DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1953 str. 5     <-- 5 -->        PDF

učnih eksrerimenata. Konačno, kod naših bijelih topola to predstavlja
najefikasniji metod masovnog razmnožavanja. Vegetativno razmnožavanje
izbojcima iz korijena je sporo i skupo. Reznice ovdje ne dolaze praktički
u obzir i trebalo bi provjeriti ukoliko su drugačiji navodi u našoj
novijoj literaturi potvrđeni.*


Kako je poznato iz cvijeta topole razvija se tobolac, koji puca nadvoje
(posve rijetko natroje ili četvoro) i iz njega ispada mnogo sitnih
sjemenki, na kojima je mnoštvo dugih i bijelih celuloznih niti (kunadra).


Kad takva sjemenka padne na tlo, njena joj je kunadra manje korisna.
Ona je bila od velike koristi dok ju je vjetar raznosio. Kunadra u
većini slučajeva sprečava kontakt ploda s tlom, a bez toga nema klijanja.
Mnoštvo onih celuloznih vlakanaca, koja su gusto jedno uz drugo onemogućuje
naime sitnoj i lakoj sjemenci da prione uz čestice tla i u^ije potrebnu
vlagu. Posljedica je toga da sjeme ne proklije, nego se posuši
i propane.


Crtež br. 1. — Populus nigra L. — Tobolac u zatvorenom i otvorenom stanju. — Orig.
Fig. 1. — Populus nigra L. — Capsule


To se dešava obično kod sjetve u rasadniku. Tek jednom malom broju
sjemenki uspije da naiđe na povoljne okolnosti i da nikne. To je vjerojatno
jedan od razloga da se misli kako topolova sjeme ima slabu klijavost.
Miješanje s pijeskom i lako pokrivanje je nešto bolje, ali i tu rezultat
vrlo često podbacuje.


Bilo je prirodno, da se nakon toga nastojalo sjeme očistiti od kunadre
i onda tako očišćeno sijati. Taj posao je zamoran i teče sporo, ali je
koristan jer očišćeno sjeme klije vrlo dobro.


Da bismo izbjegli čišćenju sjemenke od njenih vlakanaca, mi smo je
sijali zajedno s vlakancima. Taj postupak uspješan je jednako kod bijele
kao i crne topole. Ukratko opisan on izgleda ovako:


* Dr. D. C. Petrović, Rad u šumskim rasadnicima, Beograd 1948, str. 127.