DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1953 str. 40     <-- 40 -->        PDF

Francuska metoda karakteriše se ovim momentima:


1. Ona je upotrebljiva i kod malo tvrđih vrsti drveta (alepski bor,
crni bor) a naročito kod onih vrsti kojih smola ostaje duže vreme tečnija,
t. j . terpentinsko ulje sporije vetri (navedene vrste).
2. Jedan radnik može tretirati maksimalan broj belenica u odnosu
na ostale metode. U povoljnim klimatskim uslovima daje zadovoljavajuće
prinose (za crni bor neka područja u NR Bosni i Hercegovini, za
alepski bor u Dalmaciji).
3. Njene belenice lakše zarašćuju, mada je beljika između belenice
u srčevine u zoni iste više inkrustirana smolom, no što je to slučaj kod
ostalih metoda.
Ako pak uporedimo prinose kod industriskog smolarenja koji su
kod nas postignuti, onda se vidi sledeće (tabela I):


1. Za crni bor najveći su prinosi zabeleženi kod šumske Uprave
Opatija od 1.569 gr. (šiana) po belenici sa Chorin-Finowtalskom varijantom
nemačke metode. Zatim dolazi francuska metoda kod šumske
Uprave Višegrad sa srednjim prinosom od 900 gr. po belenici, a posle
kusa nemačke metode sa prinosom od 720 gr. (Direkcija šuma Rankovićevo).
2. Za beli bor uzimajući dva slučaja (Pale i Vitolište) dobijeni
srednji prinosi ne mogu se smatrati zadovoljavajućim, naročito što se
tiče drugog slučaja (Vitolište).
3. Upadljivi su visoki prinosi za alepski bor od srednje 3.150 gr.
za šumariju Opatija (šišan). Oni su također zadovoljavajući i za ostala
područja Dalmacije (šumsko Gospodrstvo Split 1.630 gr. po belenici).
4. Za muniku pak karakteristični su jako niski prinosi od samo 240
gr. po belenici.
Ako uporedimo ove srednje prinose sa odgovarajućim vrstama u
drugim državama (apstrahirajući za momenat geografsko-klimatske faktore,
dužinu vegetacije, mogućnost savršenije tehnike rada i veštine
radnika kao i druge momente), onda vidimo sledeće:


Za bel i bor . Podaci industriskog smolarenja za Bugarsku, Poljnosi
kreću kao što smo naveli od 2.000 do 2.500 gr. primenom nove
austriske metode (sa Piestinger-Hobel-om). U Italiji, Španiji i Portugaliji,
gde se ova vrsta smolari u industriskim razmerama prinosi se kreću
od 1.000 do 1.600 gr. po belenici u prošeku.


Za be i i bor . Podaci industriskog smolarenja za Bugarsku, Poljsku
i SSSR govore da se prinosi ove vrste po belenici kreću od 500 do
1.00Ö* gr., a kod primene nove austriske metode (sa Wiener-Hobel-om)
i iznad jednog kilograma.


Za alepsk i b o r.- S obzirom na povoljan klimatski areal gde ova
vrsta dolazi, prinosi su veoma povoljni u Grčkoj, Italiji, Španiji, Portugaliji,
Alžiru i kreću se od 1.500 do 3.000 gr.


Da vidimo kako stoji stvar s prinosima kod nas i gde bismo zapravo
mogli očekivati veće prinose i kod primene sadašnjih metoda rada:


Crn i bor . Ako pođemo od pretpostavke da u našim geografskoklimatskim
uslovima srednji prinos iznosi 700 gr. po belenici, onda taj
uslov zadovoljavaju smolarsko područje Direkcije Šuma Rankovićevo iŠumske uprave Višegrad, delimice i neka područja crnoga bora koje


142