DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1953 str. 12     <-- 12 -->        PDF

Da je šumarstvo kao nauka vrlo mlado i još nedovoljno razvijeno
dokaz je i to, što izvesni vrlo značajni pojmovi iz raznih oblasti šumarstva
nisu ni približno dovoljno jasno sadržajno određeni, definisani i sistematizovani.


Teškoće usled nedovoljne određenosti ili nepravilne formulacije mnogih
pojmova naročito su se ispoljile u posleratnoj našoj šumarskoj nauci
i praksi; i to više nego u ma kojoj drugoj zemlji. Iz ovoga bi se možda
mogao izvući zaključak da je to prirodna posledica opšte zaostalosti naše
šumske privrede, s jedne strane, i mladosti i nedovoljne razvijenosti naše
šumarske nauke, s druge. Međutim, ovakav zaključak ne odgovara stvarnosti,
jer je uzrok ovoj pojavi sasvim drugi.


Velike promene, koje su izvršene u našem političkom i društvenoekonomskom
životu posle rata, došle su do svog punog izražaja kako u
praksi tako i u nauci. Te promene su bile utoliko veće, dalekosežnije i
revolucionarnije ukoliko je oblast, u kojoj su izvršene, bila zaostalija.
S obzirom na ovo, i reperkusije ovih promena, može se bez preterivanja
reći, bile su najveće u šumarstvu (šumarskoj nauci i praksi), kao jednom
od najzaostalijih sektora našeg društveno-ekonomskog života.


Predratne političke, materijalne i formalističke stege bile su razbijene
i u šumarskoj praksi i u šumarskoj nauci. Osnovice predratne organizacije
šumarstva (u najširem smislu) i poslovanja u njemu, kao konkretan
izraz ondašnjih društvenih odnosa, iz temelja su bile poljuljane.
Trebalo je, ne preorijentisati i reorganizovati našu šumarsku nauku i
praksu, već ih postaviti i organizovati na potpuno novim temeljima. Nije
se više radilo o tome da se šumarstvo prilagodi interesima određene klase
ili interesima gruoe interesenata i da se pri tome ide utabanim putevima
»osveštanih« naučnih istina i praksom »osvedočenih« recepata, — već da
se na bazi novih odnosa u našoj zemlji i stvarnog stanja našeg šumarstva
(a služeći se naprednim naučnim metodama i tekovinama) stvore njegove
nove racionalne osnove. Te nove osnove, pak, trebale su da budu takve
da omoguće najsvestraniji i najpotpuniji razvoj celokupnog šumarstva,
i kao nauke i kao prakse.


Prilazeći rešavanju ovog zaista vrlo teškog i neobično odgovornog
zadatka naša šumarska nauka i praksa naišle su na mnoge krupne probleme;
i to u svim oblastima šumarstva (u ekonomici, u upravi i poslovanju;
u obrazovanju kadrova — oblici nastave i njena sadržina; u
naucno-istraživačkom radu — novi organizacioni oblici i metode rada
i si.). Rešavajući parcijalno a i grupno sve ove probleme dolazilo se do
jedne opšte teškoće, do jednog problema koji je bio zajednički za sve oblasti
šumarstva (bilo prakse ili nauke) — do nedovoljne određenosti mnogih
opštih i osnovnih pojmova u šumarstvu. Ovaj se problem najpre ispo-
Ijio kod rešavanja izvesnih opštih pitanja šumarstva, a naročito se oštro
postavio pri rešavanju mnogobrojnih problema iz ekonomskih i upravnih
oblasti.


Radi ilustracije navešćemo ovde samo nekoliko vrlo značajnih a nedovoljno
određenih pojmova, kao što su na pr. šumska proizvodnja, šumska
privreda, šumarstvo i si. Očigledno je da su to sadržajno vrlo široki pojmovi,
t. j . opšti pojmovi, i da je baš zbog toga potrebno da njihova
pojamna sadržina bude što tačnije određena. Od određivanja njihove
sadržine zavisi i utvrđivanje mnogih nižih, užih pojmova, koje ovi poj


264