DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1953 str. 41     <-- 41 -->        PDF

rantovana pravilna zarada i nagrada koja odgovara učinku pojedinca. S tim uvjerenjem
ulaze naši smolari također i u ovogodišnju smolarsku sezonu.


Primili smo interesantne podatke o proizvodnji borove smole od Šumarija na
Braču, koje su prikupili sa svojih srmlarskih objekata. Nemam namjere da kritiziram
šumare iz Hrvatske. Ako uspoređujem naše rezultate i uspjehe to činim samo
zato da im pomognem kod poboljšanja organizacije rada, kod što manje upotrebe
stabla sa pravilnim zarezivanjem i konačno kod postignuća većeg učinka. To mi
činimo i u praksi. Šumskom gospodarstvu na Rijeci pomažemo na pr. kod nabavke
smolarskog pribora kojeg upotrebljavamo ovdje kod nas (smolarski lončići, novi nož
kojeg je usavršio naš šumarski inženjer čokl Martin te ostali smolarski pribor).
Također za njih nabavljamo specijalne noževe za smolarenje te drugarski pomažemo
sa stručnim i drugim savjetima.


Navest ću podatke o radu bračkih smolara u 1952. godini sa smolarskog područja
Nerežišće. Kao i kod nas i oni su tamo smolarili na crnom boru i to na vrlo
ugodnom i lako prohodnom terenu. Uptorebljavali su njemački način smolarenja. Na
radu je bilo 26 zaposlenih smolara. Tih 26 smolara je sabralo u 6-mjesečnoj
smolarskoj sezoni 14.584 kg borove smole što iznosi
prosječno 561 kg na smolara. (Planirano je bilo 700 kg na smolara).
Zasmoljeno je bilo 23.000 borovih stabala, tako da je jedan smolar obrađivao odn.
zarezivao oko 880 stabala. Na jednom stablu su proizveli prosječno
0,58 kg smole. Smolare su plaćali na Braču po 58.23 din za 1 kg proizvedene
smole. Iz toga slijedi da je iznosila prosječna zarada jednog
smolara u sezoni t. j. za 6-mjeseci 32.000.— dinara, ili nešto oko
5.000.— dinara mjesečno.


A sad da vidimo kako je bilo sa smolarenjem kod nas na slovenskom Kršu u
srezu Sežana gdje smolarimo isto tako na crnom boru, dakle pod istim uslovima
i načinu kao što smolare na području objekta Nerežišće. Tu j e lanjsk e godin e
smolarilo 25 smolara, te obrađivalo 24.000 borovih stabala u
6-mjesečnoj sezoni upotrebljavajući njemački način smolarenja.
U cijelosti su proizveli 34.880 kg smole dobre kvali


tete što je iznosilo prosječno na jednog smolara 1.395 kg.
Prosječni prinos na 1 stablo je iznosio 1.4 kg, iako smo očekivali
više. Pošto plaćamo našeg smolara po kg smole 33,33
dinara njegova je zarada za vrijeme 6-mjeseci iznosila prosječno
46.453.— dinara ili 7.750 dinara mjesečno. Ako bi plaćali naše
smolare za 1 kg smole toliko koliko plaćaju svoje smolare na Šumariji Brač, iznosile
bi mjesečne zarade naših smalora dva puta toliko. To bi veoma osjetljivo dizalo cijenu
sirovoj smoli ili sa drugim riječima, proizvodnja smole kod nas ne bi bila rentabilna.
Sada razumijemo zašto mora splitsko Šumsko gospodarstvo prodavati borovu smolu
tvornici na daljnju preradu skoro još jedamput skuplje nego što prodajemo mi tvornici
»Pinus« Rače kod Maribora.


Kao i do sada, nastojat ćemo da i ubuduće pomognemo šumarima susjednih i
ostalih bratskih republika da usavrše proizvodnju smole i pojeftine troškove sa ostranjivanjem
i odbacivanjem neproduktivnih faza. Naši smolari skoro polovinu manje
stabla upotrebljavaju kod jednog sezonskog smolarenja nego oni na području Šumarije
Brač. Osim toga novim nožem se omogućava smolarenje nad starim smolinama
na gore kod stabala koja smo prije smatrili već za dosmolarena. Jedno i drugo znači
veliku uštedu kod iskorištavanja borovih stabala i preprečuje angažiranje novih. Očekujemo
s veseljem zastupnike Šumarije Brač da pregledaju naša radilišta i odnesu
bkustva na svoja područja.


Moramo potvrditi činjenicu da je smolarstvo već danas postala važna privredna
grana i na dalmatinskom Kršu kako na obali tako i na otocima. Mogućnost njegovog
razvoja vrlo je velika, a od njegovog pravilnog razvoja u najvećoj mjeri zavisi i pita
nje racionalnosti pošumljavanja koje se isključivo provodi raznim vrstama borova
Unazad nekoliko godina sastajali su se šumarski stručnjaci sa smolarskih područja
raznih republika i izmjenjivali iskustva o smolarenju i ne bi bilo loše, naprotiv veoma
korisno i poželjno, da se opet sastanemo i sa novim iskustvima potkrijepimo tu privrednu
granu. Ing. Milan Simić — Ljubljana