DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1953 str. 40 <-- 40 --> PDF |
Nakon terenskog razmatranja, prodiskutiran je ponovno čitav predmet i po učesnicima doneseni su slijedeći zaključci: 1. Svaka Šumarija treba da po mogućnosti u odjelima gdje će vršiti konsignaciju stabala položi pokusnu plohu i tim će dobiti podatke o količini i strukturi drvnih masa. Za svaki takav odjel razmotriti će Šumarija dosadašnji rad, te pomoću sadanjeg stanja utvrditi smjernice budućeg gospodarenja, i temeljem napred utvrđenog provesti konsignaciju stabala. Takovu plohu treba fiksirati, i vršiti na njoj motrenje. 2. Površine Šumarija treba saobraziti mogućnosti pravilnog stručnog gospodarenja prebornom šumom. 3. Institut za šumarska istraživanja treba da pokrene svoj rad na istraživanju problematike gospodarenja prebornom šumom. 4. Razmatranje o problematici prebornih šuma treba i u buduće provoditi tako, da se cijelokupni stručni aparat koji s njima gospodari, što bolje upozna sa problematikom njihovog gospodarenja. (Ing. Milas Branko:) SMOLARENJE U SLOVENIJI (DOBRA ORGANIZACIJA RADA — VISOK UČINAK) Smolar na Slovenskom Kršu zaradi polovicu više nego onaj na Braču i daje industriji borovu smolu po još jedan-puta nižoj cijeni. Nema dugo otkada smo u šumarstvu odbacili norme i šablonsku raspodjelu rada po fazama i prešli na plaćanje radnika po učinku uvođenjem akorda za sve vrste šumskih radova. Otresli smo se često puta prisiljavajućih normiranja, koji su prouzrokovali zbrku u šumskoj proizvodnji, a istovremeno besprimjerne zarade, koje nisu bile niukakvom pravom razmjeru s izvršenim radom. Da navedem karakterističan primjer: povećanje radnog učinka kod proizvodnje smole kao važnog šumskog proizvoda. Nekoliko godina nastojali smo da dokažemo radnicima-smolarima, da na gore spomenuti način normirani radovi štetno utječu na njihov razvoj i sposobnost i ako na prvi pogled primaju vrlo visoke zarade i da se kod tako visokih zarada taj način ne će moći održati, jer su te zarade veoma visoke, a pored toga još i nerealne. Tako visoke zarade štetno su utjecale na rentabilnost proizvodnje, jer smo plaćali smolare po broju postavljenih smolarskih lončića na stabla, po broju zareza, očišćenih stabala iščupanih čavala i t. d. Kod svega toga nije bilo važno koliko je smole pojedinac — smolar dobio. Tako se često dešavalo da je smola jednostavno curila preko lončića. Smolu su sakupljali smolari kada im se prohtjelo. Sve se to promijenilo otkada smo < snovali naročito poduzeće za iskorištavanje sporednih šumskih proizvoda »Silvaprodukt«, koje je u svoj delokrug uključilo i proizvodnju smole. Novo vodstvo odbacilo je sve staro i prihvatilo osnovno mjerilo zarade po količini proizvedene smole po radniku, njene kvalitete i procentu terpentinskog ulja. Jasno je, da se pri tom morala potpuno izmjeniti organizacije rada. Organizacion oblik poduzeće je odredilo vlastitim pravilnikom i radnike uvjerilo, da taj oblik odgovara neizbježivim zahtjevima gospodarske rentabilnosti i da je također za njih koristan. Nije više bilo bojazni da bi bio radnik preplaćan ili da bi ga poduzeće iskorištavalo, jer je sada zavisila njegova zarada samo o količini proizvedene smole po kg. Poslije dužeg vremena potvrdili su smolari da smo izabrali pravi put. Osim toga radnici su ubrzo uvidjeli da se novim načinom rada može odmah da vidi koji je radnik marljiv, savjestan, vrijedan i sposoban da ostane i radi u svojoj radnoj skupini. Visoki učinak i postignute uspjehe potvrđuje još i slijedeći primjer: 1950 godine je proizveo jedan smolar prosječno 987,40 kg smole 1951 godine 1.098,30 kg, a lanjske godine 1.395,20 kg. Te brojke važe za jednu smolarsku sezonu to jest za 6 mjeseci). Kako vidimo, učinak radnika rastao je iz godine u godinu iako su radili pod istim uslovima, jer su se postepeno uvađali u rad i privikavali na akord kojeg su teško primali, naučeni da rade po starom načinu kod praznih faza uz dobre zarade. Dakle, radnici su dolazili do uvjerenja da im je s novom organizacijom rada zaga |