DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1953 str. 44 <-- 44 --> PDF |
od 10—20 godina korijenje nalazi u svim slojevima tla, u kojima dolazi kod starijih sastojina. Raspodjela korijenja karakteristična je za pojedine slojeve tla i ne mijenja se mnogo sa starošću sastojina. Ukupna duljina korijenja za jednu staru smrču iznosila je preko 4000 m, a za bor preko 3500 m. Ing. Zlatko Gračanin Kitchingman G. D. KRATAK PREGLED LITERATURE FRANCUSKOG UZGAJANJA ŠUMA (An outline of french silvicultural literature) U ovom ću se članku ograničiti na neke bilješke o glavnim klasicima uzgajanja šuma u Francuskoj. Dosljedno tome, izostavit ću knjige o šumskoj noliciji, premjerbi i zaštiti (ma da se to često nalazi u udžbenicima uzgajanja šuma), o iskorištavanju šuma, šumskom zakonu i t. d. Ove su bilješke namijenjene da budu vodič onima koji znadu francuski i žele proučavati razvoj uzgajanja šuma u Francuskoj — u originalu. Sedamnaesto i osamnaesto stoljeće Zbog ogromne šumarske literature izdane u Njemačkoj u toku XIX. stoljeća, čovjek bi lako mogao pomisliti da su Nijemci bili prvi uzgajivači šuma, ali to ne stoji. Uzgoj šuma je u Njemačkoj započeo sa G. L. Hartigovim djelom Anweisung zur Holzzucht für Förster, koje se nije pojavilo prije 1791, — dok su Francuzi tokom XVIII. .stoljeća bili daleko ispred Nijemaca i njihovo je uzgajanje šuma bilo najbolje na svijetu. Francuzi su međuvremeno, kako je izdan Šumski Red u godini 1318 i Colbertov u godini 1669, postepeno razvili sistem visoke šume s prirodnim pomlađivanjem uz ostavljanje sjemenjaka, — poznat pod imenom tire et aire. Po toj metodi, koja se općenito u Francuskoj primjenjivala prema odredbi Kraljevskog Statuta od 1669, na jednakim šumskim površinama sukcesivno je vršena sječa na taj način da su sječine slijedile jedna za drugom, po jednom akru (0,40 ha) ostavljen je točno utvrđen broj stabala, a mlade sastojine koje su tamo porasle, bile su prepuštene same sebi i razvijale su se netaknute kroz cijelu ophodnju. Postoje vrlo interesantne polemike koliko je francuskih šuma bilo uređeno prema principu tire et aire, a dva su najbolja svedočanstva rasprave Une Legende forestiere od Reuss-a u VI. svesku Annales, izdane u Nancy-u godine 1935 i knjižica od Blais-a pod naslovom Une Grande Querelle forestiere: La Conversion (Paris, 1936). Potpuni prevod Reda može se naći u Francuskom Šumskom Redu od J. C. Browna (Edinburgh, 18S3). U godini 1721 je naturalista Reaumur preporučio pretvorbu šikara u visoke šume naročitim sistemom proređivanja i on je bio prvi (ispred svakog Nijemca), koji je prihod šuma ocjenjivao prema kubnom sadržaju, umjesto prema broju stabala. U godini 1739 je Buffon zagovarao prirodno pomlađivanje crnogoričnih šuma ostavljanjem 40—50 sjemenaka po akru (100—125 po ha). Ipak se od pisaca iz XVIII. stoljeća spominju da su vjerojatno bili najbolji Duhamel du Monceau (1700—82) Varenne de Fenille (1700—93). Posljednji se smatra osnivačem naučnog šumarstva Francuske, a njegov Traite complet des bois et forets, koji je izlazio od 1755 do 1767 i njegov Semis et plantatios, izdan 1780, bila su djela šumovlasnika, koji je proučavao i vršio šumarsku praksu kroz cio svoj život. Za njega se kaže da je prvi uveo sječni red u smjeru protiv vladajućeg vjetra. Varenne de Fenille bio je stručnjak za čuvanje šuma a također i pisac. Njegova dva memoara o postupku sa šikarom i visokom šumom (1790 do 1791) bili su važan doprinos literaturi. Za njega kaže Huffel, da je razvio teoriju o proredi skoro do stanja u kojem se nalazila 100 godina kasnije. m |
| ŠUMARSKI LIST 2/1953 str. 45 <-- 45 --> PDF |
Öevetnaesto stoljeće Zbog revolucije šumarstva je služba bila nesređena sve do godine 1824, kad je osnovana šumarska Škola u Nancy-u, i tada je šumarska nauka u Francuskoj opet oživjela. Odmah iza toga, u god. 1827, šumarstvo je imalo odličnog pokretača u Code Forestier — koji je djelomično revidirao Colbertov Red, koji je bio na snazi preko 150 godina. Bernard Lorentz (1775—1865) bio je osnivač i prvi direktor škole u Nancy-u. Kao i nekolicina drugih šumarskih službenika, morao je za vrijeme revolucije bježati u Njemačku i tamo je živio kroz 8 i pol godina potpuno prožet naukom Hartiga. Hartig u Pruskoj, a Cotta u Saksonskoj (ces deux princes de la sylviculture allemande) bili su prvi Nijemci, koji su šumsko uzgojnim idejama dali naučnu formu, koja je, naročito što se tiče prirodnog pomlađivanja, bila tokom prošlog stoljeća u Zapadnoj Evropi prilično u modi. Iza povratka u Francusku, Lorentz se je borio sa rukovodstvom da bi uveo sistem visokih šuma sa periodičkim sječinama, periodskim proredama i sječama s prirodnim pomlađenjem. U isto je vrijeme žestoko napao sistem _ niskih šuma s pričuvcima, koji je tada bio tradicionalna i najčešća metoda u cijeloj zemlji. On je osuđivao da istodobno na istom zemljištu postoje dva cilja gospodarenja t. j . produkcija tehničkog drva i sitne šume panjače. On se je stvarno sam izjasnio kao «neprijatelj šuma panjača». U saradnji sa Parade-om (1802—1865), koji je predavao uzgoj šuma u Nancy-u (studirao je u Tharandt-u kod Cotte), napisao je Cours elementaire de Culture des Bois, koji je prvi put izašao godine 1837. (Stvarno se govori da je veći dio ove knjige napisao Parade). Ta čuvena knjiga, koja je doživjela šest izdanja (zadnje g. 1883. od A. Lorentz i L. Tassy) bila je u XIX. vijeku u Francuskoj bez sumnje najuglednija knjiga uzgoja šuma. To klasično djelo s bilješkama Hartig-a i Cott-e podijeljeno je u šest knjiga, koje sadrže do tada nepoznate općenite naučne teorije. Možda je peta knjiga najzanimljivija, jer po prvi puta objašnjava pitanja političke ekonomije, t. j . odnose državnih i općinskih šuma kao izvore drvnih masa u zemlji; vrijednost dugih ophodnja za stvaranje drvnih zaliha i sječu šuma, koja se u prvom redu ravna prema potrebama šumoposjednika, a tek u drugom redu prema tlu i klimi. Production soutenue, regeneration naturelle, amelioracion progressive: su osnovni principi ovih klasika. Jedna vanredna knjižica, koja radi samo o uzgoju šuma a namijenjena je bila za upotrebu šumskim stručnjacima, napisana je god. 1878 po Bagneris-u pod naslovom: Manuel de sylviculture. Ona je bolje poznata nego većina knjiga tog vremena zbog engleskog prevoda dvaju činovnika Indijske Šumarske Službe (Fernandez i Smythies), a izdana je god. 1876 u Nagpur-u u Indiji, a god. 1882. u Londonu. Charles Broillard (1831—1910) bio je od god. 1865. do 1878. nastavnik u Nancy-u, a od 1892. do 1903. urednik Revue des Eaux et Forets. Njegova najznamenitija knjiga, pisana u snažnom i jasnom stilu, bila je: Traitement des bois en France ä l´usage des particuliers (1881.—94.). To je bio opći udžbenik o šumskom uzgoju naročito pisan za privatne šumoposjednike, pa je kroz dugo vrijeme bio uzor-djelo ove vrste. On nije vjerovao u točnu primjenu matematike u šumarstvu, iako je ona u općenitom smislu naravno potrebna, ipak se stanje tla, ekspozicija, položaj i mnogi drugi faktori toliko mijenjaju, da se od matematike ne može previše očekivati. »Les mathematique trompent en sylviculture et les equations ne livreront jamais le secret de la foret vivante.« Daljnji putokaz u literaturi uzgoja šuma bio je Boppe-ov Traite de sylviculture iz g. 1889. Lucie n Bopp e (1834.—1907.) je god. 1881. naslijedio Bagnerisa kao profesor uzgoja u Nancy-u, a Puton-a kao direktor od god. 1893. do 1898. On je imao mnogo iskustva u šumama listača, osobito u Lorainskoj ravnici i bio stručnjak u vršenju delikatnih poslova, koji se odnose na pretvaranje šuma-panjača s pričuvcima u visoke šume. U pomenutom djelu objavio je na najjasniji i najpoučniji način francuske metode tog postupka. Iako nije izumio eclaircie par le haut, on je učinio više nego itko u Francuskoj da to uđe u praksu, pa njegova knjiga možda daje više svijetla u teoriju tog načina proređivanja nego li se to može naći u šumarskoj literaturi. Podvučeno je načelo »En un mot, ä tous les äges du peuplement uniforme, le |
| ŠUMARSKI LIST 2/1953 str. 46 <-- 46 --> PDF |
respect scrupuleux des etages intermediäres et buissonnants est la base fondamentale de tout Systeme d´eclaircie«. Njegova druga knjiga Les Forets, izdana je u god. 1900. u saradnji sa Jolyet-om, napisana je na osnovu njegovih predavanja u Nancy-u Knjiga je pisana prema običnoj šabloni: najprije se općenito bavi s drvećem, potom opisuje vrste drveća koje se uzgajaju u Francuskoj. Ova je knjiga glasila kao najbolja, dok je Jolyet nije revidirao. Bilo bi zanimljivo podsjetiti da je Boppe bio veza sa šumarima Velike Britanije zbog svojih velikih usluga u poučavanju kandidata za šumarsku službu u Indiji. God. 1881. Boppe je poveo svoje studente i neke učitelje na turneju po Velikoj Britaniji. Na str. 196 XI sveska (1887.) svojeg djela »Transactions of the Royal Scottish Arboricultural Society« može se naći njegov izvještaj o škotskim i engleskim šumama. Dvadeseto stoljeće Na početku tog stoljeća napisao je Fron drugu knjigu o uzgoju šuma. To je bilo malo djelo kao ono Broillard-a, namijenjeno za posjednike i farmere. Ona je pružila uputstva o općim šumsko-uzgojnim principima s posebnim osvrtom na metode vještačkog pošumljavanja i uzgoja. Postojala su dva izdanja (iz g. 1903. i iz g. 1909.). Sada dolazim do Huffel-a najtalentiranijeg pisca francuskog šumarstva. Gu sta v Huffe l (1859.—1935.) sproveo je ništa manje nego 37 godina u Nancy-u (od 1888. do 1926.). Rano u početku svoje karijere bio je poslan u Rumunjsku. Napisao je izvrstan izvještaj o svojoj tamošnjoj misiji i nekoliko članaka u Kevue des Eaux et Forets, koji su privukli pažnju rukovodstva i označili ga kao izvanredna šumarskog ekonomistu, literarno vrlo nadarenog. Znao je perfektno njemački. Radi toga nije bilo nikakvo čudo da je već u 29. godini imenovan profesorom šumarske ekonomije i Uređenja u Nancy-u. Ma da je u prvom redu uređivač — njegova djela obuhvaćaju gotovo sve faze francuskog šumarstva. Imao je osobit dar opisivanja kompliciranih kalkulacija posve jednostavnim riječima, više je volio krivulje i grafikone nego čitave stupce suhih brojaka. Njegovo se glavno djelo, sada već klasično, može preporučiti kao uvod u francusko šumarstvo — »Traite d´economie forestiere« u tri sveska. Prvo je izdanje izašlo 1904.—1907., a drugo 1910.—1926. Budući da je to djelo tako važno, raspravit ću neke njegove dijelove detaljno, naročito one, koji zanimaju uzgajivače šuma, no više ću govoriti o drugom izdanju kojim je revidirano i prošireno prvo izdanje. Djelo uopće nije slično uobičajenom udžbeniku, nego je to zbirka neovisnih eksperimenata — eseja — svaki esej potpuno sam za sebe. Prvi svezak, koji je u drugom izdanju, umjesto u jednom, izašao u dva djela — sadrži četiri eseja. U prvom eseju, koji govori o direktnoj i indirektnoj vrednosti šuma, vrlo su interesantna poglavlja u kojima se radi o utjecaju šuma na klimu, izvore, poplave kao i o zaštitnoj funkciji šuma. Poglavlja o izvorima su potpuno prevedena po Woolsey-u kao dodatak njegovom Studiju Francuskog Šumarstva (Studies in French Forestry). Drugi svezak — povijest šumskog vlasništva i zakonodavstvo je monumentalno djelo; 266 strana je podrobno posvećeno starim tekstima zakona i historijskim dokumentima počam od Gala, odnosno od Rimljana do modernih vremena. Vanredna slika o šumskim putevima iz primitivnih vremena. Slika što je daje Huffel ne osniva se, kao što je to često — na legendama, već na ustrpljivom proučavanju zvaničnih dokumenata u izvoru. Smatram da je od naročitog interesa izvještaj o postanku komunalnih šuma i kako se je upravljalo sa šumama koje su pripadale francuskim kraljevima i crkvi. Cijeli ovaj studij je bogato i točno dokumentiran s bilješkama, koje nas začuđuju, obzirom na porijetlo mnogih šumskih termina koje još i danas upotrebljavamo. Treći esej, nazvan Politique forestiere, opisuje pokušaje da se u Francuskoj poboljša zakon u pogledu čuvanja šuma i govori o jadnom stanja privatnih šuma u zemlji i potrebi da se povećaju površine državnih šuma. U zadnjem poglavlju autor prikazuje svoje vlastite poglede o trnovitom i teškom problemu oporezivanja šuma i uvoznih carina. Četvrti i posljednji esej daje statističke podatke Francuske i njenih kolonija za god. 1917. Nekoliko podataka koji zasijecaju u uzgoj šuma vrijedni su da se spomenu, šume pokrivaju 9—10 miliona hektara t. j . oko 19% čitave zemlje. U državnim šumama (koje zapre |
| ŠUMARSKI LIST 2/1953 str. 47 <-- 47 --> PDF |
maju 12% šumom obraslih površina) 59% površine su visoke šume, 29°/o sa izdanačke s prićuvcima, a 3% jednostavne izdanačke šume. Ostalih 9% bile su u stanju pretvaranja (konverzije) u visoke šume. Problem konverzije igra veliku ulogu u Francuskom uzgoju šuma, a metodika koja se primjenjuje iscrpljivo je opisana po T r o u p-u u djelu: Silvicultural Systems. No iza 1890., kad se je pojavila kritika, svake se godine sve manje površina pretvara u visoke šume. Samo je % površine obrasla crnogoricom, i/^ bjelogoricom i to najviše hrastom i bukvom. Drugi svezak (I. izdanje god. 1905., a II. 1919.) govori o izmjeri, statici i računaju vrijednosti. Upotrebom grafikona kod opisivanja sastojina, umjesto dosadnih nepreglednih iskaza, kao i jasnim i konciznim opisom tog zamršenog matematskog dijela šumarstva mnogo je laganije i razumljivije nego suhoparne i dosadne knjige s druge strane Rajne. Jasno su opisane moderne metode u Francuskoj i mnoge kratke, empiričke formule — toliko korisne u praksi kod izračunavanja kubnog sadržaja sastojine. Tu je dat naročito koncizan račun o efikasnosti proređivanja obzirom na prirast i drvnu masu sastojine. Tu nema izvještačenosti u pogledu kubnog sadržaja, nema nejasnih teorija i maglovitih formula; ništa od toga, već samo točne činjenice, koje su lako razumljive. U trećem svesku (prvo izdanje 1907., drugo 1927.) nalazimo Huffel-a kao uređivača. Nakon što se je bavio studijem o prednostima uređajnih operata i stalnih godišnjih prinosa, on prelazi na rasprave o raznim načinima izračunavanja prihoda i potom daje vrlo iscrpan izvještaj o prvim počecima uređivanja šuma u Francuskoj s historijatom starih i mnogih modernijih metoda uređivanja šuma. Uzgajači šuma će vjerojatno ustanoviti, da je poglavlje koje radi o politici »quarter in reserve« (četvrtina za rezervu) najiscrpljivije, jer je to sada standardno i najautoritativnije obračunavanje. Francuski su šumari vrlo konzervativni u svojoj uređajnoj politici i paze više na šumsko-uzgojni izgled problema nego da dobiju što veći novčani prinos; oni više vole uzgajati onu vrst građe koja je potrebna, nego onu koja donosi više koristi. Zato pridaju veliku važnost rezervama u visini od četvrtine prinosa, dopuštajući da se samo tri četvrtine godišnjeg prihoda razdijeli odnosno unovči, ostavljajući jednu četvrtinu za daljnju akumulaciju i stvaranie rezervnog fonda t. j . drvne zalihe iz koje se mogu zadovoljiti vanredne potrebe, bilo u drvu ili novcu. Huffel je bio dobar historičar i učinio je više nego ikoji drugi pisac na korist drugih zemalja na polju šumarske nauke, kako se je vršila praksa u Francuskoj. Na polju šumskog uzgoja bio je mnogo zadužen da popularizira sistem preborne šume i coupe unique, a naročito je bio osnivač futaić claire. Kad je bio u mirovini ostao je u kontaktu s naprednim šumarstvom i nastavio je redovno pisanje u dnevnicima, specijalizirajući se za djela pisana na njemačkom jeziku. Drugi pisac šumskog uzgoja bio je u to vrijeme Jacquo t (1856.—1944.). Njegovo djelo Incendies en Foret (Paris, 1904.), prevedeno na engleski i njemački jezik, još je uvijek standardna knjiga, koja služi za procjenu šteta od šumskih požara. Engleski je prevod od Fischer-a publiciran g. 1910. u Calcutti pod naslovom Forest Fires (Šumski požari). God. 1911. izdao je krasnu knjižicu pod naslovom La Foret u kojoj je opisao ekonomsku, zdravstvenu i socijalnu važnost šuma. Strogi kritičari vele, da je tu pretjerao, no, ako se sjetimo, da su to bile serije javnih predavanja, možemo mu oprostiti njegov slikovit jezik. Njegovo je najbolje djelo Silviculture praktični priručnik za šumovlasnike i poljoprivredne škole, čije se prvo izdanje pojavilo god. 1913., a drugo 1931. Ja imadem jednu »slabu stranu« kad je riječ o Jacquot-u, jer je ova njegova knjiga bila prva francuska knjiga o šumarstvu, koju sam stvarno proučavao. Naslov knjige zavarava, jer je to stvarno mala enciklopedija koja sadrži cijelo šumarstvo u općem smislu. Jacquot je također tada bio autoritet za pošumljavanje pustih zemljišta kao i uvođenja običnog bora na siromašna tla. On je bio vrlo inteligentan čovjek, športaš i zaista terenski šumar, koji je u svojim zrelim godinama postao doyen od Corps forestier-a. Bez dvojbe je danas najbolji Jolyet-ov udžbenik, izdan god. 1916. J o 1 y e t 1967.—1942.) je sarađivao sa Boppe-om, kako je naprijed spomenuto u Les Forets 101 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1953 str. 48 <-- 48 --> PDF |
(1900.), i naslijedio je njegovu katedru za uzgoj šuma u Nancy-u. On je nazvao svoju knjigu Traite pratique de Sylviculture (Paris, 1916.) za koju kaže da je drugo i potpuno revidirano izdanje djela Les Forets, no ona je ipak potpuno novo djelo. Umjesto nekog sistematskog i apstraktnog opisivanja sistema šumskog uzgoja i postupka koji je uobičajen u prijašnjim udžbenicima — on proučava različite tipove šuma, jedne za drugim — t. j . jedno poglavlje sa različitim tipovima hrastika, drugo poglavlje o bukvicima, nadalje o boricima itd., opisujući nam metode koje su primjenjivane. Oboje, vještačko i prirodno pomlađivanje, opisao je sa mnogo više pojedinosti nego je uobičajeno, jer su privatni šumoposjednici tada imali poteškoće pri prirodnoj obnovi svojih šuma, a veliki je dio radova oko pošumljavanja golih zemljišta izvela država. Karakteristično je za tu knjigu poglavlje »enresinement« (introdukcija crnogorice u izdanačke šume s pričuvcima), predmet u kojem je Jolyet bio dobro poznat autoritet. Drugo je korisno poglavlje diskusija o introdukciji vještačke donje etaže u hrastove i borove sastojine. Prof. Badoux (iz Züricha) se veoma pohvalno izrazio o toj knjizi, rekavši da je upravo izašla u pravi čas kad smo svi bili zainteresirani da se popravi stanje privatnih šuma. Otkako je izašla Jolyet-ova knjiga, na nesreću vrlo su rijetko u Francuskoj izdavane knjige o uzgoju šuma. Ipak postoji još jedna mala vrijedna knjiga koju nesmijemo izgubiti iz vida. To je Boquet de la Grye´s-ovu Guide du Forestier. Prvi put je izašla god. 1859., a sada je već doživjela 14 izdanja. Njen je novi naslov: »Technique Forestiere«, a zadnju publikaciju (1947.) su izdala tri današnja najodličnija francuska šumara: MM. Guinier, Oudin i L. Schaeffer. Ta je knjiga više nego manual, jer su na 366 stranica stisnuti najvažniji principi šumskog uzgoja i njegova tehnika, a više nego dvije trećine knjige radi o samom šumskom uzgoju. Onima koji mi priđu i vele da bi htjeli čitati neku šumarsku knjigu na francuskom jeziku, da bi popravili svoje znanje francuskog jezika — obično kažem: »Siguran sam da ćete to stvarno naći kod Bouquet de la Grye-a». No, postoji još nekoliko knjiga za koje se može reći da su »iz srodne struke«, a s kojima se treba upoznati svatko tko želi proučavati francuski uzgoj. To je na pr. Les Sols forestiers (Paris, 1908.) od profesora Henry-a šumara-praktičara, koji je prvi ustanovio, da šumska stelja sadrži u sebi bakterije koje vežu dušik iz zraka i koji je valjda prvi upozorio na razliku između šumskog i poljoprivrednog zemljišta. Od dendroloških knjiga spomenuo bih samo četiri: A Mathieu, Flore forestiere (Bailiiere, Paris, 4 izdanje od g. 1897.); R. Hickel, Dentrologie forestiere (Lechevalier, Paris 1932.); L. Parde, Les Coniferes (La Maison Kustique, Paris 1937.); L. Parde, Les Feuillus (La Maison Rustique, Paris, 1941.). Hickel (1861.—1935.) i Parde (1865.—1943.) bili su u posljednje vrijeme dva velika dendrologa Francuske. Obojica su bili mnogo godina vezani s posjedom Barres. Glasoviti arboretum u Loiret-u osnovan je g. 1870. po Gouet-u, a podizanje plantaža vi okolici započelo je 1821. de Vilmorin. Vilmorin je od 1821. do 1862. organizirao na dobru des Barres prve eksperimente sa raznim metodama uzgoja izvjesnog šumskog drveća kao što su: Pinubs silvestris, P. calabrica i američki hrast. Mnoge Hickel-ove radnje izašle su kao članci, no Parde je bio autor nekih vrlo poznatih knjiga. Obojica su zagovarala introdukciju egzota, unatoč protivljenja sa strane Šumarskog Departementa, i ono što je učinjeno u pogledu egzota do g. 1929., može se naći u Parde-ovom djelu: L´Introdiiction des essences exotiques dans les forets de I´Europe occidentale (Paris 1929.). Parde je također napisao kompletni katalog vrsta, koje rastu na posjedu Barres i odličnu knjižicu kao uvod u francusko šumarstvo pod naslovom: Arbres et Forets (Colin, Paris, 1938.). Privlačiva je knjiga: Pour comprendre l´arbre et la foret u kojoj Thiollier opisuje sve konzervacije i važnije šume na njihovom području, (Hanchette, Paris 2 izdanja iz g. 1928.). Thioller je bio konzervator šuma i uvijek smatram da je njegova knjiga najbolja geografija šumskog uzgoja u Francuskoj. Postoji korisna knjiga, za svakog tko ne može pratiti literaturu na francuskom jeziku, Woolsey-eva studija: Studies in French Forestry (Wiley, New York, 1920). Ciriški profesor Baroux rekao je, da je to pour la sylviculture franchise une reelle 102 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1953 str. 49 <-- 49 --> PDF |
revanche, jer su do sada Amerikanci bili više pod utjecajem njemačkih metoda (najviše Saxonskih) nego francuskih. Woolsey je također upozorino na činjenicu da je francusko šumarstvo karakterizirano sa istinskim i objektivnim opažanjem činjenica uz primjenu jednostavnih metoda. PERIODIČKI STRUČNI ČASOPISI Stručni su časopisi naravno ispunjeni s člancima koji obrađuju šumsko uzgojne teme. Dva su najbolja žurnala: »Revue forestiere franchise (prijašnji: Revue des Eaux et Forets), koji izdaje L´Ecole nationale des Eaux et Forets u Nancy-u i četvrtgodišnji bilten (Bulletin Triamestriel) Šumarskog društva: Societe forestiere de Franche- Comte et des Provinces de l´Est Salins-les-Bains (Jura). Privatni šumoposjednici imaju svoj sindikat koji (neredovito) izdaje u Parizu Fontaine rue 46 — bilten pod naslovom: Bulletin du Comite de Forets. Oni su često vrlo zanimljivi. Šumarska istraživanja su usredotočena u Nancy-u gdje od god. 1882. postoji Istraživalačka i Eksperimentalna Stanica. Rezultati rada su objavljeni u Annales de l´Ecole Nationale des Eaux et Forets, koji izlazi sredinom svake godine. Vrlo je dobar izvještaj o šumarskim istraživanjima u Francuskoj bio u svesku II. (1928.) spomenutih Annales. Htio bih završiti ovaj članak upozorenjem na tri članka, napisana u engleskim časopisima po odličnim francuskim šumarskim stručnjacima. Profesor Broillard napisao je dva članka o proredi u časopisu: »Transaction of the Royal Scottish Forestry Society« — prvi godine 1901. i drugi 1904., a profesor Oudin je napisao općeniti članak o francuskom šumarstvu u jednom svesku Forestry u god. 1932. Iz časopisa »Foresty« br. 2/1952. Sa engl, preveo Ing. S. Brixy SREDNJA ŠUMARSKA ŠKOLA ZA KRŠ — SPLIT traži 2 šumarska inžinjera za profesore i 1 šumarskog tehničara za rasadničara sa stručnim ispitom i višegodišnjom terenskom praksom. Pismene ponude sa opisom službe slati direkciji škole do 20. III. 1953. Smrt fašizmu — Sloboda narodu! Direktor: (Ing. Bogdan Dereta) 103. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1953 str. 50 <-- 50 --> PDF |
LUGARSKI PRIRUČNIK Šumarsko društvo NR Hrvatske dalo je u štampu «Lugarski priručnik», koji «e imati oko 350 stranica; u opremi i formatu «Malog šumarsko-tehničkog priručnika », a u redakciji: Ing. Stjepan Šurić, ing. Ilija Lončar, ing. Milan Androić, ing. Mirko Špiranec i ing. Đuro Knežević. Sadržaj: Uvod, Uzgajanje, Sporedni šumski proizvodi, Građevinarstvo, Tehnologija drveta, Unutrašnja građa drveta, Mehanička prerada drveta, Iskorišćavanje šuma, Geodezija, Dendrometrija, Uređivanje šuma, Zaštita šuma, te sa svim za praksu potrebnim tabelama. Cijena jednom primjerku iznosit će oko Din. 500.— (u pretplati Din. 50.— niže). Izlazi iz štampe koncem marta 1953. godine. Kako će se štampati u ograničenom broju primjeraka, mole se drugovi, ustanove i poduzeća da hitno najave potreban broj primjeraka na adresu: ŠUMARSKO DRUŠTVO NR HRVATSKE-ZAGREB, Mažuranićev trg 11, odnosno da izvrše pretplatu na tekući račun: 401-T-236, sa oznakom «Lugarski priručnik». LOVAČKI PRIRUČNIK Šumarsko društvo NR Hrvatske dalo je u štampu «Lovački priručnik», koji će imati 450 stranica u opremi i formatu «Malog šumarsko-tehničkog priručnika», a u redakciji: ing. Čeović, ing. Dragišić, Srdić, dr. Rohr, Šoš i dr. Priručnik izlazi koncem maja 1953. god. iz štampe, a cijena i uslovi pretplate bit će objavljeni naknadno. UPUTSTVO SARADNICIMA Članke i druge radove valja slati uredništvu čitljivo prepisane pisaćim strojem sa proredom među redovima i to na boljem papiru i samo na jednoj strani lista. Po stranama neka ostane prazan rub od 3 cm. U tekstu neka se naznači mjesto eventualne tabele, diagrama ili slike. Crteži trebaju biti jasni i izrađeni tušem na bijelom crtaćem papiru, a slike ne treba lijepiti uz tekst, nego zasebno priložiti. Uz originalne članke neka se doda kratak sadržaj preveden na engleski, francuski ili njemački jezik, a ako je to nemoguće, onda ćemo mi prevesti ovdje. Rukopisi se štampaju jezikom i pismom kako su napisani, ako autor drukčije ne odredi. Štampani se rukopisi ne vraćaju. Separatne otiske treba autor na vrijeme pismeno naručiti i za njih snosi troškove štampanja. Saradnja se u listu honorira. Uredništvo |