DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1953 str. 42     <-- 42 -->        PDF

suda u sud. Bilo bi najbolje ako se smola može direktno sakupljati iz
ručnih smolarskih kanti u burad za otpremu destilacijama.


4. Voditi računa da što manje stranih primesa bude u smoli (komadi
kore, drveta, iglica i dr.) i time poboljšati kvalitet smole.
5. Organizirati sve smolarske radove sa osposobljenim radnicima,
sa težištem da isti radnici rade na istim mestima ili užim područjima.
Povremeno upoznavati radnike sa najosnovnijim uslovima koji omogućavaju
stvaranje i isticanje smole u cilju postignuća što većih prinosa.
6. Unapred izrađivati godišnje planove proizvodnje sa detaljnom
analizom sviju radova naročito u pogledu vremena, potrebnog broja radnika
i potrebne opreme.
7. Poboljšati uslove života smolara na terenu a naročito njihov smještaj,
ishranu, kulturnu razonodu i slično.
8. Sakupljanje smole mogu vršiti i manje kvalifikovani radnici.
Sprovođenje ovih mera razume se da će negde ići lakše i brže a
negde teže i sporije. Od toga će svakako zavisiti u znatnoj meri i postizavanje
i većih prinosa, što je osobito važno kod redovne proizvodnje
smole.


Jedno je drugo pitanje koje se nameće, s obzirom na pozitivne rezulate
koji su postignuti zadnjih godina na polju smolarske tehnike, da li su
sadašnje primenjene metode smolarenja kod nas savremene i da li su
one održive.


Mi smatramo da su neke od metoda koje su u primeni kod nas neodržive
i kad-tad, ranije ili docnije, moramo preći na racionalnije, produktivnije
i ekonomičnije metode. Konkretno, u Evropi u tom smislu
učinjen je napredak, naročito u Austriji, uvođenjem novih alata za belenje
i odgovarajućom novom metodikom, zahvaljujući radovima M a-
z e k a (Piestinger-Hobel za rad na crnom boru i Wiener-Hobel za rad
na belom boru).


Međutim, još jedan korak napred ka modernizovanju smolarenja učinjen
je poslednjih godina primenom stimuliranog (ili aktiviranog
smolarenja. Kao što je poznato radi se o primeni uglavnom neorganskih
kiselina, u prvom redu sumporne kiseline, sa novom tehnikom
belenja nazvanom »bark chipping«, koja se veoma naglo širi u
SAD, tako da se danas putem nje smolari preko 18 miliona belenica.
Svakako je potrebno ovim najnovijim naprecima u tehnologiji smolarenja
pokloniti ozbiljnu pažnju, primenjujući iste ili modificine metode i
u našim geografsko-klimatskim uslovima i na domaćim vrstama borova.


ZAKLJUČAK


Polazeći od podataka jednog dela proizvodnih područja borovih
smola u FNRJ za 1952 godinu, može se zaključiti u odnosu na crni bor,
kao vrstu koja je najviše zastupljena kod industriskog smolarenja kod
nas, da neka područja ne zadovoljavaju sa svojim srednjim prinosima.
To isto važi i za ostale borove, t. j . beli bor i muniku. Boljom organizacijom
radova u nekim područjima (NR Makedonija, Divčibare, Plevlje,
žepče, Split) mogli bi se postići veći srednji prinosi od dosadašnjih. Taj
srednji prinos bi mogao iznositi 700 grama po belenici, odnosno globalan
prinos može se računati, povećanjem srednjih prinosa, na još oko
150—160 tona borove smole od dosadašnjeg.