DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1953 str. 22 <-- 22 --> PDF |
nauči promatrati šumu i proučavati njen razvitak, na terenu pak svaki šumarski stručnjak radi posve smostalno u određenim stanišnim i sastojinskim okolnostima a u okviru utvrđenih ciljeva i smjernica gospodarenja. Stoga je osnovna karakteristika švicarskog šumara samostalnost, gotovo potpuna neovisnost. Nema centralizacije ni dirigiranja, ali postoje utvrđene smjernice gospodarenja. Osnovne smjernice daje nauka putem predavanja u školi, stručna i naučna štampa i diskusija. Nema stroge subordinacije. Postoje doduše propisi državnih vlasti, ali u okviru tih propisa i smjernica uzgajač je posve samostalan. Kod većine stručnjaka osjeća se oduševljenje za stručni rad, i potpuna samostalnost u radu, koja se često odrazuje u riječima: »ja sam to učinio« i si. Kontrola odozgo gotovo je neznatna, kako se to moglo u razgovorima sa dotičnim stručnjacima opaziti. Budući da nema reorganizacija, gotovo nema premještaja te stručnjaci ostanu na istom mjestu i položaju ili bar u području istoga kantona 10—35 godina, prosječno 15—20 godina. Osim toga postoje odlične prometne veze, a mnogi stručnjaci imaju i vlastite automobile, često se održavaju sastanci grupni, kantonski i za više kantona te ekskurzije i predavanja u svrhu razmatranja i diskusije pojedinih konkretnih problema. Na terenu ima razmjerno velik broj naučnih radnika. Intenzitet gospodarenja podiže se tu manje novcem, više uzgojnim smislom te dubokim osjećajem za šumu i narodno dobro, švicarski šumar nije samo upravitelj šuma, on je stvarno gospodar u povjerenoj šumi. Odnos naroda prema šumi podiže šumar putem uvjeravanja i obilaskom šume (jednom godišnje) sa delegatima vlasnika šume. Težište njegovog djelovanja je na terenu, a ne na pisaćem stolu. Rad na papiru sveden je na najmanju mjeru, a na terenu se sve više intenzivira, naročito kroz žarišta u kojima je usko povezana praksa sa naukom. Osnovno sredstvo borbe švicarskog šumara za povećanje gospodarskog uspjeha i ličnog autoriteta je uzgojena tehnika i realno planiranje na malim površinama, švicarski šumar vrlo je štedljiv, ali štedljiv na pravom mjestu. Ipak u pojedinim područjima šumarski stručnjaci ni danas još ne mogu dovoljno uvjeriti narod, odnosno njegove predstavnike, o potrebi investiranja većih financijskih sredstava. Princip obnove šuma je prirodno podmlađivanje. Pošumljavanje obavlja se uglavnom na malim površinama i to vrlo temeljito. U svrhu pošumljavanja sjemenje se sabire većinom na onom području, zapravo u onoj zoni ili pojasu, gdje se pošumljavanje obavlja. Zbog toga su i rasadnici podignuti na razmjerno malim površinama. Pošumljavanje na bujičnim golim područjima vrši se često po principu kako to priroda radi, samo se čitav proces tihnički ubrzava. Pošumljavanje, napose u monokulturama, mnogo je otežano zbog šteta od divljači, pogotovu u području Sredogorja, gdje srneće divljači ima 2—3 puta više (20—30 kom na 100 ha) nego što podnosi racionalno šumsko gospodarenje. Pošumljene površine ograđuju se većinom žicanim ogradama uz vrlo velike financijske žrtve. Naročito težak problem pošumljavanja je u južnom kantonu Tessin zbog razmjerno velikog broja koza. U pojedinim predjelima, uglavnom u Sredgorju, njega šuma počinje već u podmlatku, i to pomoću škara vađenjem loših stabalaca i čišćenjem od drugih vrsta drveća u svrhu stvaranja bolje kvalitete i smjese. Premda njezi podmlatka švicarska nauka poklanja veliku pa 274 |