DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1953 str. 16 <-- 16 --> PDF |
ostalim radio sa Acacia dealbata, Cedrus deodara, Vitex agnus castus» Cercis siliquastrum, Broussonetia papyrifera i dr., a nije radio sa cerom, meduncem, sladunom, plan. brijestom, crnim jasenom, smrdljikom i drugim važnim domaćim drvećem. Poznato je, da prirodu treba što bolje upoznati, ako se njome želimo valjano poslužiti i odatle koristiti narodu. Neuvažavanje osnovnih prirodnih faktora u šumskoj produkciji dovelo je u Evropi do vrlo štetnih posljedica. Poznata krilatica: »Za što kraće vrijeme, uz što manje troškova proizvesti što više drva« dovela je još prošlog stoljeća srednjoevropsko šumarstvo u jaku krizu. Došlo je do jake degradacije tla, a odatle i do jake degradacije šumskih sastojina. Uvidjelo se, da nije dovoljno voditi računa samo o momentano što većoj produkciji, nego da treba više voditi računa i o prirodnim proizvodnim faktorima. I danas u pogledu korištenja šume, kao važne grane u oblasti biljne proizvodnje, postoje različita, često prilično oprečna gledanja. Postoje shvatanja sovjetskih naučenjaka, koji uče, da čovjek posredstvom rada može da ovlada prirodom, da mijenja prirodu biljke i da joj usmjeruje rast i razvitak u svoju korist. To shvaćanje ustvari znatno proširuje djelokrug uzgajanja šuma. Usmjeruje ga na put selekcije, hibridizacije i introdukcije. Međutim, i ta gledanja mogu dovesti šumarstvo u teškoće, jer je uzgoj šuma grana biljne proizvodnje specijalne vrsti. Mora se imati na umu, da se kod uzgoja šumskog drveća u širokoj praksi ne može na njega utjecati kao što se to utječe na bilje u poljoprivredi. Utjecaj čovjeka mnogo je manji na šumu nego na poljoprivredne kulture. Postoji i gledanje nekoliko fitosocioloških škola na šumu kao na organizam, gdje vlada harmonija i ravnovjesje njenih dijelova, ali gdje čovjek stalno remeti i sve više ugrožava to ravnovjesje. Po tome shvaćanju savršenstvo prirodne šume ne može se nikada dostići, te je radi toga najbolje u gospodarenju šumom uglavnom oponašati i slijediti prirodu. Kod gledanja na šumu kao na cjeloviti, harmonični organizam dolazimo u koliziju sa mogućnostima valjanog korišćenja šume. Takvom gledanju prigovara se, da sputava razvoj šumskog gospodarenja i da ga priječi na putu što bolje i obilnije produkcije. Mišljenja smo, da ovdje treba odabrati srednji put. šuma ne može biti sama svrhom, šuma nije zato tu, da se u njoj »legu vuci i roče hajduci«. Ona treba da trajno služi narodnim potrebama. U šumskoj produkciji treba ići za postignućem što većeg kvalitativnog i kvantitativnog učinka, ali se kod toga ne smije ispustiti iz vida osnovni regulator valjanog gospodarenja, a to je, da šumska produkcija bude trajna . Treba stoga poštivati osnovni okvir, koji čine u šumarstvu oni prirodni proizvodni faktori, s kojim — posredstvom našeg rada — nismo u stanju ovladati. Unutar toga okvira treba razvijati djelatnost oko što bolje i obilnije produkcije, primjenjujući sve mjere, koje nam pruža nauka i praksa. Unutar tog okvira treba obuzdati prirodu i ne dozvoliti joj da divlja i radi što hoće. Pri tom se mogu postići veliki efekti. Unutar tog okvira otvara se veliko polje rada na podizanju produktiviteta naših šuma i šumskih terena. Tim putem treba da pođu svi, kojima je stalo, da se naše šumarstvo zbilja već jednom počne rješavati primitivizma i da pođe putem jačanja produktiviteta naših šuma; kojima je stalo da se što prije zazelene i stave |