zan je na grafikonu ~* , a dobijena skala ima jednadžbu 8 = l cm- Okrenemo li sada grafikon za 90° na desno, tako da nam netom dobijena funkcionalna skala bude na apscisnoj osovini, pa nanesemo li sada svakom promjeru pripadne visine za 5 boniteta iz Eićevih tablica — dobit ćemo sistem točaka koje leže na 5 pravaca opće jednadžbe
h = a-8 = a
što smo i željeli. (O grafičkoj anamorfozi vidi: Bruce-Schumacher™´, PiraniRunge11).
Dalje postupak teče analogno kao kod logaritamske krivulje t. j . logaritmiranjem dobijemo: log h = loga + log [
konstruiramo skale i t. d. — uzevši dakako u obzir mjerila i grafičku anamorfozu. (O konstrukciji skala, a i o anamorfozi vidi Luckey12).
Za upotrebu pomičnih dvostrukih skala najbolja je konstrukcija »logaritmar « (Rechenschieber, slide-rule) koji se može izraditi od malo tvrđeg crtaćeg papira, no možemo zamisliti i drugačiju konstrukciju. Na grafikonu 4 — nalaze se 3 paralelna pravca p, q i r. Na pravcu p nalazi se A-skala
S:š;*´ ..-f
Grafikon 4
ionshuhija pomične
4
state pomolu central< 3 ne projekcije
´s
_1 J
t. j . logaritamska skala sa jednadžbom ri = li cm log h, a na pravcu q nalazi se (/-skala dana jednadžbom X, = h cm log [ep (d)]. Razmaci između pravaca kao i moduli skala h i h treba da budu određeni tako, da se centralnom projekcijom iz jedne točke na pravcu r dobije na pravcu p projekcija ö?-skale sa pravca q upravo takovih dimenzija — kakova bi morala biti rf-skala na dvostrukoj skali logaritmara. Odabiranjem različitih točaka na pravcu r postiže se pomicanje projekcije df-skale. Upotreba grafikona je slijedeća. Ako su dimenzije srednjeg stabla do i ho, onda se na A-skali pronađe očitanje ho, a na d-skali očitanje do. Obje točke spoje se pravcem, koji se produži do pravca r, na kojem određuje točku, koja će biti centar iz kojeg će se projicirati d-skala sa ^-pravca na p-pravac. Drugim riječima iz te točke vuku se pravci preko očitanja d\, d<> . . . dn na d-skali, do h-skale, i gdje ti pravci sijeku h-skalu, očitavaju se pripadne h vrijednosti. 86
|