodonose stabla kalifornijske


čuge (Tsuga heterophylla) koja su oštećena vatrom, napadima insekata


i mehaničkim povredama, naročito ako su stabla djelomično prstenovana.


UTJECAJ ŽIVOTINJA I BILJAKA KOJE OMETAJU NORMALAN
RAZVITAK DRVEĆA NA FRUKTIFIKACIJU. Taj utjecaj može biti
dvojak. U prvom slučaju fruktifikacija može biti odgođena ili smanjena,
(na pr. u slučaju čestog brsta asimilatornih organa od gusjenica) a u
drugom slučaju ubrzana ili povećana. Nas zanima ovaj posljednji slučaj.
Odavna je već primjećeno da biljke kojih je život ugrožen ranije plodonose.
U literaturi je opisano više slučajeva. Tako na pr. Baker spominje
u tom smislu mednjaču (Armillaria mellea). Ukoliko djelovanje štetnih
organizama sprečava uzimanje dušika (kod biljaka II. III. slučaja) možemo
ove pojave objasniti sa C/N teorijom.


Some problems about fructification and C/N theory


In this article the author discusses some problems about fructification of forest
in the sense of C/N theory (carbon-nitrogen ratio theory). After a short review of
the C/N theory, the question is discussed whether it comes earlier to fructification
on the better or poorer soils. The author considers that the investigation of the
influence of the soil is indivisible bound with all others site factors and therefore
that is not impossible that bouth of these considerations are exact. Then the author
discusses about the relation of culmination of the height growth and fructification,
and at the end about the influence of the fire, mechanical injuries and parasites on
the seed production. «


LITERATURA


1. Baker : Theory and Practice of Silviculture, New-York 1934.
2. Baker : Principles of Silviculture, New-York—London 1950.
3. Ba l en: Drugi prilog poznavanja naših mediteranskih šuma, Š. 1. 1937.
4. B a 1 e n: Šumarski rasadnici, Zemun 1938.
5.
Curtis-Clark : An Introduction to Plant Physiology, New-York—London
1950.
6. Den gl er: Waldbau, Berlin 1944.
7.
Ettinger : Razmatranje o dobi šumskog drveća u raznih periodah njegova
živovanja, Š. 1. 1893.
8.
Gardner-Bradford-Hooker: The Fundamentals of Fruit Production,
New-York—London 1952.
9. H or vat : Biologija drveća, Šumarski priručnik, Zagreb 1946.
2 Naročito važan za rast je vitamin Bi (hormon rasta korjena), koji se stvara
TI lišću pri svjetlu.


3 Šumarski iist 7/8
329




ŠUMARSKI LIST 7-8/1953 str. 36     <-- 36 -->        PDF

10. Knapp-Auchter: Growing Tree and Small Fruits, 1944.
11. Miller : Plant Physiology, New-York—London 1931.
12. Morozov : Nauka o šumi (prijevod), Zemun 1940.
13. Panov : Načelna razmatranja o fruktifikaciji šumskog drveća, Š. 1. 1949.
14. Pan o v: O fruktifikaciji naših četinjara, Š. 1. 1950.
15. Seabrook : Modern Fruit Growing, London 1947.
16. Špiranec : Još o početnoj fiziološkoj zrelosti šumskog drveća, Š. 1. 1951.
17. Toumey-Korstian : Foundations of Silviculture, New-York—London 1947.
18. Tschermak : Waldbau (str. 292—293), Wien 1950.
19. Went : The Regulation of Plant Growth, Science in Progres, sec. ser. 1940.
20. Wilde : Forest Soils and Forest Growth, 1946.
21. Wright : General Plant Physiology, London 1937.
BILJEŠKE SA STUDIJSKOG PUTA PO ENGLESKOJ


(Notes on the study travel to England)


Dr. Ivo Horvat


1. Uvod
N
N
a prijedlog Jugoslavenske Akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu
Akademijski savjet FNRJ uputio me je na dvomjesečni studijski
boravak u Englesku.


Program studijskog boravka utvrđen je sporazumno sa University
Department of Forestry u Oxfordu (Prof. H. G. Champion). Ovaj program
obuhvatio je posjetu i pregled University Department of Forestry
u Oxfordu i posjetu i pregled Forest Products Research Laboratory u
Princes Risborough. Cilj ovog studijskog boravka bio je upoznavanje sa
organizacijom rada šumarskog fakulteta u Oxfordu i Instituta za drvo
u Princes Risborough.


Studijski boravak u Engleskoj trajao je od 12. srpnja do 14. rujna
1952. god.


2. University Department of Forestry, Oxford
Šumarska škola u Oxfordu nastala je iz School of Forestry, koja je
osnovana u Royal Indian Engineering College, Coppers Hill 1885 god., za
školovanje šumara za potrebe Indijske šumske uprave (Indian Forest
Service), školu je osnovao Sir William Schlich. Ova je škola 1905 premještena
u Oxford. Schlich je postao profesor šumarstva na sveučilištu
u Oxfordu. Nastava na šumarskoj školi trajala je dvije godine. Uvjet za
upis u ovu školu bio je položen ispit iz prirodnih nauka na kojem od sveučilišta.
Prof. Schlich bio je uvjerenja da u tehničkim disciplinama predavanja
treba da su usko povezana sa aktuelnom praksom. Zbog toga je
nastavni program obuhvatio i obaveznu praksu, koja je trajala 6 do 8
mjeseci, a obavljena je pod rukovodstvom šumarskih stručnjaka-praktičara
i to redovito na kontinentu. Završni ispit iz šumarstva mogao se
položiti tek na kraju studija.


Prva perioda u nastavi šumarstva okarakterizirana je potrebama
Indijske šumske uprave. Ova perioda završena je izbijanjem prvog svjetskog
rata 1914. god. Za vrijeme rata škola je praktički prestala raditi.