DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1953 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Ponavljanje, nejasnoće i dr. Već je rečeno, da u knjizi ima mnogo nepotrebnog i nevažnog teksta i čestih ponavljanja, što je — sa brojnim griješkama u pisanju, loše izraženim mislima, stilističkim i ortografskim griješkama — čini glomaznom i nepreglednom. Tako se više puta ističe lozinka sa Šum. konferencije u Anadolu iz 1948. »Mi možemo pošumiti svaki teren, svako tlo, ali nas to različito stoji«. Prikazuju se sadnje posebnim mašinama, koje dnevno izvrše sadnju na 3—4 ha, što za nas nije od interesa. Ni mač Kolesov a (sastavljen od »limenog gvozda«) nije nikakva novost, jer slične sadilje sadržavaju udžbenici iz uzgajanja šuma kroz posljednjih 100 godina. Opsežno se i na više mjesta govori o rasadnicima i sjemenarstvu u SSSR i t. d. Pokusi ljetne sadnje u stvari su pokusi presadnje biljaka s busenom, što je zapravo od sporedne važnosti. Pokusi prof. Petračića s presadnjom prolistalih biljaka imali su sasvim drugu svrhu. U knjizi ima mnogo pleonazama i loše izraženih misli. Tako se govori o tjerajućim vrstama podstrekačima, o posijanim sadnicama, posađenim redovima, sijanju klica, o sjemenju koje se ne može probiti ili koje se ne može ukorijeniti, o sadnji 3- god. stabala i t. d. Usput se spominje, da autor pod »travom« razumijeva šumski korov. Kaže, da šumske kulture ne mogu pobijediti »travu bez intervencije čovjeka« i da treba podizati kulture, gdje ne će moći uspijevati »trava«. Navodi, da je primjena materijalističke teorije dokazala da je »travna vegetacija najveći neprijatelj šume«. To je, međutim, poznato od početka gajenja šume uopće. U knjizi imade mnogo nejasnoća. Spominjemo samo neke. Tako troškovi po ha nisu jasno izraženi, jer iz dviju kolona: »izdaci« i »prihodi« nije jasno, da li su tu obuhvaćeni svi troškovi, među koje pripada i plaća namještenika. Osim toga čini nam se, da je cijena za Picea pungens Kosteri sa 800 Din prije rata uzeta previsoko. Nije jasna ni tabela o poređenju visina biljaka uzgojenih u drugim rasadnicima. Tako nije jasno, da li Stanica uzima u obzir samo maksimalne visine, a za cjenike je poznato, da su uzimali prosječne visine. U knjizi je navedeno više korisnih podataka iz literature, koje bi čitalac želio proširiti i produbiti, ali mu to nije moguće, jer se nigdje u tekstu ne navodi vrelo, odakle je uzet dotični podatak. Stav prema prirodnoj šumi. Knjiga i članci autora napisani su u stilu, koji je u jakoj opreci prema prirodnoj šumi i njenom razvitku. Tako se pisac oduševljava lozinkom sa šumarske konferencije u Anadolu iz 1948.: »Ne ćemo čekati milosti od prirode, nego ćemo sami uzeti od nje što nam treba«. On se priklanja gledanju sovjetskih učenjaka i smatra, da svaki »napredni« šumar mora biti »Mičurinac«, t. j . da mora stvarati nove vrste i primoravati ih da rastu, kako on želi. Drži, da je osvajanje prirode pitanje vremena i da to ne može nitko zaustaviti, jer da iza pionira idu armije drugih, koji će uspjeti da obore stupove zastarjelih pojmova i ukočenih shvaćanja. Ističe, da se mora osvojiti najteži front, koji je stvorila priroda, a to je spori rast šume, i da se šumarstvo mora preorijentirati u umjetno uzgojene brzorastuće šume. Prema autoru treba smjelo odbaciti ni na čemu osnovane i vrlo štetne simpatije prema domaćim vrstama uopće; ako domaće vrste ne valjaju, treba ih likvidirati bez obzira što se ovdje vjekovima nalaze. Toga se stava pridržava pisac u svim radovima. Nigdje ne spominje vrste, koje od prirode rastu kod Stanice na Sedreniku. Ondje je među |