DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6/1953 str. 12 <-- 12 --> PDF |
Da je šumarstvo kao nauka vrlo mlado i još nedovoljno razvijeno dokaz je i to, što izvesni vrlo značajni pojmovi iz raznih oblasti šumarstva nisu ni približno dovoljno jasno sadržajno određeni, definisani i sistematizovani. Teškoće usled nedovoljne određenosti ili nepravilne formulacije mnogih pojmova naročito su se ispoljile u posleratnoj našoj šumarskoj nauci i praksi; i to više nego u ma kojoj drugoj zemlji. Iz ovoga bi se možda mogao izvući zaključak da je to prirodna posledica opšte zaostalosti naše šumske privrede, s jedne strane, i mladosti i nedovoljne razvijenosti naše šumarske nauke, s druge. Međutim, ovakav zaključak ne odgovara stvarnosti, jer je uzrok ovoj pojavi sasvim drugi. Velike promene, koje su izvršene u našem političkom i društvenoekonomskom životu posle rata, došle su do svog punog izražaja kako u praksi tako i u nauci. Te promene su bile utoliko veće, dalekosežnije i revolucionarnije ukoliko je oblast, u kojoj su izvršene, bila zaostalija. S obzirom na ovo, i reperkusije ovih promena, može se bez preterivanja reći, bile su najveće u šumarstvu (šumarskoj nauci i praksi), kao jednom od najzaostalijih sektora našeg društveno-ekonomskog života. Predratne političke, materijalne i formalističke stege bile su razbijene i u šumarskoj praksi i u šumarskoj nauci. Osnovice predratne organizacije šumarstva (u najširem smislu) i poslovanja u njemu, kao konkretan izraz ondašnjih društvenih odnosa, iz temelja su bile poljuljane. Trebalo je, ne preorijentisati i reorganizovati našu šumarsku nauku i praksu, već ih postaviti i organizovati na potpuno novim temeljima. Nije se više radilo o tome da se šumarstvo prilagodi interesima određene klase ili interesima gruoe interesenata i da se pri tome ide utabanim putevima »osveštanih« naučnih istina i praksom »osvedočenih« recepata, — već da se na bazi novih odnosa u našoj zemlji i stvarnog stanja našeg šumarstva (a služeći se naprednim naučnim metodama i tekovinama) stvore njegove nove racionalne osnove. Te nove osnove, pak, trebale su da budu takve da omoguće najsvestraniji i najpotpuniji razvoj celokupnog šumarstva, i kao nauke i kao prakse. Prilazeći rešavanju ovog zaista vrlo teškog i neobično odgovornog zadatka naša šumarska nauka i praksa naišle su na mnoge krupne probleme; i to u svim oblastima šumarstva (u ekonomici, u upravi i poslovanju; u obrazovanju kadrova — oblici nastave i njena sadržina; u naucno-istraživačkom radu — novi organizacioni oblici i metode rada i si.). Rešavajući parcijalno a i grupno sve ove probleme dolazilo se do jedne opšte teškoće, do jednog problema koji je bio zajednički za sve oblasti šumarstva (bilo prakse ili nauke) — do nedovoljne određenosti mnogih opštih i osnovnih pojmova u šumarstvu. Ovaj se problem najpre ispo- Ijio kod rešavanja izvesnih opštih pitanja šumarstva, a naročito se oštro postavio pri rešavanju mnogobrojnih problema iz ekonomskih i upravnih oblasti. Radi ilustracije navešćemo ovde samo nekoliko vrlo značajnih a nedovoljno određenih pojmova, kao što su na pr. šumska proizvodnja, šumska privreda, šumarstvo i si. Očigledno je da su to sadržajno vrlo široki pojmovi, t. j . opšti pojmovi, i da je baš zbog toga potrebno da njihova pojamna sadržina bude što tačnije određena. Od određivanja njihove sadržine zavisi i utvrđivanje mnogih nižih, užih pojmova, koje ovi poj 264 |