DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1953 str. 18 <-- 18 --> PDF |
pod livadama i pašnjacima, ostalo je pod žitom, vrtovima i vinogradima. Karakteristično je, da švicarska ima razmjerno veliki broj koza (189.000), uglavnom u južnim kantonima, — za nekih 80.000 kom. više nego Republika Bosna i Hercegovina, koja je za oko 1 milion ha veća od švicarske a neuporedivo manje industrijalizirana. Šume. Ukupna površina šuma i šumskog zemljišta iznosi 1,010.000 ha ili 24,5% ukupne površine. Od ukupne površine šuma ima u Juri 20%, Sredogorju 25%, Alpama 55%. Državnih šuma ima svega oko 5% (većinom u posjedu kantona), općinskih i korporacijskih 68°/o, odnosno ukupno javnih šuma 73%. Privatnih šuma ima 27% ; taj je postotak za pojedine kantone različit: 6—94%. Oko 89% šumske površine javnih šumoposjednika je pod šumom, 3% koristi se u poljoprivredne svrhe, a 8% je bez prihoda. Zaštitnih šuma ima 81,5%; taj postotak je u pojedinim kantonima vrlo različit: 5—100%. Od ukupne površine javnih šuma ima 93% visokih, 5% srednjih i 2% niskih. Po vrstama drveća ima oko 70% četinjača i 30% listača, (dakle upravo obratan odnos nego u Jugoslaviji) i to 40% smrče, 20% jele, 25% bukve, ostalo su bor, ariš, limba, hrast, jasen, javor, joha i dr. Smrče ima unesene na područja bukve, jele i hrasta. U novije doba umanjuje se postotak monokultura smrče sve više, ali povećava se učešće ariša većinom u grupama. Srednje šume pretvaraju se u visoke i na taj način da se unose četinjače. Pretvaranje niskih šuma u srednje razvija se mnogo polaganije. čista sječa je zabranjena. Privatnik slobodno gospodari na svojem malom posjedu, ali krčenje šuma podleži naročitim vrlo strogim propisima, fondom za krčenje šuma i propisima za pošumljavanje drugih golih terena. U nekim kantonima ta ograničenja su mnogo veća. Gornja granica šumske vegetacije znatno je snižena pašom. Taj proces energično se zaustavlja represivnim mjerama te melioracijom planinskih i dolinskih pašnjaka. Zbog ranijih snizivanja gornje granice šumske vegetacije postoji danas znatan broj vododerina, ruševnih terena, bujica i lavina, naročito u Alpama i Juri. Gospodarenje u šumama sve više se oslanja na rezultate pedoloških, ekoloških i fitosocioloških istraživanja, napose kod šumsko-uzgojnog planiranja, pošumljavanja i konverzije monokultura. U temeljnoj razdiobi fitosociološki razvrstane su šume u slijedeće zajednice: mezofilne šume listače, jelove šume, šume smrče, ariša i limbe, subalpinske patuljaste zajednice, subalpinske grmolike šume johe i vrbe, šume u močvarama, šume crne johe, šume hrasta i breze, mješovite šume lipe, šume hrasta medunca i kitnjaka, šume bora, šume planinskog bora. Švicarska se redovno smatra domovinom preborne šume te se prema tome zaključuje, da ta zemlja obiluje prebornim šumama. Međutim to nije točno. Stvarno tipične preborne šume u Švicarskoj pokrivaju 10% šumske površine. Ali u ostalim šumama nastoji se, uz njegu mladih sastojina, stablimičnim gospodarenjem povećavati njihovu vrijednost, poboljšavati drvnu zalihu i prirast te prihod. Najbolje preborne šume švicarske nalaze se u području Sredogorja, u Emmentalu. Tu se nalaze mnoge male seljačke šume općina i korporacija, koje se već odavna po zdravom seljačkom razumu uzgajaju na preborni način. Te šume većinom sadrže razmjerno visoke drvne zalihe, dobar kvalitet stabala i relativno visoki prirast. Odlično su njegovane. U njima se vrši racionalno iskorišćavanje po strogo uobičajenom šumskom redu. 270 |