DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1953 str. 43     <-- 43 -->        PDF

Na četiri vrste borova koje se smolare u FNRJ (crni bor, beli bor,
alepski bor i munika) primenjuju se sledeće metode: nemačka u tri varijante
(originalna, kusa i Chorin-Finowtalska) i francuska u dve varijante
(originalna i modificirana). Samim tim osnovno oruđe za belenje
je različito i untar samih varijanata.


Potrebno bi bilo organizovati oglede na široj osnovi sa nekom od
modernih metoda smolarenja i primenom sredstava za aktiviranje (bark
chipping).


U cilju povećanja produkcije smole, imajući u vidu da naše osnovne
zalihe borovih šuma nisu tako velike, potrebno je sprovoditi u delo
propise čl. 20 Opšteg zakona o šumama. To znači da se borova stabla
mogu šeći tek nakon izvršenog smolarenja (kratkoročnog ili dugoročnog),
budući da je takvo iskorišćavanje potpunije i razumljivije.


j
APREgU SUR LA PRODUCTION DE GEMME EN YOUGOSLAVIE


La production de gemme en Yougoslavie depuis 1947 est continuellement
en augmentation. L´an 1952 füt obtenu 1.972 tonnes gemme de
pin quelle quantite est obtenu 1.400 tonnes de colophanes et 340 tonnes
d´ essence de terebenthine. Ces quantites ne sont pas süffisantes pour
subvenir aux besoins du pays, et que une partie (30—35%) doit etre
importee de la Grece (depuis 1952).


En Yougoslavie sont utilisees les methodes originales ou modifiees
frangaise ou allemandes, sur les especes de pins suivants: Pinus nigra ,


P. silvestris, P. halepensis et P. Heldreihii.
Dans certains airs du gemmage le rendement moyen par carre ne
peut suffire et est necesaire utilise une meilleure organisation de travail
et de meme des methodes comme quoi le rendement par tige et carre
pourrait s´agrandir et les frais de production s´ameliorer. De cette maniere
la production annuelle pourait s´elever de 150—160 tonnes de
gemmes.


Dans le travail est donne et l´esquisse de productions de gemme de
pins en Yougoslavie.


. SAOPĆENJA


XYLOTERUS LINEATUS NAPADA BUKVU


Prema dr. živojinoviću (šumarska entomologija izdanje Naučna
knjiga — Beograd 1948, str. 221,) Xyloterus lineatus (prugasti drvenar)
napada isključivo četinjare, smrču, jelu i bor, i to prvenstveno sveže
oborena stabla. Generaciju ima dvostruku. Prvi put se roji rano u proleće,
prvih toplih dana marta, a drugi put sredinom leta.


Dr. Vajda piše u »Šumarskom priručniku« (izdanje 1946 god. str.
819) slijedeće: »Xyloterus lineatus (Ljestvičar), napada oboreno jelovo,
smrekovo i borovo drvo. Taj štetočinac koji ima dvostruku generaciju,
roji se rano; napada bolesna stabla svih četinjavih vrsta drveća, prije
svega tek oborena, svježa, neposušena, neokorena stabla, koja se nalaze
na vlažnom mjestu; osobito rado napada jaka jelova stabla, napada i
panj eve, ako se s njih prvovremeno i potpuno ne skine kora.


145




ŠUMARSKI LIST 3/1953 str. 44     <-- 44 -->        PDF

Prof. Kovačević piše u »ključu za odrđivanje štetnika šumskog drveća
« (Mali šumarsko-tehnički priručnik II. str. 583) da Xyleborus lineatus
(potkornjak drvotoč) (pretpostavljamo da je to isti potkornjak
kojega gore citirani autori nazivaju Xyloterus lineatus) u svježim ležećim
stablima jele, omorike, bora ili ariša, a rijetko u stojećim bolesnim
stablima pravi kanale u drvu.


Dakle kod sva tri gore citirana autora nismo pronašli podataka da
Xyloterus lineatus (obično ga u praksi zovemo »mušica«) napada i
Iiščare, a ne samo četinjare.


Na području gospodarske jedinice Ravna Gora vegetacioni period
započinje obično maja mjeseca i traje do konca mjeseca augusta ili u
najboljem slučaju do polovine septembra. Prvi izlet i napad »mušice«
konstatovali smo ove godine u maju. što se tiče druge generacije, ove
godine nismo mogli utvrditi kada je stvarno izletila, ali možemo reći
da smo kroz čitavu vegetacionu periodu imali permanentno, veoma jak
napad »mušice« koji je neznatno popustio koncem jula.


Razlozi koji su, po našem mišljenju, doveli do ovako jakog napada
bili bi slijedeći:
1) Prilično kasni i iznenadni nestanak toplog vremena i jaka suša
2) Neprovađanje nikakvih sanitarnih ni zaštitnih mjera tokom posljednjih
godina


3) Otprilike 7.000 kubika izvaljenih i prelomljenih stabala (uglavnom
četinara) koja su sve do proljeća ostala neizrađena u šumi, a i danas
se dobrim dijelom tamo nalaze.


Čitav taj neizrađeni materijal bio je u veoma jakoj mjeri napadnut
od »mušice«, tako da su nam trupci bili potpuno bijeli od crvotočine.


Međutim juna mjeseca primijetili smo da su nam i bukovi pilanski
trupci, sječeni prošle jeseni i ostavljeni u šumi isto tako napadnuti od
nekog potkornjaka, istina u nešto manjoj mjeri. Ne samo to, nego su isto
tako bile napadnute i neizrađene ovršine bukovih stabala.


U prvi mah držali smo da se radi o nekom potkornjaku lišćara, ali
kada smo sjekirom odbili nekoliko ivera na napadnutim bukovim trupcima,
konstatovali smo karakteristične ljestvičaste hodnike »mušice«,
crne od ambrozije (Monilia Candida).


Prema dr. živojinoviću »od ulaznog kanala 3—5 cm dubokog, koji
ide u radijalnom pravcu, granaju se dva horizontalna materinska hodnika,
koji u večini slučajeva idu po godu.«


Prema prof. Vajdi »ženka se udube u radijalnom smjeru 4—5 cm
duboko u drvo, te s kraja ovog prohoda načini na obje strane u smjeru
goda — matične prohode«.


Koliko smo mogli utvrditi, ulazni kanal u radijalnom smjeru na
bukvi je kraći, te iznaša u prosjeku 2 cm, međutim konstatovali smo i
ekstremnih slučajeva, gdje je ulazni kanal bio i preko 10 cm dug.


Materinjski hodnici u većini slučajeva koje smo ispitivali ne idu po
godu.


Konstatovali smo da je »mušica« napala i stojeća stabla, a to su bila
ona bukova stabla koja su imala »upalu kore«. Ta stabla bila su napadnuta
samo na onoj strani na kojoj je kora bila »upaljena«.


Za razliku od četinjara, nismo mogli konstatovati napad »mušice«
na svježa bukova stabla, nego su napadnuta samo bukova stabla koja su


146