DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1953 str. 19 <-- 19 --> PDF |
Općenito se može ustvrditi, da se razmjerno bolje šume švicarske nalaze na području Sredogorja i na nekim nižim padinama i dolinama Alpa i Jure. Međutim i u tim područjima ima i lošijih šuma, smrčevih monokultura, srednjih šuma, a i nedovoljno njegovanih mladih sastojina. čak i vrlo glasovite šume općine Couvet u Valle de Travers, gdje je radio slavni Biolley i njegovi nasljednici Favre sen. i Favre jun., nemaju tipičan preborni oblik, nego obiluju i prelaznim oblicima, koji su nastali pretvaranjem jednodobnih sastojina u mješovite preborne. Na temelju ekskurzija, koje sam izvršio, mogao bih donekle zaključiti da mnoge šume u višim dijelovima Jure i Alpa nemaju idealan oblik i sastav i da su ranije preživljavale loše utjecaje njemačke škole i nedovoljno razvijenog smisla za sistematsko i pravilno njegovanje sastojina i stabala. Vrlo je interesantna činjenica, da pojedine šume u višim zonama Jure i Älpa imaju još uvijek loš oblik i sastav, iako je u njima već prije 80 godina zabranjena paša te iako se gospodarenje nastoji voditi intenzivno. Najlošije šume´ Švicarske nalaze se svakako na području južnih kantona, koje su ne samo nedovoljno bile njegovane nego je u njima prilično razvijena i šumska paša, napose i paša koza, a pojedini dijelovi takvih šuma obiluju razmjerno vrlo rijetkim niskim i srednjim šumama, a ima tu i golih površina. Šume uz veća turistička mjesta često su pod udarom šumskog požara. Stoga u područjima takvih šuma ima znatan broj vododerina, bujica, kamenih i sniježnih lavina te ruševnih zemljišta. Nabujale rijeke i potoci često donose masu kamenja i šljunka. Ulažu se veliki napori i financijske žrtve, da se ta područja umire pošumljavanjem, izgradnjom bujičnih pregrada te napravama za zaustavljanje lavina. Iako švicarska još i danas ima znatne površine nedovoljno njegovanih ili kvalitetnih šuma, ipak po mojem mišljenju mnogo je važnija činjenica, da je nauka uspjela gotovo svuda prodrijeti u praksu. To prodiranje nauke u šumarsku operativu odrazu je se u dobro postavljenim ciljevima gospodarenja, u nastojanjima da se poveća drvna zaliha i prirast, kao i u težnji da se sistematskom njegom sastojina poveća kvalitet šuma i pojedinih stabala. Osnovno je također, da postoje na području čitave švicarske pojedina žarišta, iz kojih struji ideja sistematskog njegovanja šuma, da postoje na terenu mnogi odlični šumarski stručnjaci, koji svojim djelovanjem ne samo promiču ideju šumarske nauke nego i svjesno daju individualni žig svoje stručne spreme, požrtvovnosti i unapređivanja narodnog dobra. Zbog toga mnogi inozemni šumarski stručnjaci upravo hodočaste u pojedine istaknute šumske komplekse, napose u Sredogorje, poimenično u Emmental, gdje se napajaju na vrelu samostalne švicarske nauke i prakse u području uzgajanja i njege šuma. Organizacija uprave. Promatrajući kao cjelinu, čitavo poslovanje u švicarskom šumarstvu u nižim organima čini se isprva vrlo složeno i pomalo čudno. Pa ipak kad se u taj stroj dublje zaviri, opaža se da je to poslovanje unutar pojedinih kantona odlično uhodano, a ujedno odozgo dobro usmjeravano. Kod centralne uprave postoji inspektorat za šumarstvo, lovstvo i ribarstvo. Ali u nižim jedinicama, počevši od kantona, šumarski uredi nemaju apsolutno nikakvog poslovanja na području lovstva i ribarstva. U saveznom inspektoratu ima danas 13 šumarskih stručnjaka. Na čelu inspektorata je šef odjela (nadinspektor), koji je podređen departementu za unutrašnje poslove, šefu inspektorata dodijeljen je pomoćnik. Nadalje postoje tri šumarska inspektora; ti inspektori i pomoćnik nadinspektora |