DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 2/1953 str. 48 <-- 48 --> PDF |
(1900.), i naslijedio je njegovu katedru za uzgoj šuma u Nancy-u. On je nazvao svoju knjigu Traite pratique de Sylviculture (Paris, 1916.) za koju kaže da je drugo i potpuno revidirano izdanje djela Les Forets, no ona je ipak potpuno novo djelo. Umjesto nekog sistematskog i apstraktnog opisivanja sistema šumskog uzgoja i postupka koji je uobičajen u prijašnjim udžbenicima — on proučava različite tipove šuma, jedne za drugim — t. j . jedno poglavlje sa različitim tipovima hrastika, drugo poglavlje o bukvicima, nadalje o boricima itd., opisujući nam metode koje su primjenjivane. Oboje, vještačko i prirodno pomlađivanje, opisao je sa mnogo više pojedinosti nego je uobičajeno, jer su privatni šumoposjednici tada imali poteškoće pri prirodnoj obnovi svojih šuma, a veliki je dio radova oko pošumljavanja golih zemljišta izvela država. Karakteristično je za tu knjigu poglavlje »enresinement« (introdukcija crnogorice u izdanačke šume s pričuvcima), predmet u kojem je Jolyet bio dobro poznat autoritet. Drugo je korisno poglavlje diskusija o introdukciji vještačke donje etaže u hrastove i borove sastojine. Prof. Badoux (iz Züricha) se veoma pohvalno izrazio o toj knjizi, rekavši da je upravo izašla u pravi čas kad smo svi bili zainteresirani da se popravi stanje privatnih šuma. Otkako je izašla Jolyet-ova knjiga, na nesreću vrlo su rijetko u Francuskoj izdavane knjige o uzgoju šuma. Ipak postoji još jedna mala vrijedna knjiga koju nesmijemo izgubiti iz vida. To je Boquet de la Grye´s-ovu Guide du Forestier. Prvi put je izašla god. 1859., a sada je već doživjela 14 izdanja. Njen je novi naslov: »Technique Forestiere«, a zadnju publikaciju (1947.) su izdala tri današnja najodličnija francuska šumara: MM. Guinier, Oudin i L. Schaeffer. Ta je knjiga više nego manual, jer su na 366 stranica stisnuti najvažniji principi šumskog uzgoja i njegova tehnika, a više nego dvije trećine knjige radi o samom šumskom uzgoju. Onima koji mi priđu i vele da bi htjeli čitati neku šumarsku knjigu na francuskom jeziku, da bi popravili svoje znanje francuskog jezika — obično kažem: »Siguran sam da ćete to stvarno naći kod Bouquet de la Grye-a». No, postoji još nekoliko knjiga za koje se može reći da su »iz srodne struke«, a s kojima se treba upoznati svatko tko želi proučavati francuski uzgoj. To je na pr. Les Sols forestiers (Paris, 1908.) od profesora Henry-a šumara-praktičara, koji je prvi ustanovio, da šumska stelja sadrži u sebi bakterije koje vežu dušik iz zraka i koji je valjda prvi upozorio na razliku između šumskog i poljoprivrednog zemljišta. Od dendroloških knjiga spomenuo bih samo četiri: A Mathieu, Flore forestiere (Bailiiere, Paris, 4 izdanje od g. 1897.); R. Hickel, Dentrologie forestiere (Lechevalier, Paris 1932.); L. Parde, Les Coniferes (La Maison Kustique, Paris 1937.); L. Parde, Les Feuillus (La Maison Rustique, Paris, 1941.). Hickel (1861.—1935.) i Parde (1865.—1943.) bili su u posljednje vrijeme dva velika dendrologa Francuske. Obojica su bili mnogo godina vezani s posjedom Barres. Glasoviti arboretum u Loiret-u osnovan je g. 1870. po Gouet-u, a podizanje plantaža vi okolici započelo je 1821. de Vilmorin. Vilmorin je od 1821. do 1862. organizirao na dobru des Barres prve eksperimente sa raznim metodama uzgoja izvjesnog šumskog drveća kao što su: Pinubs silvestris, P. calabrica i američki hrast. Mnoge Hickel-ove radnje izašle su kao članci, no Parde je bio autor nekih vrlo poznatih knjiga. Obojica su zagovarala introdukciju egzota, unatoč protivljenja sa strane Šumarskog Departementa, i ono što je učinjeno u pogledu egzota do g. 1929., može se naći u Parde-ovom djelu: L´Introdiiction des essences exotiques dans les forets de I´Europe occidentale (Paris 1929.). Parde je također napisao kompletni katalog vrsta, koje rastu na posjedu Barres i odličnu knjižicu kao uvod u francusko šumarstvo pod naslovom: Arbres et Forets (Colin, Paris, 1938.). Privlačiva je knjiga: Pour comprendre l´arbre et la foret u kojoj Thiollier opisuje sve konzervacije i važnije šume na njihovom području, (Hanchette, Paris 2 izdanja iz g. 1928.). Thioller je bio konzervator šuma i uvijek smatram da je njegova knjiga najbolja geografija šumskog uzgoja u Francuskoj. Postoji korisna knjiga, za svakog tko ne može pratiti literaturu na francuskom jeziku, Woolsey-eva studija: Studies in French Forestry (Wiley, New York, 1920). Ciriški profesor Baroux rekao je, da je to pour la sylviculture franchise une reelle 102 |