DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1953 str. 4     <-- 4 -->        PDF

Ljudi su se međutim ogledali za efikasnijim načinom razmnožavanja


ovih topola. Ovdje ćemo ukratko opisati način vegetativno g raz


množavanja topola sekcije Leuce, kako se ono prakticira u švedskoj


(Institut za oplemenjivanje šumskog drveća u Ekebu).


U toku kasne jeseni uzmu se duži komadi korijena i spreme u hlad


noj ali suhoj prostoriji preko zime. U februaru se narezuju na nekoliko


manjih komada cea 5—10 cm dugih a 1—3 cm debelih. Zatim se stave


u drvene kutije (ca 70 X 40 cm i 10 cm duboke), koje su ispunjene vla


žnom mahovinom. Za tu svrhu najbolje odgovaraju mahovi tresetari


(Sphagnum sp.). Kutije se pokriju staklom da bi se dobro podržavala


vlaga. Povremeno se vrši i zalijevanje ako je potrebno. U tu mahovinu


se vodoravno porazmjeste odrezani komadi korijena, tako da se nalaze


potpuno u mahovini. To se sve ostavi u stakleniku, gdje se podržava tem


peratura od ca 10—15° C.


Nakon par tjedana (druga polovica marta) iz adventivnih pupova
potjera veći broj izbo jaka, od kojih se jači naskoro pojavljuju i iznad
mahovine. Svi su oni nježni i etiolirani, a mogu biti dugi i do 6 cm. Na to
se nešto jači oprezno otkidaju od korijena i odmah pikiraju u rame (iste
veličine), ispunjene srednjegrubim pijeskom (presitni pijesak nikako ne
valja). Oni naravno još nemaju korjenčiće, ali ih sada u pijesku odmah
puštaju i počinju rasti. Pikiraju se prstom i to na udaljenost od ca 2—3
cm biljka od biljke. Nakon što se zaliju pokriju se staklom i ostave da
rastu u stakleniku. Proces izbijanja korjenčića traje do 10 dana i nakon
toga se ponovno presađuju ili se ostave do početka maja kad ih se sadi
u gredice na otvorenom. Time je vegetativno razmnožavanje izvršeno.


Prednost je pred uobičajenim načinom u tome, što se ovako dobiva
daleko veća masa biljaka u istom klonu iz iste količine korijena majčinske
biljke. Biljke su nadalje jednolično razvijene, što se direktnom sadnjom
korjenjaka ne može uvijek postići. Velika količina dobivenih biljaka
proizlazi odatle, što se u vlažnoj mahovini stvara mnogo adventnih pupova
iz kojih izlaze izbojci. Oni se ne javljaju istovremeno, pa se nakon
ubiranja potjeranih izbo jaka komadi korijena ponovno vraćaju u mahovinu,
gdje se za nekoliko dana na njima javljaju novi izbojci. To se ponavlja
nekoliko puta, dok im traje »izbojna« snaga.


Dodajemo, da je opisani način veoma efikasan, odvija se jednostavno,
a uspjeh visoko procentan.


ir.


Postoji staro uvjerenje da je sjeme topolovo slabe klijavosti i da je
u velikom postotku gluho. Tvrdi se nadalje, da klijavost traje tek nekoliko
dana. To je mišljenje ušlo iz prakse i u stručnu literaturu. Loša tehnika
sjetve, dok je paralelno s tim postojao jednostavan način razmnožavanja
reznicama, također je mnogo doprinijela tom mišljenju. Posljedica
bila je, da se razmnožavanje topola sjemenom nerado vršilo i radije
se prilazilo metodi s korjenjacima.


Sjetv a sjemen a se u novije vrijeme sve više zahtijeva. Njom
je osigurano dobivanje daleko većeg broja sadnica. One su često vitalnije
od biljaka iz reznica ili korjenjaka. To je zatim neophodan način kod na