DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1953 str. 12 <-- 12 --> PDF |
Stalno se upotrebljava naziv: «sciofit» (mjesto: skiofit). Često se sklanjaju latinski nazivi za rodove i vrste. Ima i dosta pogrešnih opisa drveća. Tako se navodi za uskolisnu dafinu, da ima igličasto (misli: duguljasto) bijelo lišće i t. d. Prema autoru podaci su u literaturi o ariš u kao planinskom drvu netočni, jer da ariš u SSSR-u raste u nizinama. Drži, da ga treba odmah probati na kršu i na plitkim tlima. Iznosi, da je ariš na »čistom kršu« Stanice dao dobre rezultate. Međutim, sve je to loše, jer ariša imade više vrsta, a nijednoj nije mjesto na primorskom golom kršu. Za Lawsonov pačempres drži autor, da je jedna od glavnih četinjača kod podizanja šuma brzoga rasta. Ističe, da pačempres ima veliku sposobnost mijenjanja boje iglica (misli ljusaka). Šumske zaštitne pruge na golom kršu i planinskim visovima moraju imati na svom rubu redove topola (?), koje podnose niske temperature, i skiofilne četinjače. U južnim predjelima (!) ovdje dolazi u obzir čempres, a u unutrašnjim predjelima pačempres. Zanimljivo je, kakve su to topole, koje mogu rasti na golom kršu, i odakle kod nas takva iskustva s pačempresom. Za smrču tvrdi se, da je vrlo izdržljiva i podesna za poljozaštitne pruge, kao i da se ona može uzgajati daleko niže nego što se drži, a uz primjenu agrotehničkih mjera da može uspijevati svugdje. Pogrešno se navodi, da ona uspijeva svuda, gdje ima bar 500 mm oborina godišnje, bez obzira na nadmorsku visinu. Tamo gdje vladaju »vruće bure« ne može, prema autoru, smrča uspijevati, ali i ondje treba s njom probati. Za ba r hat , Phellodendron amurense, kaže, da je drvo budućnosti, jer daje pluto visoke kvalitete, te da ga treba odmah uvesti u masovno pošumljavanje, jer da može uspijevati svuda do 1200 m. Kaže, da dobro izdrži »mraz«, sušu i vjetar, a slabo da podnosi »zablaćeno tie«. Držimo, da su te tvrdnje za naše prilike odviše smjele, jer nemamo dovoljno iskustva o tome drvetu. Za bagre m drži autor, da ga se odviše precjenjuje i da mu je jedina prednost, što brzo raste. Pokusi s njime kao podstojnom vrstom — veli se — nisu uspjeli (što je samo po sebi razumljivo, jer se radi o izrazitom fotofitu). Njegovo važno svojstvo, da obilno tjera iz žilja i da mu je drvo dobre kvalitete, ni ne spominje. Za poljozaštitne pruge dolaze od bagrema u obzir »podvrste« (misli: odlike) otporne prema »mrazu« (misli: studeni), bez trnja (misli: bodljika) i s manjom »plodnošću, jer »plodnost« bagrema smeta poljoprivrednoj kulturi. To je zaista nešto novo za bagrem, jer se to drvo kod nas uglavnom ne razmnaža u prirodi iz sjemena (radi čega ga naš narod lokalno zove »nerod«). Crn u topol u — kaže autor — treba svugdje zamijeniti kanadskom ili balzamskom topolom, a kod poljozaštitnih pruga treba je eliminirati. Ne slažemo se s takvim poopćavanjem iskustva stečenih ev. negdje daleko od naših prilika, jer crna topola zaslužuje kod nas naročitu pažnju. Naprotiv, selekcijom treba uzgojiti što bolju crnu topolu i dati joj prednost među mnogim kultiviranim topolama, jer je to autohtona topola, otporna na razne bolesti i štetnike, a raste na prikladnom terenu brzo i daje dobro drvo. Za crni bor navodi, da je nepodesan, jer slabo reagira na agrotehničke mjere, te da ga treba eliminirati iz modernog pošumljavanja. Koristi se mišljenjem prof. Kaudersa , da crni bor treba |