DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1953 str. 7 <-- 7 --> PDF |
auksina, t. j . posebnih tvari hormonalne naravi, koje se stvaraju u klici i uzrokuju posebice t. zv. pro dužno rastenje, koje kod nejednolikog osvjetljenja postaje nejednoliko i dovodi do nutacijskog gibanja koje nazivi jemo fototropizmom. Wen t je prvi nazvao te tvari auksinima ili kako se u njemačkoj literaturi nazivlju »IVuchssloffe«, što znači tvari koje prouzrokuju rast. Sva praktična primjena epohalnih ovih otkrića u razne svrhe uslijedila su istom onda, pošto su izvršena otkrića auksina i njihova uloga kod fototropizma. Uostalom, sve je to i autor mogao naći u izvornoj literaturi. Zagledavši u spisak literature, koju autor navodi na koncu svojega djela, ne nalazimo ama baš niti jedno specijalno djelo o auksinima, a niti općenito o ostalim anorganskim ili organskim katalizatorima. A ipak je literatura o auksinima toliko obilna, da bi valjda ispunilo čitav jedan broj »Šumarskog lista«, ako bismo citirali svu golemu literaturu, koju bi trebalo proučiti, ako se sa tim pitanjima želimo da specijalno bavimo. Ovdje spominjemo samo najznatnije monografije, kao što su od autora: Schlenke r (1937), A m- long i Naundorf (1938), Boysen-Jensen (1935), Otte (1937), H o 1 o d n i j (1939), Went and Thimann (1937), Went (1945). U ovim djelima može se naći najveći dio opsežne literature, a tačan popis i naslove ovih djela donosim na koncu ovog referata, kako bi eventualno interesirani, kojima ta literatura nije poznata, mogli upoznati detaljne rezultate nauke na ovom području. Što se tiče vitamina u biljnom svijetu, upućujem na djelo: Schopfer: Plants and Vitamins (1939), a što se tiče t. zv. mikroelemenata, o kojima je u Afanasjevu toliko govora i koje on neopravdano naziva »pravim auksinim a«, upozorujem na djelo »T race elements in plant physiology« u redakciji T. W a 11 a c e-a koje je rezultat specijalnog simpozija predavanja održanih godine 1948 u znamenitom britanskom naučnom institutu »Rothamsted Experimental Station«, a izašlo je godine 1950. O svoj toj literaturi nema u djelu Afanasjeva ništa spomenuto, pa se u njegovu literarnom spisku nalaze uz domaća djela, od kojih se ni jedno ne odnosi specijalno na auksine, jedino ruska djela, koja isto tako nemaju direktne veze sa problemima auksina. Upravo je čudno, da se ne spominje ni najznatnije rusko djelo »F i t o h o r m o n i« od H o 1 o d- n i j a, prva, a mislim do danas i jedina monografija za ovo specijalno područje nauke na ruskom jeziku. Da autor nije svoje znnje o auksinima crpao iz originala vidi se i iz njegovih razlaganja o auksinima i o biokatalizatorima uopće. Ta razlaganja svjedoče o pravoj zbrci pojmova. Autor na str. 162. na prilično ispravan način prikazuje, koje su tvari nazvane auksini. To su tvari iz grupe hormona (poznatih inače iz životinjskog tijela), bez kojih faktično nije rastenje moguće, a autor kaže i »razmnožavanje ćelija«. Stvarno nije tako, jer poznate tvari auksin A, pa auksin B, koje su izolirane iz klica i kojima je po Kogel u utvrđen kemijski sastav, ne djeluju na razmnožavanje stanica, nego su to t. zv. produžn i hor moni, koji djeluju na produžno rastenje stanica. Za razmnožavanje dijeljenjem služe druge tvari t. zv. b i o t i n i, koje je otkrio W i 1d i e r s kod kvasovaca. Po mišljenju Afanasijeva , odnosno autora, od kojega je on vjerojatno to mišljenje preuzeo, auksini su samo regulatori brzine rastenja, a ne materija rastenja, oni su biokatalizatori. Stvarno su prema stanju današnje nauke »auksini (Wuchsstoffe) hormoni odnosno hormonalne podražajne tvari, koje u neznatnim količinama utječu na biljnorastenje, a da one same nisu hranljive tvari. One u stanovitim razređenjima |