DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1953 str. 91 <-- 91 --> PDF |
vršio ju je velikim marom, posvetivši se predano uzgajanju šuma i privođenju kulturi neplodnih barskih zemljišta. Danas se očituje njegov uspješan rad na bari Sitinac (Šumarija Otok), koju je on prije 17 godina kanalizirao i pošumio. Pored svog mnogostranog stručnog rada, pokazao je naročito razumijevanje i ljubav za uzgajanje divljači i svojim primjerom pokazao odlike dobra lovca. I na tom se je području isticao kao mio drug, veseljak koji je volio život. Mučen šećernom bolešću, povukao se u Županju, gdje je podlegao toj bolesti. Na zadnji počinak sproveli su ga i članovi vinkovačkog Šumarskog kluba, s osobljem Šumarije-Županje, a oproštajni govor održao je u ime kluba ing. Strineka,, položivši vijenac na odar pokojnika. Slava drugu Antunu Tropperu! M. S. NAŠ NOVI DOKTOR Ing. Roko Benić promoviran je 28. V. 1953. g. na zagrebačkom Sveučilištu na. naučni stepen doktora nauka, obranivši pretnodno 18. V. 1953. g. dizertaciju «Istraživanja o učešću i nekim fizičkim svojstvima srži i bijeli poljskog jasena (Fraxinusangustifolia Vahl). Doktru Rok i Benić u od srca čestitamo, želeći mu da svojim radom unaprijedi nauku i koristi našoj praksi. Uredništvo . STRANA STRUČNA ŠTAMPA J. Pourtet: TOPOLE U JUGOSLAVIJI (LES PEUPLIERS EN YOUGOSLAVIE) REVUE FORESTIERE FRANQAISE NO. 12/1952. Gosp. J. Pourtet, predstavnik FAO, poznati šumarski stručnjak za pošumljavanje i uzgoj topola, nastavnik Visoke škole voda i šuma u Nancy-u, te šef odjeljenja Instituta za naučna šumarska istraživanja u Nancy-u proputovao je u 1952. g_ našu zemlju po misiji FAO u svrhu davanja tehničke pomoći i po problemu uzgoja. topola. Svoja zapažanja o topolama u Jugoslaviji opisao je u gore pomenutom članku od kojeg, zbog zanimljivosti, donosimo opširniji izvod: I. Domaće vrste topola u Jugoslaviji. A. Sekcija Leuce. — Na svom putovanju nailazio je autor jasiku (P. tremula L.)i češće samo u Makedoniji i na jugu Srbije u zoni jele gdje je zapazio i jednu vrlo lijepu formu jakih dimenzija malko maljavog lišća, a koja kao tip dolazi i u francuskim Alpama. Na Deliblatskim pijescima i na sjeveroistoku Srbije, raširen je križanac Populus Bachofenii Reichb. Nju bi trebalo pobliže proučavati jer je značajna po svojoj uspravnoj formi i tankim granama. Bijele topole (Populus alba L.) koje postoje u mnogo podvrsta i varijeteta česte su u svim nizinama i značajne su zbog svoje jedrine i i velike mase. Izgleda da postoje tri glavne grupe: a) Jugoistočna podvrsta u nizinama Jugoistoka uz Ibar u Srbiji te osobito uz Vardar u Makedoniji na obalama rijeka, često je pomiješana sa Platanus orientalis. Lišće joj je razmjerno maleno, i nije tako duboko lapovito. Stabla mogu postići vrlo jake dimenzije no forma im nije lijepa. Ta podvrsta nalikuje Populus Hickeliana Dođe. b) Zapadna podvrsta. Nju je autor vidio u dolini Neretve u Bosni gdje su mediteranski utjecaji jači nego na sjeveru, te na obalama rijeke Bosne i Save gdje je zastupana u znatnoj mjeri. Lišće joj je na granama veliko i duboko lapovito. često daje vrlo lijepa, tehnički cijenjena stabla jer nema crvenog srca. Ona,je vrlo bliza ako ne i indentična sa francuskom Populus nivea Willd. c) Populus canescens Sm. — Autor dijeli mišljenje domaćih stručnjaka koji u taj hibrid ubrajaju većinu bijelih topola po nizinama Dunava i Drave. Njena je forma vrlo variabilna. Tehnički je manje cijenjena. 243 |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1953 str. 92 <-- 92 --> PDF |
B. Sekcija Aigeros — Crna topola (Populus nigra L.) nailazi se svugdje, u dolinama humlja kao i širokim riječnim dolinama panonske ravnice. Obzirom na prostranost površine, »populacije«, te vrste vrlo su variabilne i ekološki su plastične. Stabla se često ističu bujnošću i formom. Mlada stabla imaju svijetlu i sivu koru a razmaci između pršljenova na deblu, prelaze često 1 m pače i 1.50 m. Vrlo lijepa stabla zapažena su u dolini Ibra u Južnoj Srbiji gdje odsutnost svih kultiviranih topola jamči za čistoću vrste, te u nizinama Dunava, Drave i Save gdje crna topola pokazuje značajnu adaptaciju na različitu razinu vode. Viđena su stabla izvanredne kvalitete (na obali Save u okolini Samca). Jedno muško stablo imalo je 1.80 m opsega, sivo i valjkasto deblo, a ostala mlada stabla imala su vrlo lijepu formu i bila su bez kvrga i to u sredini jedne populacije koja je bila jako kvrgava kao što je to pravilo kod te vrste. Te crne topole narod svuda vrlo cijeni, pa imaju veliki značaj po seosko gospodarstvo. Rabe se za razne domaće potrebe, krovnu građu, koritarstvo i ogrev. II. Rasprostranjenje Salicacea u šumama One su uz južne rijeke ograničene na uski često isprekidan pojas. Naprotiv na obalama vodotoka u sjevernoj Panoniji t. j . uz Dunav, Savu i Dravu čine pojaseve šuma široke i po nekoliko stotina metara. Uz topole pridružene su tu i Alnus glutinosa a svuda i Salix alba, koja postiže jake dimenzije i stabla vrlo lijepe forme. Ta je vrba cijenjena u industriji žigica, ali se naročito ne kultivira. Te mješovite sastojine zapremaju uglavnom područja koja su manje više poplavna. a) Niske zone izvržene su čestoj poplavi pa i za vrijeme vegetacije. Tu su same vrbe i po koja Populus nigra koja podnosi poplavu. b) Povremeno poplavne zone su par metara nad vodostajem. Tu uspjevaju bijela i crna topola ali se pojavljuje i lužnjak vez, Fraxinus excelsior i Fraxinus oxyophila. Gdje je poplava dugotrajna i visoka, mogu se održati samo Salicaceae. Njihovo se sjeme taloži u maju na svježim nanosima. Početkom jula podmladak dosiže visinu od 25—50 cm i sadrži smjesu vrba, te crnih i bijelih topola koja se razvije u gusto šiblje. Po čistinama tih sastojina nailazi se isto bilje koje se pod istim prilikama nailazi i u Francuskoj t. j . kopriva, Amorpha fructicosa, Asclepias cornuta, hmelj itd. III. Kultivirane topole. One pripadaju isključivo sekciji Aigeros, te imaju zasada još malu važnost. 1. Populus nigra L. U Jugoslaviji kultiviraju se dvije njezine forme sa uspravnim granama pod imenom »jablan«. a) Na sjeveru se nalazi muški klon poznat u ostalom svijetu kao Populus nigra forma italica. Često je sađen duž cesta u Srbiji, ili po parkovima. b) Na jugu je autor naišao na jednu žensku posve piramidalnu formu odlične kvalitete. Kora joj je dugo vremena glatka i vrlo bijela, a deblo na dnu, pače i kod starih stabala potpuno valjkasto te nema kao u talijanske topole razvijeno potporno žilište pridanka. Autor nabacuje hipotezu, da bi ta topola mogla biti uvezena sa Orienta i da je slična ili identična sa topolom »Hamoui« zapaženoj u Siriji po Fontane-u. Ona se često uzgaja u drvoredima u Makedoniji, a ima je i u nekim selima Hercegovine i oko Trebinja. Te topole, čini nam se, osobito plastične i otporne spram suše. Njihovo drvo ima u seoskom gospodarstvu važnost, pa bi ih trebalo širiti. 2. Populus euramericana (Dođe) Guinier. Autor nije naišao na američku Populus deltoides već na mnogobrojne hibride (Populus nigra X Populus deltoides) koji pripadaju toj grupi. U Jugoslaviji se sve one nazivaju »kanadskom topolom«. Taj naziv koji ne odgovara internacionalnoj nomenklaturi označuje više raznih tipova od kojih je u Jugoslaviji najviše raširen muški tip koji lista 2 tjedna poslije Populus robusta i koji se u rasadnicima razlikuje svojom zakrivljenošću. Neki domaći stručnjaci smatraju da je to Popolus euramericama f. serotina. Unesena u sastojine, ona uspijeva dobro i postiže vrlo lijepe dimenzije. U Ohridu i Makedoniji autor je nailazio i na druge muške topole. Osobito mnogo ženskih tipova ima u beogradskom parku, na obali Vardara, u Skoplju i na obalama rijeka. Mjestimično na obali Dunava i Drave te u Hercegovini u okolici Mostara, autor je zapazio jedan ženski tip euramerikanske |