DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1953 str. 91 <-- 91 --> PDF |
vršio ju je velikim marom, posvetivši se predano uzgajanju šuma i privođenju kulturi neplodnih barskih zemljišta. Danas se očituje njegov uspješan rad na bari Sitinac (Šumarija Otok), koju je on prije 17 godina kanalizirao i pošumio. Pored svog mnogostranog stručnog rada, pokazao je naročito razumijevanje i ljubav za uzgajanje divljači i svojim primjerom pokazao odlike dobra lovca. I na tom se je području isticao kao mio drug, veseljak koji je volio život. Mučen šećernom bolešću, povukao se u Županju, gdje je podlegao toj bolesti. Na zadnji počinak sproveli su ga i članovi vinkovačkog Šumarskog kluba, s osobljem Šumarije-Županje, a oproštajni govor održao je u ime kluba ing. Strineka,, položivši vijenac na odar pokojnika. Slava drugu Antunu Tropperu! M. S. NAŠ NOVI DOKTOR Ing. Roko Benić promoviran je 28. V. 1953. g. na zagrebačkom Sveučilištu na. naučni stepen doktora nauka, obranivši pretnodno 18. V. 1953. g. dizertaciju «Istraživanja o učešću i nekim fizičkim svojstvima srži i bijeli poljskog jasena (Fraxinusangustifolia Vahl). Doktru Rok i Benić u od srca čestitamo, želeći mu da svojim radom unaprijedi nauku i koristi našoj praksi. Uredništvo . STRANA STRUČNA ŠTAMPA J. Pourtet: TOPOLE U JUGOSLAVIJI (LES PEUPLIERS EN YOUGOSLAVIE) REVUE FORESTIERE FRANQAISE NO. 12/1952. Gosp. J. Pourtet, predstavnik FAO, poznati šumarski stručnjak za pošumljavanje i uzgoj topola, nastavnik Visoke škole voda i šuma u Nancy-u, te šef odjeljenja Instituta za naučna šumarska istraživanja u Nancy-u proputovao je u 1952. g_ našu zemlju po misiji FAO u svrhu davanja tehničke pomoći i po problemu uzgoja. topola. Svoja zapažanja o topolama u Jugoslaviji opisao je u gore pomenutom članku od kojeg, zbog zanimljivosti, donosimo opširniji izvod: I. Domaće vrste topola u Jugoslaviji. A. Sekcija Leuce. — Na svom putovanju nailazio je autor jasiku (P. tremula L.)i češće samo u Makedoniji i na jugu Srbije u zoni jele gdje je zapazio i jednu vrlo lijepu formu jakih dimenzija malko maljavog lišća, a koja kao tip dolazi i u francuskim Alpama. Na Deliblatskim pijescima i na sjeveroistoku Srbije, raširen je križanac Populus Bachofenii Reichb. Nju bi trebalo pobliže proučavati jer je značajna po svojoj uspravnoj formi i tankim granama. Bijele topole (Populus alba L.) koje postoje u mnogo podvrsta i varijeteta česte su u svim nizinama i značajne su zbog svoje jedrine i i velike mase. Izgleda da postoje tri glavne grupe: a) Jugoistočna podvrsta u nizinama Jugoistoka uz Ibar u Srbiji te osobito uz Vardar u Makedoniji na obalama rijeka, često je pomiješana sa Platanus orientalis. Lišće joj je razmjerno maleno, i nije tako duboko lapovito. Stabla mogu postići vrlo jake dimenzije no forma im nije lijepa. Ta podvrsta nalikuje Populus Hickeliana Dođe. b) Zapadna podvrsta. Nju je autor vidio u dolini Neretve u Bosni gdje su mediteranski utjecaji jači nego na sjeveru, te na obalama rijeke Bosne i Save gdje je zastupana u znatnoj mjeri. Lišće joj je na granama veliko i duboko lapovito. često daje vrlo lijepa, tehnički cijenjena stabla jer nema crvenog srca. Ona,je vrlo bliza ako ne i indentična sa francuskom Populus nivea Willd. c) Populus canescens Sm. — Autor dijeli mišljenje domaćih stručnjaka koji u taj hibrid ubrajaju većinu bijelih topola po nizinama Dunava i Drave. Njena je forma vrlo variabilna. Tehnički je manje cijenjena. 243 |