DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1953 str. 3     <-- 3 -->        PDF

ŠUMARSKI LIST


GLASILO ŠUMARSKOG DRUŠTVA HRVATSKE


GODIŠTE77 JUNI GODINA 1953
NEKE SAVREMENE METODE RAZMNOŽAVANJA
DOMAĆIH TOPOLA


Zlatarić Ing. Boris, Zagreb


I.
P
P
itanje kultura topola veoma je važno za naše šumarstvo. Podizanje
dobrih vrsta i njihovih hibrida u velikoj mjeri rješava potrebu industrije
celuloze na jednoj skupocjenoj sirovini. Zbog toga se oplemenjivanju
topola i tehnici njihova uzgajanja pridaje naročita pažnja. U tome
su mnoge zemlje daleko dotjerale.


0 našim domaćim vrstama, njihovim varijetetima i hibridima imamo
malo zapažanja. U tom pogledu vlada neizvjesnost. Nužno je proučiti njihove
oblike i vrijednosti u cilju oplemenjivanja i križanja s drugim
vrstama.


Većina topola kod nas u kulturi ima prednost pred drugim vrstama
drveća što se veoma lako vegetativno razmnožavaju i tako prave uniformne
klonove. To međutim ne vrijedi potpuno za vrste i križance bijelih
topola (sekcija Leuce). Njih nije moguće razmnožavati reznicama (bez
tretiranja) ; razmnožavanje reznicama zbog veoma slabog uspjeha jedva
da dolazi do primjene u praksi. One se zbog toga razmnožavaju ili sjemenom
ili korjenjacima.


Razmnožavanje generativnim putem u poređenju s vegetativnim vezano
je s nekim poteškoćama. Nije uvijek pri ruci ženski individuum, a
često se bez prethodnog obilježavanja i notiranja gubi vrijeme na pronalaženju
biljke sa ženskim resama, pri čem je selekcija boljih roditelja
većinom vezana na slučaj. Poznato je nadalje da se sjemenom ne fiksiraju
u punom broju roditeljska svojstva, kako se to postiže vegetativnim načinom.
Zbog toga je u slučaju da posjedujemo neko posebno vrijedno stablo
bijele ili sive topole, odnosno trepetljike, potrebno pribjeći vegetativnom
razmnožavanju putem izbojaka iz korijenja.


U dosadanjoj praksi tehnika je najobičnije slijedeća:


Tokom mirovanja vegetacijske periode izvadi se par komada korijena
i u proljeće se narežu na manje dijelove od 5—7 cm. Oni se stave u zemlju
i pokriju par cm zemljom. Ovdje nije bitno kako se oni polažu. 0
tome postoje različita gledanja. Nakon izvjesnog vremena iz svakog komada
potjera po jedna do nekoliko šiba, koje se onda dalje uzgajaju.
Razumljivo je da je i broj dobivenih izbojaka veoma ograničen.