DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1953 str. 11 <-- 11 --> PDF |
´IWpH.IHI.j ^--gti^-jy» vrijeme Direkcija za krš u Splitu pokazali su sasvim protivno. U slučajevima oblaganja kamenjem postignuti su mnogo bolji uspjesi nego inače. Držimo, da najbolje koristi oblaganje sitnijih i neravnim kamenjem, između kojeg ima ponešto zemlje. Svoja gledanja na probleme pošumljavanja krša učvrstio je autor punom vjerom u agrotehničke mjere. U članku u 1953. tvrdi on, da pomoću agrotehnike možemo podignuti »brzorastuće šume« na svakom tlu, na svakom terenu, pa i na kršu, sa stopostotnim uspjehom. Iz svega se ovoga vidi, da autor nije radio na primorskom kršu i da mu nisu poznate njegove osobine. Potreba za poznavanjem naše stvarnosti traži, da se na našem kršu i goletima pristupi temeljitijem rješavanju problema, koji se tiču izbora vrsta, primjene agrotehničkih mjera, unapređenja tehnike pošumljavanja, uzgoja sadnica raznog kvaliteta, primjene podstrekača, pošumljavanja sjetvom i t. d. Prostor nam ne dopušta, da se osvrnemo i na nekoliko drugih pitanja, o kojima piše ing. Afanasijev. Tako ovdje imamo na umu: pitanje uzgoja sadnica podesnih za krš, pitanje autorovih »mješovitih sastojina drveća i grmlja«, problem ophodnje, pitanje postavljanja pokusnih ploha, pitanje debljine mrtvog pokrova (20—25 cm) u autorovim kulturama, kao i pitanje troškova oko nabave i upotrebe gnoja i t. d. Griješke iz oblasti poznavanja drveća i njegovih raznih osobina. U knjizi se vrlo često spominje drveće općim nazivom. Tako se vrlo često spominju ariš, hrast, bor, jasen, brijest, lipa, kurika, ribizla, dafina, kozilac, tamarika, eukaliptus, pačempres, pistacija i t. d. Radi toga su mnogi pasusi nejasni i suvišni, čitalac ne zna, na koju se vrstu odnosi dotična misao, iako je baš to za stručnjaka od velike važnosti. U knjizi su često najasnoće s obzirom na vrste, o kojima se govori, jer autor rabi rusk e nazive . Tako se često spominje »amerikanski klen« (misli: negundovac), »oštrolisni klen« (misli: mliječ) »žuti bagrem« (misli: karagana) i dr. Autor ne luči pravilno sistematske jedinice šumskog drveća. Pod rodom smatra vrste, pod vrstama podvrste, pod hibridima odlike i podvrste i t. d. U tome pogledu u knjizi ima vrlo mnogo griješki, a odatle nejasnoća. Tako kaže za pačempres đa pripada »porodici šumskih vrsta«; Chamaecyparis da ima mnogo »podvrsta« (misli: vrsta), kao što su Ch. thyoides, Ch nutkaensis, Ch. obtusa i dr. Za Chamaecyparis Lawsoniana veli, da je najbliži rođak čempresa. Za »sekvoju« kaže, da je imala u Evropi i Aziji za tercijara 14 »podvrsta« (misli: vrsta), a sada da postoje 2. I Eucalyptus, kaže autor, ima više »podvrsta« (misli: vrsta). Prema autoru (1938.) sve »podvrste« (misli: vrste) domaćih jasena kod nas dobro prolaze. Za Robinia pseudacacia var. umbraculifera i R. p. var. monophylla kaže, da su »podvrste« (misli: odlike), a Picea Engelmanii argentea, Picea punges argentea, Picea alba argentea, Chamaecyparis Lawsoniana argentea i dr. smatra »vrstama«. Prema autoru u Evropi ima 85 »podvrsta« topola. Tek u članku »Brzorastuće vrste« iz 1952. govori po prvi put o grupi kanadskih topola, a inače o Populus canadensis. U knjizi imade veoma mnogo griješaka u pisanju latinskih imena. Tako se često nalaze napisani: Eleagnus, Larix europea, Salix dafnoides, Libocedrus deccurens, Catalpa bignonia, Gleditcia, Hibiscus siriaticus, Glicina alba, Spirea, Acer dasikarpum i dr. Rabe se zastarjel i latinski naziv i (na pr. Carpinus ostrya). |