DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1953 str. 29 <-- 29 --> PDF |
se vršiti samo izuzetno i to samo do granice ekonomičnosti, koju treba najtačnije proračunati, a za proračunavanje mogu se primeniti i napred date formule. 0 izračunavanju količinskog i kvalitetnog iskorišćenja ovde se neće govoriti, jer je to predmet posebnog rada. NEKI PROBLEMI FRUKTIFIKACIJE I C/N TEORIJA Glavač ing. Mladen, Zagreb U U VOD. Prije nekoliko godina objavljene su u našem listu rasprave ing. Panova »Načelna razmatranja o fruktifikaciji šumskog drveća«, i ing. Špiranca »Još o početnoj fiziološkoj zrelosti šumskog drveća«, u kojima se tretiraju za naše šumarstvo neobično važni i do sada nenačeti problemi. Autori u njima prije svega ukazuju na značenje ovog pitanja za našu privredu, zatim na nemogućnost korištenja inozemnih podataka u našoj zemlji, problematiku cijelog niza pojava i načelne smjernice i metode proučavanja plodonosnosti. Svrha ovog članka nije razmatranje centralnog problema, t. j . poznavanja plodonosnosti našeg drveća, nego prikaz nekoliko pitanja, koja spomenuti autori ostavljaju najvećim dijelom otvorena (a ističu važnost njihovog rješenja), u svjetlu jedne vrlo zanimljive teorije koja zauzima u najmodernijoj botaničkoj i šumarskoj literaturi dosta prostora. Ova se pitanja sastoje od slijedećih točaka: 1. Da li fiziološka zrelost nastupa ranije na boljim ili lošijim tlima 2. Kakav je odnos između visinskog prirasta i rađanja sjemena 3. Utjecaj požara i mehaničkih povreda na fruktifikaciju 4. Utjecaj biljaka i životinja koji ometaju normalan razvitak drveća Svako ovo pitanje je vrlo složeno, jer općenito uzevši život drveća a i svaki fiziološki proces kao na primjer plodonosnost, rezultat je kompleksa unutarnjih (najvećim dijelom nasljednih) i vanjskih, ekoloških faktora. Svaki pojedini od tih faktora sastavljen je opet od mnoštva elemenata, koji su po svom kvalitetu i intenzitetu upravo neshvatljivo raznolični, ovisni i isprepleteni ne samo međusobno nego i sa elementima ostalih faktora. Nadalje svaki od tih činilaca počevši od koncentracije iona u tekućoj fazi tla pa nadalje, podvrgnut je neprekidnim promjenama u vremenu. Broj kombinacija njihovog skupnog djelovanja je beskonačan. Svaki pojedini individuum karakterizira jedna od tih kombinacija, t. j . ona daje specifičnost svim njegovim životnim fenomenima. Drveće koje ima približno jednake unutarnje i vanjske faktore, pokazuje i približno iste životne fenomene. Za mnoge svakodnevne probleme prakse, koji su odraz fizioloških procesa u drveću (a koju smo složenu prirodu istaknuli), nemamo zadovoljavajuće rješenje. Osnovni uzrok ovome je to, što je fiziologija drveća još uvijek na žalost mutno područje, a možda i nije pretjerano reći »terra incognita« (pokusi se rijetko vrše na šumskim vrstama zbog dugog trajanja životnog ciklusa). Zato se često ne samo praksa nego i šumarska |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1953 str. 30 <-- 30 --> PDF |
nauka zadovoljava sa konstatacijama vanjskih i konačnih životnih manifestacija šumskog drveća. Jasno da takova opažanja bez solidnog poznavanja složenih unutarnjih zbivanja, ne mogu pružiti čvrsti oslonac u rješavanju mnogih pitanja. Plodonošenje također nema solidnu naučnu interpretaciju. Znatan korak naprijed s obzirom na rješavanje nekih već odavna opaženih (i oprečnih) pojava, učinjen je sa C/N teorijom. C/N TEORIJA. Evo njenog kratkog prikaza prema Mili eru, Wrightu, i Curtis — Clarku-u. C/N teorija, C/N hipoteza, C/N razmjer (C/N ratio) ili teorija odnosa ugljikohidrata i dušičnih tvari, vezana je prvo uz ime Klebsa (1910), koji je u svojim istraživanjima na gljivama, algama i nekim cvjetnjačama, dokazao da odnos ugljikohidrata i dušičnih tvari u biljci igra najveću ulogu u određivanju da li će slijediti vegetativni razvitak ili plodonošenje. Drugim riječima da uvjeti vegetativnog razvitka ne pogoduju plodonosnosti i obratno. Tako se potvrdila odavno poznata činjenica da jako gnojene biljke usprkos snažnog razvoja donašaju vrlo malo ploda. Nadalje iz tog izlazi, da reprodukcijom ne upravljaju samo nasljedni faktori, nego da ona nastupa kad su zadovoljeni i određeni vanjski uvjeti, naročito oni koji uvjetuju prisustvo ugljičnih hidrata i dušičnih tvari u biljci u jednom povoljnom omjeru. Kraus i Kraybill (1918) mnogo određenije formuliraju C/N omjer i uslove s obzirom na C i N svrstavaju u četiri osnovne grupe, uz pretpostavku da su voda i ostale mineralne tvari prisutne u dovoljnoj količini. I. Bilje sadrži malo ugljikohidrata a mnogo dušika. Slab rast sa nikakvim ili vrlo malim plodonošenjem. Karakteristično za bilje na bogatim tlima sa vrlo malo svjetla ili kod drveća čije su krošnje godinama ogoljele od gusjenica ili nečeg drugog. Biljni dijelovi nježni i vodeni. II. Bilje sadrži osrednje ugljikohidrata a mnogo dušika. Jak vegetativan razvitak sa nikakvim ili vrlo malim plodonošenjem. Cijela količina ugljikohidrata troši se na rast. Karakteristično za bogata tla sa umjerenim svjetlom. Događa se i u jako obrezanim voćnjacima. Tkivo stabljike i lišća jače i postiže maksimalan obujam. Priličan sadržaj vode. III. Bilje sadrži umjereno dušika, a mnogo ugljikohidrata. Umjereni rast i obilno plodonošenje. Karakteristično za prosječno plodna tla i umjerenost svjetla. Stabljika je drvenastija, manjeg obujma i sa manjim sadržajem vode. Lišće čvršće i svjetlo zeleno. IV. Bilje sadrži jako mnogo ugljikohidrata a malo dušičnih tvari. Vrlo polagan rast sa malim ili nikakvim plodonošenjem. Karakteristično za neplodna tla sa oskudicom dušika a sa mnogo svjetla. Bilje jako drvenasto, sa malim sadržajem vode. Listovi mali, čvrsti i žućkasto-zeleni. SvakaKO da u prirodi postoji niz prijelaza između ova četiri osnovna uvjeta. Nadalje dolazi do novih kombinacija s obzirom na promjene drugih neophodnih čimbenika, kao na pr. vode, temperature, kalija, fosfora i t. d. Od svih faktora koji uvjetuju stvaranje povoljnog C/N omjera, najveće značenje ima snabdijevanje sa dušikom. Kada se njegovo snabdijevanje u eksperimentima Kraussa i Kraybilla mijenjalo, u skladu s tim mijenjala se i konsumpcija ugljikohidrada. Pri obilnom snabdijevanju i ako je produkcija ugljikohidrata bila velika, cijeli se iznos trošio na snažan vegetativan razvitak, pa je plodonošenje izostalo. Kada je snabdije 324 |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1953 str. 31 <-- 31 --> PDF |
vanje sa dušikom smanjivano do izvjesne granice, trošenje ugljikohidrata se je također smanjivalo. Slijedilo je f ruf tif ikacij a. (Biljka u toku svojeg razvitka prelazi iz jednog stanja u drugo). Do pio´donošenja dakle ne dolazi ni sa visokim sadržajem ugljikohidrata niti sa visokim sadržajem dušič"nih tvari; onda kad između njih postoji povoljan omjer. Nadalje izlazi da u većini slučajeva (I. II. III.), sve što povećava koHčinu asimilata ili što sprečava apsorpciju dušika, dovodi do povoljnog odnosa ugljikohidrata i dušičnih tvari, pa podupire plodonošenje. Suprotno od ovoga pospješuje vegetativno rastenje. Mnogobrojna opažanja i eksperimenti (većinom američkih istraživača) izvršenim ne samo na jednogodišnjem poljoprivrednom i ukrasnom bilju, nego i na maslini, jabuci i drugim voćkama potvrđuju C/N teoriju. U praksi (poljoprivrede i hortikulture) može se iskoristiti ovo saznanje tako, da na temelju morfoloških i ekoloških značajki neke biljke, odredimo kojoj navedenoj grupi pripada i poduzmemo mjere sa kojima reguliramo C/N omjer. Po Curtis-Clark-u biljku pod uvjetima II. možemo potaknuti na plodonosnost sa smanjivanjem vode u tlu, smanjivanjem dušika u tlu sa podsadnjom (na pr. trave u voćnjacima) ili prevrtanjem humusa omogućivši time jači razvitak mikroorganizama, koji ga rastvaraju, rezanjem korijena i time smanjivanjem primanja vode i mineralnih tvari, prstenovanjem stabla i povećanjem intenziteta svijetla. Sve ove mjere smanjuju vegetativan razvitak i sadržaj dušika u biljci a povećavaju akumulaciju ugljikohidrata. S druge strane, smanjivanje krošnje obrezivanjem, obrada tla, a naročito gnojenje i natapanje, još više odlažu plodonošenje. Ove mjere pogoduju plodonosnosti biljaka pod uvjetom IV. C/N teorija dobro objašnjava mnoge pojave, no ona ima svojih nedostataka. Ne zna se ni približno koji omjer C/N uzrokuje fruktif ikacij u kod pojedinih vrsta. Uzrok je tome činjenica da se ugljikohidrati i dušične tvari u biljci nalaze u različitim oblicima i imaju mnogo različitih funkcija, uslijed čega dolazi do razmimoilaženja u shvaćanju koji su sastojci najvažniji. Neki smatraju da je najvažniji odnos između topljivih ugljikohidrata i topljivih dušikovih spojeva, a drugi, između raspoloživih ugljikohidrata i totalnog dušika i t. d. Druga je teškoća postojanje izuzetaka koje ova teorija ne može objasniti. Tako Baker navodi pokuse gdje se sa obilnim gnojenjem sa dušikom, povećala produkcija sjemena u šumi bukve i sladornog javora, kod bukve za četiri do pet, a kod javora za bar 30 puta. Slično je i u jednom pokusu sa hrastom, pa autor preporučuje opreznost. Svakako ovo upućuje na to da je C/N teorija daleko preslaba da posve objasni plodonošenje. U ovom procesu sigurno sudjeluje još čitav niz drugih važnih i manje poznatih momenata, u prvom redu hormona1. Povoljan C/N omjer vjerojatno nije uzrok nego posljedica ili popratna pojava nekog drugog faktora koji upravlja fruktif ikacij om. No C/N teorija bez sumnje unapređuje razumijevanje i približava nas spoznaji mnogih pojava u vezi sa plodonošenjem, pa moderna biljno-fiziološka i šumarska (Dengler, Tourney-Korstian, Tschermak, Baker) shvaćanja ovog problema ističu veliki utjecaj C/N omjera na produkciju sjemena. Tako na pr. u odličnom djelu »Foundations of Silviculture« (1947), 1 Izgleda, prema novim istraživanjima, da se cvjetni hormoni stvaraju u lišću. 325 |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1953 str. 32 <-- 32 --> PDF |
Toumey i Korstian kažu za plodonosnost šumskog drveća: »Tvorba sjemena zavisi najviše o iznosu ili rezervi ugljikohidrata i dušičnih tvari pohranjenih u drvetu. Ovo jako varira u ovisnosti o nasljednim karakteristikama i vanjskim faktorima. Uglavnom njihovo relativno bogatstvozavisi o: 1. vrsti ili varijetetu, 2. starosti stabla, 3. uvjetima tla, 4. klimi, naročito temperaturi vegetacijske periode, 5. opsegu krošnje i korjenove površine«. »Ugljiko-dušični omjer duboko utječe na produkciju sjemena.« Daljnja izlaganja temelje se na dosad opisanim shvaćanjima. Ali prije nego prijeđemo na razmatranja postavljenih pitanja, još nekoliko općenitih riječi. Klijanjem sjemena ugljikohidrati se troše respiracijom, dolazi do relativnog povećanja dušika, pa je C/N faktor nizak. Slijedi period vegetativnog razvitka karakteriziran niskim sadržajem ugljikohidrata i prilično visokim sadržajem dušika. Asimilati koji se stvaraju u ovom periodu najvećim se dijelom troše na izgradnju novih biljnih dijelova. No tokom vremena postepeno se povećava njihova zaliha i kad sadržaj ugljikohidrata dostigne izvjestan iznos, odnosno bolje reći kad se postigne povoljan C/N omjer (a vrijeme toga dirigirano je nasljednim i vanjskim faktorima) vegetativan razvitak se smanjuje, biljka postaje fiziološki zrela, počinje fruktificirati. Razumljivo, da kod jedne šumske vrste dolazi do povoljnog omjera ranije kod stabla na osami ili sa djelomično oslobođenom krošnjom nego kod stabla u sastojini; prije na južnoj ekspoziciji i južnoj granici njenog geografskog prostranstva nego na sjevernoj granici ili sjevernoj ekspoziciji. Ranije u donjim dijelovima visinskog pojasa nego u gornjim. Nadalje do plodonošenja dolazi ranije, ali je ono manje obilno na izvjesnim lošim tlima, a kasnije i obilnije na boljim tlima. Nakon dostignuća fiziološke zrelosti plodonošenje se zbiva kod nekih vrsta obilno svake godine, a kod drugih manje ili više pravilno nakon određenog perioda. Prelazilo bi okvire postavljenog cilja kad bi se ovdje raspravljalo opširnije o periodicitetu plodonošenja. Ovdje treba napomenuti samo neke momente, koji su u očiglednoj vezi sa C/N omjerom. Vjeruje se da periodicitet ovisi o potrebnom vremenu nadoknade potrošenih ugljihokidrata. Poznato je nadalje, da bogata sjemena godina dolazi nakon perioda suhih i toplih godina (Dengler, Horvat, Tsehermak, Baker), koje su očigledno pogodne za akumulaciju ugljikohidrata a nepogodne za apsorpciju dušika. S tim u vezi naročito su zanimljiva Hookerova istraživanja sezonskih promjena u kemijskom sastavu izbojaka jabuke. Na izbojcima koji su sadržavali mnogo škroba a malo dušika u vrijeme diferenciranja pupova, razvili su se cvjetni pupovi. Na izbojcima sa malim sadržajem škroba, a velikim sadržajem dušika, razvili su se lisni pupovi. U prilog toga govore i ovi zanimljivi pokusi. Ako na grančici ispod pupa prije njegovog diferenciranja na cvjetni ili lisni načinimo zarez, iznad njega će se sakupljati ugljikohidrati pa dolazi do stvaranja cvjetnog pupa. Ako pak načinimo zarez iznad pupa, tada ne dolazi do akumulacije ugljikohidrata, nego do relativnog povećanja dušika, pa se ne stvara cvjetni nego lisni pup (Knapp-Auchter). |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1953 str. 33 <-- 33 --> PDF |
TLO I FIZIOLOŠKA ZRELOST. Temeljita istraživanja o tome kako utječe kvalitet tla na početnu fiziološku zrelost, nisu vršena. Više je letimično nego sistematsko opažanje stvorilo u šumskoj nauci dva oprečna shvaćanja. Jedni drže da na lošijem tlu dolazi do ranijeg plodonošenja nego na boljem, a drugi suprotno. Prvo se shvaćanje izgleda više bazira na opažanjima u prirodi a drugo više na logičnom zaključivanju. Prva je teza raširenija i može se smatrati dokazana. Evo par karakterističnih podataka iz domaće, američke i njemačke literature. »Opažanja su zasvjedočila, da suha sunčana staništa bez dovoljno vlage, izazivaju brže rađanje sjemena. Na boru na Kršu nalazimo šišarice već u 6 i 7 godini«, (Balen, 1938). čempres na Kršu (Balen) rodi već u 3. ili 4. godini, kad su stabalca visoka 30—50 cm. Isto ističe i Baker (1950) da drveće na siromašnim staništima, naročito na plitkim, suhim i toplim tlima ima tendencu produciranja sjemena u vrlo ranoj dobi. Tako na pr. na donjim padinama Sierra Nevade u Kaliforniji, opaženo je da mnoge vrste borova cvjetaju u starosti od 2—13 godina. Tschermak (1950) također izražava misao da drveće ranije cvjeta na siromašnom i sunčanom staništu. Iz ovih navoda izlazi da na lošijim tlima dolazi ranije do plodonosnosti. No pri tom se mora imati na umu da je to na staništima sa obiljem svijetla i topline. Po C/N teoriji ova se pojava objašnjava time, da drveće vrlo rano uslijed osobitih vanjskih prilika postiže povoljan C/N omjer. Primanje dušika smanjeno je uslijed siromaštva tla na mineralnim tvarima ili vodi a nakupljanje ugljikohidrata omogućeno je vrlo povoljnim svjetlosnim i toplotnim prilikama, te smanjenim vegetativnim razvitkom. Možda je loše govoriti o utjecaju boniteta tla na početnu fiziološku zrelost. U šumarstvu naime nema sigurnog kriterija za ocjenu kvaliteta tla. Plodnost nekog tla rezultat je njegovih fizikalnih, kemijskih i bioloških osobina. Za različite šumske vrste ona je različita. Dobro tlo za jednu vrstu može biti loše za drugu. Zatim fizikalna, kemijska i biološka svojstva tla teško su odrediva. Bonitet tla u šumarstvu ocjenjuje se najčešće po srednjoj visini sastojine, a ona je kako znamo rezultat i svih ostalih stanišnih faktora. (Znamo da su svi životni fenomeni kompleksne pojave). Znači da bi istraživanje utjecaja samog boniteta tla trebali vršiti pod istim ostalim stanisnim uvjetima t. j . klimatskim, orografskim i sastojinskim. Međutim to je u prirodi s obzirom na korelaciju klime, vegetacije i tla teško naći. Zato je proučavanje utjecaja boniteta tla nedjeljivo vezano uz sve ostale stanišne čimbenike. Zanemarimo li ih, dobivamo nezadovoljavajuće ili čak suprotne rezultate. Moje je mišljenje da zato nije ispravna tvrdnja da na lošijim tlima dolazi ranije do plodonošenja nego li na boljim. Ispravnije je reći, da na lošijem tlu a pri povoljnijim svjetlosnim i toplotnim uslovima biljka ranije plodonosi. Nije isključeno da na relativno lošijim tlima pri nepovoljnim temperaturnim i svjetlosnim prilikama do plodonošenja dolazi kasnije nego na boljim. U tom slučaju bi oba suprotna shvaćanja bila točna. (Panov traži jedno rješenje i ističe da takovo kontradiktorno stanje ne smije postojati ni u jednoj nauci. No i u daleko egzaktnijim naukama rješavaju se posve oprečne pojave na sličan način. Tako na pr. riješen je |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1953 str. 34 <-- 34 --> PDF |
paradoksni dualizam val — čestica u optici i atomistici). Svakako da će buduća istraživanja bazirana na fiziološkim saznanjima bezuvjetno u potpunosti riješiti ovaj zanimljiv problem. VISINSKI PRIRAST I FRUKTIFIKACIJA. Premda su i za rješavanje ovog problema potrebna prije svega solidna naučna istraživanja, interesantno ga je promatrati u svijetlu C/N teorije. Općenito uzevši s obzirom na vremenski nastup i redoslijed kulminacije visinskog prirasta i početne fiziološke zrelosti, mogu se razlikovati dva osnovna slučaja. Prvi je, kad primarno značenje imaju nasljedni faktori, a to je onda, kad opstoji harmonija između unutarnjih i vanjskih uvjeta. Drugi je, kad primarno značenje imaju vanjski faktori koji izrazito mijenjaju normalni tok života dan nasljednim osebinama. Šumska vrsta vrši svoje životne funkcije nesmetano i potpuno u skladu sa svojom genetskom konstitucijom pod normalnim vanjskim uvjetima t. j . klimatski, edafskim, orografskim, biotskim i šumskozadružnim uvjetima koji vladaju u asocijaciji tipičnoj za ovu vrstu, u jednoj uravnoteženoj biocenozi, na koju se dotična vrsta prilagodila kroz tisućljeća. »Što se tiče unutrašnjih uslova, nije teško primijetiti određenu zakonitost, a ta je, da doba spolne zrelosti obično nastupa poslije kulminacije visinskog prirasta; kad prođe veliki period rasta, kad počne padanje prirasta, nastupa i doba spolne zrelosti.« (Morozov) No ne samo genijalni Morozov nego i cijeli niz drugih istraživača izražava misao, da fiziološka zrelost i obilno plodonošenje kod šumskog drveća nastupa u pravilu iza kulminacije visinskog prirasta. S obzirom na nastup spolne zrelosti kod pojedinih vrsta Morozov zaključuje da kod vrsta koje brzo rastu, a to su svjetloljubive vrste, rano kulminira visinski prirast i rano nastupa spolna zrelost, dok vrste koje rastu sporo a to su sjenoljubive vrste, kasno kulminira visinski prirast, pa i kasnije dostižu spolnu zrelost. Sve ove pojave dadu se objasniti sa C/N teorijom. Teže je protumačiv drugi slučaj t. j . kad vanjski faktori mijenjaju nasljedne osebine. Opće je poznato da sa lošijim bonitetom dolazi do kasnije kulminacije visinskog prirasta, pa ovo i navodi na misao, da i do fruktifikacije dolazi kasnije. Time se dolazi u sukob sa činjenicom da na lošijim tlima izvjesnih staništa dolazi do ranije fruktifikacije. Međutim interesantna su Balenova dendrometrijska istraživanja čempresa i alepskog bora koja su uslijed malog broja stabala samo grubo orijentaciona, no koja pokazuju da prirasno-visinska krivulja kod ovih stabala ima svoju kulminaciju vrlo rano (između 5 i 20 godina). Samo dva stabla imaju još i drugu kulminaciju u kasnijoj dobi. Ta istraživanja bi upućivala na to, da na lošijim tlima gdje ima obilje svijetla i topline, dolazi rano i do kulminacije visinskog prirasta. Zakonitost dakle ne bi bila poremećena što je TI skladu sa C/N teorijom. UTJECAJ POŽARA I MEHANIČKIH POVREDA NA FRUKTUACIJU. Još iz antičkih vremena poznato je prstenovanje biljaka kao način za ubrzanje cvatnje ili plodonošenja. Danas se je opet počeo upotrebljavati u voćarstvu, kad se želi potaknuti na plodonosnost mlada biljka snažnog vegetativnog razvitka. Postoji nekoliko načina. Prvi je, kad se odstrani kora na deblu u obliku prstena bez povrede kambija, dakle samo floemski dio. Drugi je kad se odstrani kora u obliku jedne polukružne \ |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1953 str. 35 <-- 35 --> PDF |
trake s jedne strane debla, a nešto niže druga polukružna traka sa druge strane. Treći je način kad se izreže uski prsten na deblu koji u toku jedne godine zaraste. Prstenovanjem postiže se akumulacija ugljikohidrata u dijelovima iznad prstena i sprečava se njihova potrošnja u zajednici sa dušikom u prekomjernom rastu. Time se pogoduje stvaranju cvjetnih pupova. Na dalje rezultat prstenovanja po Seabrooku je to što se korijen lišava amino kiselina i dragih dušičnih tvari2 koje su potrebne za rast pa ima isti efekt kao i obrezivanje korijena. Na taj način smanjuje se apsorpcija vode i mineralnih tvari i postiže se povoljan odnos između uglj ikohidrata i du šičnih tvari. Slično ovim namjerno izazvanim povredama djeluju i slučajne po vrede nastale od požara, pri eksploataciji, vjetroloma i t. d. Watson 1918. (prema Bakeru) ustanovio je da obilno plodonose stabla kalifornijske čuge (Tsuga heterophylla) koja su oštećena vatrom, napadima insekata i mehaničkim povredama, naročito ako su stabla djelomično prstenovana. UTJECAJ ŽIVOTINJA I BILJAKA KOJE OMETAJU NORMALAN RAZVITAK DRVEĆA NA FRUKTIFIKACIJU. Taj utjecaj može biti dvojak. U prvom slučaju fruktifikacija može biti odgođena ili smanjena, (na pr. u slučaju čestog brsta asimilatornih organa od gusjenica) a u drugom slučaju ubrzana ili povećana. Nas zanima ovaj posljednji slučaj. Odavna je već primjećeno da biljke kojih je život ugrožen ranije plodonose. U literaturi je opisano više slučajeva. Tako na pr. Baker spominje u tom smislu mednjaču (Armillaria mellea). Ukoliko djelovanje štetnih organizama sprečava uzimanje dušika (kod biljaka II. III. slučaja) možemo ove pojave objasniti sa C/N teorijom. Some problems about fructification and C/N theory In this article the author discusses some problems about fructification of forest in the sense of C/N theory (carbon-nitrogen ratio theory). After a short review of the C/N theory, the question is discussed whether it comes earlier to fructification on the better or poorer soils. The author considers that the investigation of the influence of the soil is indivisible bound with all others site factors and therefore that is not impossible that bouth of these considerations are exact. Then the author discusses about the relation of culmination of the height growth and fructification, and at the end about the influence of the fire, mechanical injuries and parasites on the seed production. « LITERATURA 1. Baker : Theory and Practice of Silviculture, New-York 1934. 2. Baker : Principles of Silviculture, New-York—London 1950. 3. Ba l en: Drugi prilog poznavanja naših mediteranskih šuma, Š. 1. 1937. 4. B a 1 e n: Šumarski rasadnici, Zemun 1938. 5. Curtis-Clark : An Introduction to Plant Physiology, New-York—London 1950. 6. Den gl er: Waldbau, Berlin 1944. 7. Ettinger : Razmatranje o dobi šumskog drveća u raznih periodah njegova živovanja, Š. 1. 1893. 8. Gardner-Bradford-Hooker: The Fundamentals of Fruit Production, New-York—London 1952. 9. H or vat : Biologija drveća, Šumarski priručnik, Zagreb 1946. 2 Naročito važan za rast je vitamin Bi (hormon rasta korjena), koji se stvara TI lišću pri svjetlu. 3 Šumarski iist 7/8 329 |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1953 str. 36 <-- 36 --> PDF |
10. Knapp-Auchter: Growing Tree and Small Fruits, 1944. 11. Miller : Plant Physiology, New-York—London 1931. 12. Morozov : Nauka o šumi (prijevod), Zemun 1940. 13. Panov : Načelna razmatranja o fruktifikaciji šumskog drveća, Š. 1. 1949. 14. Pan o v: O fruktifikaciji naših četinjara, Š. 1. 1950. 15. Seabrook : Modern Fruit Growing, London 1947. 16. Špiranec : Još o početnoj fiziološkoj zrelosti šumskog drveća, Š. 1. 1951. 17. Toumey-Korstian : Foundations of Silviculture, New-York—London 1947. 18. Tschermak : Waldbau (str. 292—293), Wien 1950. 19. Went : The Regulation of Plant Growth, Science in Progres, sec. ser. 1940. 20. Wilde : Forest Soils and Forest Growth, 1946. 21. Wright : General Plant Physiology, London 1937. BILJEŠKE SA STUDIJSKOG PUTA PO ENGLESKOJ (Notes on the study travel to England) Dr. Ivo Horvat 1. Uvod N N a prijedlog Jugoslavenske Akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu Akademijski savjet FNRJ uputio me je na dvomjesečni studijski boravak u Englesku. Program studijskog boravka utvrđen je sporazumno sa University Department of Forestry u Oxfordu (Prof. H. G. Champion). Ovaj program obuhvatio je posjetu i pregled University Department of Forestry u Oxfordu i posjetu i pregled Forest Products Research Laboratory u Princes Risborough. Cilj ovog studijskog boravka bio je upoznavanje sa organizacijom rada šumarskog fakulteta u Oxfordu i Instituta za drvo u Princes Risborough. Studijski boravak u Engleskoj trajao je od 12. srpnja do 14. rujna 1952. god. 2. University Department of Forestry, Oxford Šumarska škola u Oxfordu nastala je iz School of Forestry, koja je osnovana u Royal Indian Engineering College, Coppers Hill 1885 god., za školovanje šumara za potrebe Indijske šumske uprave (Indian Forest Service), školu je osnovao Sir William Schlich. Ova je škola 1905 premještena u Oxford. Schlich je postao profesor šumarstva na sveučilištu u Oxfordu. Nastava na šumarskoj školi trajala je dvije godine. Uvjet za upis u ovu školu bio je položen ispit iz prirodnih nauka na kojem od sveučilišta. Prof. Schlich bio je uvjerenja da u tehničkim disciplinama predavanja treba da su usko povezana sa aktuelnom praksom. Zbog toga je nastavni program obuhvatio i obaveznu praksu, koja je trajala 6 do 8 mjeseci, a obavljena je pod rukovodstvom šumarskih stručnjaka-praktičara i to redovito na kontinentu. Završni ispit iz šumarstva mogao se položiti tek na kraju studija. Prva perioda u nastavi šumarstva okarakterizirana je potrebama Indijske šumske uprave. Ova perioda završena je izbijanjem prvog svjetskog rata 1914. god. Za vrijeme rata škola je praktički prestala raditi. |