DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1953 str. 45 <-- 45 --> PDF |
fiziološki oslabljena, kod oborenih stabala odnosnno trupaca napada samo stabla odnosno trupce koji su prosušeni t. j . koji su neko vrijeme ležali u šumi. SADRŽAJ Xyloterus lineatus napada pored četinara i bukvu i to bolesna stojeća stabla, a od oborenih ona koja su prosušena. Ulazni kanal je kraći te iznaša cea 2 cm, a materinski hodnici ne idu po godu. Ing. Tomaševski — Ravna Gora O POJMU «DIFERENCIJALNA RENTA POLOŽAJA» (Odgovor na «Osvrt» ing. Prokopljevića) U svom članku o diferencijalnoj renti položaja u šumarstvu (Šumarski list 1952. br. 8) jasno sam naveo, što razumijevam pod nazivom «diferencijalna renta položaja» t. j . razliku u troškovima izvoza između najudaljenije šume i konkretne bliže šume, u koliko se ta razlika pribraja prosječnoj cijeni drveta na panju. Pribrajanjem ove razlike (diferencijalne rente položaja) cijeni drveta na panju dobiva se šumska taksa: CDNP + DR = ŠT Ovako su i drugi formulirali diferencijalnu rentu položaja i šumsku taksu. Dr. M. Plavšić u svojoj raspravi: »Određivanje šumske takse (cijene drveta na panju)« u Glasniku za šumske pokuse br. 9 na str. 270 ovako definira diferencijalnu zemljišnu rentu položaja: »Ova renta jednaka je razlici između troškova iznošenja i transporta za istu množinu i kvalitetu drveta od šume do drvnog tržišta imajući u vidu: 1. šume najnepovoljnijeg položaja prema drvnom tržištu, u kojima se još (zbog podmirenja potreba) drvo iskorišćuje; 2. šume bilo kojeg povoljnijeg položaja prema drvnom tržištu.« I dalje na str. 271 zaključuje: »Diferencijalna renta položaja može se, kao što vidimo, za razliku od zemljišne rente plodnosti, odrediti i bez poznavanja cijena drveta na panju.« Ing. D. Trifunović (u članku: »Normiranje cena drveta u šumskoj proizvodnji i eksploataciji«, šumarski list 1947. br. 7—8 na str. 246) veli: »Ako bi pak uzeli drugu krajnost i prodajnu cenu drveta svih položaja šuma odrđivali prema troškovima proizvodnje najpovoljnijeg položaja šuma t. j . na bazi maksimalnih troškova proizvodnje, nastupilo bi poskupljenje drveta u šumama povoljnijih položaja. U ovom slučaju cena proizvodnje drveta iz šuma najnepovoljnijeg položaja bila bi merodavna cena proizvodnje i za šume najpovoljnijeg položaja. Ovdje se radi o t. zv. diferencijalnoj renti položaja šuma, koja raste postepeno idući od šuma najnepovoljnijeg položaja ka šumama povoljnijeg i najpovoljnijeg položaja.« I sam ing. Prokopljević shvaćao je jednako diferencijalnu rentu položaja, jer u svom članku: »Prilog pitanju strukture cene drveta na panju«, Šumarstvo 1950. tr. 6. str. 233 kaže: »Drugo poduzeće, koje eksploatiše šumu pod povoljnijim uslovima, inače također troškove: cenu drveta na panju i razliku između troškova izvoza i to najveće udaljenosti i konkretnih troškova t. j . Imax — Ik0n = A Neka ta razlika bude jednaka A = 75 din. za Ima x = 100 din. Znači Ikon = 25 din. Preduzeće će sada imati da plati: cenu drveta na panju i pomenutu razliku (diferencijalnu rentu) od 75 dinara.« I dalje: »Diferencijalna renta od 75 dinara, koju plaća drugo preduzeće, koje eksploatiše šume pod povoljnijim uslovima, ide u opšti fond društvene akumulacije.« Međutim u svom osvrtu na moj gore spomenuti članak (u šumarskom listu br. 10/11-1952. str. 400) ing. P. mi zamjera»nepravilno tretiranje kategorija cene drveta na panju i šumske takse.« Pošto je konstatirao, da sam pravilno izračunao |
| ŠUMARSKI LIST 3/1953 str. 46 <-- 46 --> PDF |
prosječnu cijenu drveta na panju (CDNP), predbacuje mi, da gam nepravilno postupio, kada sam izračunate vrijednosti na osnovu troškova izvoza (tablica I. u mom članku) — po odnosnom metodu — nazvao »Prosječnim cijenama« umesto »ŠT« u konkretnim uslovima (položaja) odnosno »diferencijalnom rentom položaza«. Osvrnut ću se malo kasnije na pravilnost svog postupanja, već primjećujem, da se ovdje spominje prvi puta novo tumačenje pojma diferencijalna renta položaja, koja se poistovjetuje sa »šumskom taksom« i dalje u članku uporno ostaje kod takvog treriranja ovih kategorija. Isto je stanovište zauzeo ing. P. i u svom članku »Diferencijalna renta u šumarstvu« (Šumarstvo 1952. br. 6). Jasno je, da se kod ovako različitih shvaćanja istog naziva ne možemo složiti u opravdanosti ili neopravdanosti računanja s diferencijalnom rentom položaja. Na primjeru, koji je izveo računanjem deduktivnim putem, ing. P. je dobio za svoju Š. T. ili diferencijalnu rentu iste vrijednosti, koje sam ja označio cijenom drveta na panju, dobivenu induktivnim putem. Ing. P. dolazi zatim do zaključka, da »razlika između društvene i individualne cene proizvođača (grane 313) nije ništa drugo nego diferencijalna renta položaja u šumarstvu ili šumska taksa. Posmatraiio u jedinstvu obe grane (gajenje i eksploatacija šuma), iste daju ukupnu CDNP identički jednaku šumskoj taksi odnosno identički jednaku ukupnoj diferencijalnoj renti položaja u iznosu od 2520 mil. dinara.« Prema tome ing. P. dolazi do zaključka da je CDNP = ŠT = DR, što je očigledna nelogičnost. Šumska taksa nije isto što i cijena drveta na panju, kako to sam ing. P. u svom ranijem članku (Šumarstvo 1950. br. 6) izričito naglašava. Do ovakve kantradikcije došao je autor zbog nekonzekventnog stava u pitanju samog računanja cijena drveta na panju: dok je ranije (1950.) stajao na poziciji induktivnog način računanja (koje nam se čini ispravnije), danas on traži neki kompromis, neku sredinu između induktivnog i deduktivnog načina, po kojem CDNP — izračunana iz troškova proizvodnje grane 311 — mora biti jednaka razlici između prodajne cijene izrađenog drvnog Sortimente i troškova proizvodnje grane 313 (a koju razliku autor naziva diferencijalnom rentom). Ako se na temelju obih kalkulacija ne dođe do istog rezultata, onda treba snižavati ili povećvati materijalne ili platne fondove, odnosno prosječne stope akumulacije i fondova u pojedinoi ili u obe grane — dok se ne dođe do izravnanja. Mi se, naravno, ne možemo složiti s ovakvim balansiranjem, jer smatramo, da se troškovi proizvodnje grane 311 ne mogu snižavati ili povećavati za volju kompromisa i usklađenja s granom 313. Smatramo ispravnom postavku, da cijena drveta na panju ne smije biti ovisna o tržnoj cijeni gotovog sortimenta, već obratno: cijena drveta na panju jest jedan od elemeata u strukturi prodajne cijene sortimenta, dakle tržna prodajna cijena ovisi o visini cijene drveta na panju. Jednako kao što se prodajna cijena kruha određuje prema cijeni brašna, a ovome prema cijeni pšenice, a ne obratno ili kompromisno, tako i cijena drveta na panju izlazi iz troškova proizvodnje grane 311. Ne vidim, da sam ovakovom postavkom došao u kontradikciju sa samim sobom, kako mi imputira ing. P. Isto stanovište zauzima i ing. Trifunović u. svom, već spomenutom članku (Šum. list 1947.): »Cena drveta na panju treba da odgovara, da bude jednaka društvenim troškovima proizvodnje« i dalje: »Kao što se vidi, ovaj način određivanja cene drveta na panju suprotan je i nema nikakve veze (potcrtao Š.) sa načinom određivanja cene drveta na panju u kapitalističkom sistemu privrede, kako je i kod nas rađeno pre rata. Tamo se, kao što sam već naveo, polazi od prodajne cene tržišta i odbijanjem svih troškova, dolazi do cene drveta na panju.« Dr. Plavšić, u svojoj već citiranoj raspravi (Glasnik za šum. pokuse br. 9, str. 262-3) također kaže: »Da bi se uklonile mogućnosti pojave ovakvih slučajeva (t. j . negativne šum. takse, op. Š.), a u težnji da i šumsko gospodarstvo kao i druga gospodarstva određuju cijene svojih produkata direktno na temelju svojih troškova proizvodnje, pokušat ćemo ovdje iznijeti nove smjernice i metode za to određivanje. One bi imale da omoguće direktno, objektivno i pravedno određivanje šumske takse uz svestrano uvažavanje potreba i boljitka naroda. S obzirom na sve, što je gore istaknuto, držimo u planskoj privredi najispravnijim, da se šumska taksa određuje na temelju troškova proizvodnje i uprave šumskog gospodarstva.« 148 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1953 str. 47 <-- 47 --> PDF |
Što se tiče tvrdnje ing. P.-a, da sam nepravilno postupio, kad sam u tabeli I. (na str. 279) izračunate vrijednosti nazvao prosječnim cijenama, umjesto šumskom taksom, ona izlazi iz površnog promatranja stvari. Vrijednosti, koje sam u tabeli I. dobio kao prosječne cijene u pojedinim razredima troškova izvoza, one u stvari to i jesu, što se jasno vidi iz računa, koji slijedi neposredno iza tabele. Unovčenjem drvnih masa u pojedinim razredima sa prosječnom cijenom za taj razred, dobiva se ukupni iznos od 2520 mil. dinara t. j . iznos, koji se dobije umnoškom ukupne drvne mase sa prosječnom cijenom od Din 630.— (koju i ing. P. priznaje kao prosječnu vrijednost). Ovdje je samo zadržana forma nekadašnje šumske takse na taj način, dio: diferencijalna renta položaja (naravski, prema našem shvaćanju ove kategorije). Da je tome tako i da je šumska taksa veća od CDNP što je prije tvrdio i ing. P.), vidi se iz tabele II. na str. 280. Tamo je prosječnoj cijeni — primijenjenoj na V. izvozni razred — dodavana diferencijalna renta položaja i time dobivena šumska taksa za svaki pojedini razred. Unovčenjem drvnih masa po šumskoj taksi dobiva se razlika od 1600 mil. dinara ili 400 dinara po 1 m3 prema cijeni drveta na panju. A tu razliku smatram ja diferencijalnom rentom položaja i njoj poričem opravdanost. Na nju se ing. P. tek uzgred osvrće i veli, da je to razlika između ukupne prodajne cene proizvođača eksploatacije šuma i diferencijalne rente položaja (šumske takse), što ne smatram točnim. Konačno ing. P. tvrdi, da je šumska taksa, koju sam ja izračunao u tabeli II. jednaka prodajnoj cijeni proizvođača drvno - industrijskog proizvoda (eksploatacije šuma), što dokazuje analizom u svojoj II. tabeli. Međutim ta je analiza udešena tako, da izlaze iste vrijednosti kao kod mene za šumsku taksu. Kako bi ta analiza ispala da trošak sječe nije uzet sa 100, nego na pr. sa 150 Din, ili masa AF ne sa 400 već sa 500 Din po 1 m3?! Dakle da bi u tom slučaju račun bio drukčiji i ne bi bio podesan dokazati, da moja šumska taksa nije vrijednost šumskog proizvoda drveta na panju (što ja niti ne tvrdim, već naprotiv pobijam i zato se izjašnjavam protiv šumske takse!), već da je to zapravo prodajna cijena proizvođača drvno-industrij. skog proizvoda (eksploatacije šuma). Zaključak ove diskusije bio bi slijedeći: 1) Ing. P. smatra, da cijenu drveta na panju treba odrediti ne samo induktivnim već i deduktivnim putem i razlike u rezultatima između oba načina uskladiti. Ja naprotiv smatram, da se cijena drvetu na panju pravilno izračunava samo induktivnim putem na temelju objektivnih proizvodnih troškova grane 311. 2) Ing. P. razumijeva pod »diferencijalnom rentom u šumarstvu« šumsku taksu, koja je jednaka cijeni drveta na panju dobivenoj na njegov način pod točkom 1. Ja smatram, da je diferencijalna renta položaja razlika između troškova izvoza najudaljenije i konkretne šume. Pod šumskom taksom razumijevam cijenu drveta na panju uvećanu za diferencijalnu rentu položaja. 3) Zbog različitog tumačenja pojma «diferencijalne rente položaja» u šumarstvu, ing. P. dolazi do zaključka, da je diferencijalna renta položaja neophodno potrebna u šumartsvu — što je s njegovog gledišta ispravno. Jer kad ne bi bilo diferencijalne rente položaja ( = Š.T. = CDNP) onda ne bi bilo, po njegovom shvaćanju, ni cijene drveta na panju. Ali pošto sam ja pod diferencijalnom rentom položaja smatrao, i sada smatram, nešto drugo t. j . naprijed opisanu razliku, to držim i nadalje, da je ta i takova diferencijalna renta (i s njom spojena šumska taksa) neopravdana i da joj nema mjesta u šumskoj ekonomici, jer samo poskupljuje cijenu drveta na panju.* * Mogućnost ispuštanja diferencijalne rente položaja kod računanja šumske takse dopušta i dr. Plavšić kad veli (str. 277 citirane rasprave): »Međutim u planskoj privredi zavisi od države i njezine politike cijena hoće li ona sve te veličine uzeti u zaradi. Država može da kod određivanja šum. takse ne uzme u obzir pojedine elemente zarade, kao: kamate drvne zalihe ili uloženih kapitala ili zemljišne rente |