DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1953 str. 6 <-- 6 --> PDF |
uložiti trud i sredstva za njegovo pronalaženje«. Što je sve Sarajevska stanica utvrdila, naveo sam ranije po citatima, ali dodajem još i ovo: str. 225: »Gotovo dominantnu ulogu će igrati auksini za ožiljavanje reznica, kao sto su to pokazali odgovarajući ogledi Sarajevske stanice«. Gdje su ti ogledi, sa kojim su biljkama izvedeni i sa kakvim auksinima, sve nam to autor prešućuje, pa izgleda kao da želi sve to sačuvati kao neki misterij, čiji »ključ je u njegovim vlastitim rukama«. Međutim nauka ide za istinom i samo sa istinom pobjeđuje. Uostalom, mi smo se ponešto udaljili od naše prave teme, jer bismo ipak htjeli znati, što su to po mišljenju autora »auksini«, pa »pravi auksini«, i po autorovom shvaćanju »životni eliksiri« za biljke. Treba da uza to prikažemo, što suvremena nauka kaže o auksinima i kako je taj naučni termin iz biljne fiziologije shvatio sam autor. Širi šumarski krugovi jamačno nisu upućeni u to specijalno područje fiziologije bilja o uzrocima biljnog rasta i o najnovijim otkrićima pa čak i primjenama nauke o biljnim hormonima, te stoga smatram potrebnim, da se pred tim forumom o t. zv. tvarima rasta (njem. Wuchsstoffe) ili auksinima nešto kaže. Svakako napominjem, da se na tom području nauke nisu kretali naši vlastiti radovi, iako smo sa pitanjem biljnih hormona došli indirektno u dodir prigodom naših dugogodišnjih studija o utjecaju mrkog ugljena na rast bilja, o čemu će kasnije biti u ovom članku govora. Želi li se čitalac iz knjige Afanasijeva informirati o tome. što su auksini, naći će podatke istom na str. 157 i dalje i ako se o njima već mnogo ranije govori. Međutim i ono što se tamo veli, upućuje nas na to, da je autor vjerojatno svoje znanje crpao ne iz direktnih naučnih vrela, nego iz druge ruke, a možda i iz popularnih spisa, tako da ima nedostataka, a i netačnosti u njegovim izlaganjima. Već prvo, što se veli, da termin »auksin« »vodi porijeklo od grčkog glagola »aukse« t. j . rasti i prema tome popularno naučnim tumačenjima označava materiju ili tvar rastenja« nije točno. Grčka riječ »aukse« C>ujirj TJ) znači množenje, povećanje, rašćenje, dakle je imenica, a ne glagol. Glagol je »auksano« (atiživoi). a i »aukso« (i5So>), a znači množiti ili intrazit. rasti, dorasti. U stvari je porijeklo riječi sporedna stvar, ali je u ovom slučaju od važnosti zbog točnosti naučnog izvora, iz kojeg je autor crpao svoje navode. Tako autor na drugom mjestu (str. 161-2) kaže, da su »biokemičari pristupili rješavanju čislo praktičnih pitanja o povećanju plodova ubrzavanju njihovog sazrijevanja, sprečavanju otpadaka, zametaka plodova i t. d.«, pa su »tom prilikom pronašli u pupovima biljaka i klicama naročitu materiju iz grupe hormona, te su izdvojili tu materiju i ustanovili njenu kemijsku formulu«, pa je »ova materija nazvana »auksinom«. Ovo je potonje ispravno, ali nije ni u kojem slučaju točno, da je historijski put otkrića auksina išao od prakse prema teoriji, nego je baš obrnuto istina, da je otkriće auksina upravo klasični primjer u nauci, kako su važni praktični rezultati slijedili istom nakon otkrića na specijalnom području nauke, koja, čini se nemaju ama baš nikakvog značenja za praksu, a to je izučavanje fototropizma. Ta istraživanja datiraju još od samog Charles a D a r w in a, koji je prvi ukazao na problem percepcije podražaja svjetla, koja se zbiva u samom vršku klice. Proučavajući dakle taj iskonski problem percepcije svjetla kod fototropizma, došlo je u dugom nizu istraživača od R otherta, pa preko Boyse n-J e n s e n a, S 6 d i n g a, P a a 1 a, pa konačno We n t a jun. i dr., te Ko gel a kao biokemičara do spoznaje |