DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1953 str. 14 <-- 14 --> PDF |
a loše primljenih biljaka pripada »čak«: bukva , grab, crni grab, »klen i aceri«. Za mahon i j u kaže, da je dobro prošla, iako kod nje postoji bojazan u pogledu smrzavanja, jer da je to južnjak (ustvari grm iz Zap. dijela USA). U pogledu malin e preporuča se u knjizi, da se što prije treba pobrinuti za njeno najšire uvođenje u šumske kulture, jer da može uspijevati svuda: u nizinama, u ravnicama i u brdima. I u 1953. kaže, da je treba unositi svuda ili skoro svuda kao predkulturu. Začuđuje nas navod za nizine, jer ovdje prvi put čujemo, da malina dobro raste u nizinskim šumama. God. 1937. bilo bi — piše autor — više malina, da nisu došli rani mrazovi u oktobru, a g. 1938. malina da nije stigla sazreti radi hladnoće i prerane zime, što začuđuje, jer malina dozrijeva ljeti. Možda se navodi odnose na maline, koje — prema autoru — rode dvaput godišnje, ali se to u tekstu ne ističe. Jagod a uzgajana kao podstojna vrsta, prema autoru, svojim visokim »žbunovima« potpuno pokriva tlo. Međutim, autor inače pod »žbunovima« svuda misli grmlje. Uveličavanje. Uveličavanje svoga rada u knjizi i člancima autora prelazi uobičajene granice. Velika reklama oko podizanja »ekspresnih šuma« u stručnim listovima, dnevnoj štampi, na radiostanicama i t. d. nije u skladu s onim što je stvarno postignuto. Ona je s gledišta financijskog efekta za pisca vjerojatno vrlo efikasna, ali je za opću stvar zapravo štetna. Navest ćemo samo nekoliko navoda iz tog područja. Tako već 1937., dakle tek n a početk u rada Stanice, piše autor: »prebrodili smo najteže«. Već 1939. autor smatra »brzorastuće« šume novitetom i upoređuje njihovo podizanje s izumom aviona. Te iste godine — dakle zapravo druge godine rada — piše autor, da je Stanica razvila veliku propagandu u širokoj javnosti oko pošumljivanja i podizanja »ekspresnih šuma«, ali da se to lako moglo uraditi, »jer se imalo što propagirati « . Nitko ne može — kaže pisac — poreći ne samo podudarnost nego istovjetnost principa primjene visoke agrotehnike, koji se u posljednje doba primjenjuju u SAD i SSSR, s principima, koje je Stanica prije 15 godina primijenila. Oni će morati da istom prođu put, koji je već prošla Stanica za vrijeme svog 5-god. rada. Moguće je, da će strano šumarstvo za te eksperimente trebati manje vremena, ali je činjenica, da je to za strano šumarstvo stvar budućnosti, kaže ing. Afanasijev . Autor uveličava znatno svoj rad na podizanju ekspresnih šuma primjenom agrotehničkih mjera i auksinizacije. Tako on 1951. navodi, da su rezultati radova na Sedreniku bacili u zasjenak sva postignuća stranog šumarstva, jer da u historiji šumarstva nisu postignute veće brzine rastenja šumskog drveća. Prema autoru agrotehničkim mjerama postigla je Stanica da šumsko drveće raste 5—15 puta brže nego u prirodi. Agrotehničkim mjerama skraćuje se vrijeme rasta, pa to omogućuje podizanje kultura za 2—3, a ne za 10—20 godina. Taj je princip unesen u plan rada Stanice još 1937., a SAD i SSSR unijeli su ga u svoj plan rada tek za 1946., kaže pisac. U pogledu mikroelemenata, Stanica na Sedreniku prv a je iskoristila »auksine anorganskog porijekla« za veliko povećanje rasta šumskih biljaka, te drži i sada u tome prioritet, kaže ing. Afanasijev. |