DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1953 str. 9 <-- 9 --> PDF |
koliko iznose troškovi za šumu, koja se ima podići na nekoj goleti, a želi se, da na koncu 3. godine bude 4 m visoka. Takvoj tvrdnji ne treba komentara, ali bi ipak bio od interesa troškovnik za krške predjele, gdje dolazi u pitanje čitav niz faktora, koji djeluju kompleksno, a usto svaki je za sebe veoma varijabilan. Prema autoru »ekspresne šume« mogu se uzgojiti za nekoliko godina. Međutim, autor se nigdje ne osvrće na kvalitetu sastojina, koje kani uzgojiti, na dimenzije stabala tih šuma u zrelom stanju, kao ni njihovu sposobnost za pokrivanje potreba. Autor se smjelo upušta u krupne zahvate s obzirom na unošenje egzota, a da ni ne pomišlja na ev. poteškoće, koje se pritom redovno pojavljuju. Naše šumarstvo treba — prema autoru — raščistiti ideju podizanja »brzorastuće« šume, jer da nešumari izgube volju za pošumljavanje, kada čuju, kako dugo treba čekati dok naraste šuma. Smatramo vrlo nepodesnim uvjeravati takve ljude, da će šuma narasti za par godina, kad to u stvari ne će biti. U početku knjige kaže autor, da ona predstavlja pregled svega što je u novije vrijeme učinjeno i kod nas i u inostranstvu na polju stvaranja šuma brzog rasta. To, međutim, ne stoji, jer se autor uglavnom osvrće na prilike u SSSR-u i na rezultate Stanice. Ne stoji ni navod, da knjiga sadrži konkretne podatke o podizanju »ekspresnih šuma« u masovnoj primjeni. Primili smo u vezi s time više upita iz prakse, na koji se to način može za par godina podići šuma i gdje se mogu dobiti upute, jer da ih u knjizi nema. U poglavlju »Principi i metode pošumljavanja u stranim državama« osvrće se autor opširno sam o na rezultate u SSSR-u. Odatle zausput vidimo, da se ondje istom u posljednje doba vrši organizacija sjemenarstva. Autor stoji na gledištu, da šumarski stručnjaci, koji će se baviti pitanjem podizanja šuma brzog rasta, moraju dobro znati agrotehniku, agrokemiju, fiziologiju, ishranu bilja, tehnologiju gnojiva, pedologiju, melioraciju, a djelomično voćarske i poljoprivredne kulture. Međutim, jasno je, da pojedinac ne može u detalje ovladati svim tim disciplinama, nego da se radovi kompleksne prirode obrađuju u stručnim kolektivima. Ali šum. stručnjaci, koji se bave uzgojem šume brzog rasta, treba da dobro poznaju drveće i grmlje, kao i njihove ekološke, biološke i uzgojne odnošaje. Kako u tom pogledu stoji sa knjigom »Ekspresne šume«, vidjet ćemo nešto kasnije. Autor čini mnogo griješki u osnovnim pitanjima iz genetike u šumarstvu. Tako se u radu Stanice hibridizacija ne smatra važnom, jer da se hibridi vrlo brzo izrode i da na odnosne rezultate treba čekati decenije. Da to uvijek ne stoji, dokaz su mnoge kultivirane topole. U knjizi se kaže, da se hibridizacij a vrši uglavnom u pravcu postizavanja veće brzine rasta, a to da se može postići i agrotehničkim mjerama. 0 tome da se hibridizacij om uzgaja drveće s kombiniranim svojstvima i to u granicama, kako se to ne može postići agrotehničkim mjerama, ne govori autor. Međutim, na drugom mjestu u knjizi navodi, da je strano šumarstvo putem hibridizacije uzgojilo topolu Populus Nordwesten, koja u jednoj godini prirašćuje 3 m i koja izdrži studen od —57° C. U članku iz 1952. promijenjeno je mišljenje o hibridizacij i i navedeno, da se tim putem stvaraju nove vrijedne »podvrste i varijetete«. |