DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1953 str. 10 <-- 10 --> PDF |
Autor ne luči jasno mnoge pojmove iz oblasti ekologije šuma. Tako on kaže, da čempres podnosi »našu klimu i naše ekološke prilike«; spominje »vruće bure«; ne razlikuje »mrazove« od »studeni«. Za Sequoia gigantea kaže, da podnosi »mraz« do —32° C. Od mnogih »podvrsta« eukalipta brzog rasta spominje ih autor 6, ali za Eh antipolitensis, E. pauciflora i E. cinerea, t. j . za svakog od njih kaže, da je naj otporniji protiv »mraza«, čudan je i navod, da su ogromne površine južnoruskih stepa već davno, još u predhistorijsko doba, obešumljene, što je prouzrokovalo — kaže autor — oštru kontinentalnu klimu i katastrofalne suše, koje su se periodički ponavljale. Pri upotrebi umjetnih gnojiva spominje se zastarjeli Liebigo v zakon minimuma, a ne spominje Mitscherlichov i druge novije zakone. U knjizi imade i krupnih griješaka iz oblasti fitocenologije. Tako autor spominje za krš Rhamnus frangula (misli po svoj prilici: Rh. rupestris) u zajednici sa Pistacia terebinthus, i to za predjele negdje oko Mostara. Smatra »grubom i štetnom zabludom«, da se pri izboru vrsta za pošumljavanje treba rukovoditi onim, što raste u okolišu. Kod toga se poslužio primjerom, da bi to ličilo preporuci agronoma, da se na kakvoj ledini sije korov, jer je tu oduvijek rastao. Mogao je tu slično poslužiti i šumarski primjer, t. j . da bi to ličilo preporuci šumara, da se u područje šume kitnjaka i graba sadi lijeska i glog, jer tu od iskona rastu. Autor je mišljenja, da se na podizanju šuma kod nas vrlo malo uradilo. Pri tom se često osvrće na pošumljavanje krša sadnjom, a o pošumljavanju sjetvom uopće ne govori, kao da to ne postoji. Smjelo generalizira nevaljao postupak kod sadnje i tvrdi da neuspjeh kod toga leži u skupu griješaka u tehnici sadnje. Međutim, na kršu su naši šumari dosta uradili, jer su radili pod prilično teškim prilikama. Postignuti su lokalno vrlo lijepi rezultati. Mnogobrojne kulture dokazom su, da se i već za par decenija može dobro zazeleniti razgoljeni krš. Zanimljivo je gledanje autora na probleme melioracije krša i goleti. Prema njegovom mišljenju suša, vrući vjetrovi i žega nisu negativni faktori kod pošumljavanja. Ističe, da ni nerazmjerna raspodjela oborina nije važna, jer da se mogu stvoriti rezerve putem t. zv. vodojaža. Isto tako drži, da je obrada kopanjem jamica bezuspješna i da je treba napustiti, a smatra da je na kršu vrlo dobar sistem sakupljača, rovova i terasiranja. Zagovara pri tom i totalnu obradu. Ima slučajeva, gdje se i na kršu može provesti opsežnija obrada i terasiranje, ali ima slučajeva gdje je to nemoguće. Za građevinske radove, kamo pripada i terasiranje, trebat će na primorskom kršu mnogo novaca, jer ondje ne rastu jagode, maline i mrkva. Totalna obrada lako bi i često dovela na kršu do toga, da bi i ono malo zemljice isprale kiše i odnijeli vjetrovi u nepovrat. God. 1938. izvršio je autor pokusna pošumljavanja na Sedreniku na »kompleksu« od 1000 m2 »ljutog krša«, gdje su iskopani rovovi u izohipsama, a gdje je tlo nepropusno i gdje se voda zadržava u rovu. Navod je čudan, jer se na ljutom kršu ne kopaju rovovi. Autor se energično protivi pokrivanju prostora oko sadnica kamenjem, što on zove »kaldrmisanje«. U tom pogledu postoje dugogodišnja iskustva naših praktičara sa krša. I pokusi, koje je izvršila u posljednje |