DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1953 str. 52     <-- 52 -->        PDF

Š u r i ć S.: Preborne sječe u neuređenim prebornim šumama i šumama tipa prašume*
Šum. List, Zagreb 1933.
Vaulot : Determination des accroissements en diametre des arbes, Revue des Eaux
et Forets, Paris 1914.
Vade-Mecum du Forestier, Besancon 1951.


Resume


C´est la methode par sondages qui permet de determiner la production,
soit quand on ne peut pas utiliser la methode du controle, soit quand
on veut controler les resultats obtenus par ailleurs.


Pour calculer la production on utilise la formule (7) dite de Lacha ussee,
modifiee par Bourgenot et Chatelain.


En ce qui concerne le temps de passage moyen (Td), l´auteur
propose une methode nouvelle. Ce sont les formules (4), (4a),´ (4b),
(4c) et (5) pour le calcul du temps de passage moyen (Td
Dans ces formules (t) signifie le temps de passage et (z) indique I´accroissement
annuel du diametre d´un arbre. Pour faciliter les calculs on a construit
la table No 1. II suffit de compter le nombre de veines contenues
dans les 2"5 derniers centimetres (temps de passage) (t) et de lire sur le
tableau No 1 le chiffre correspondant - c´ -est -a - dire I´accroissement
annuel du diametre (z).


L´auteur donne un exemple pour faire la demonstration du calcul du
temps de passage moyen, ce qu´on voit dans les tableaux No 4
et No 5.


En faisant la comparaison entre les resultats obtenus par la formule


(7) d´apres divers tarif d´amenagement, on constate qu´on peut se
servir des tarifs frangais dits d´Algan et de Schaeffer pour nos forets.
SAOPĆENJA


NEKOLIKO RIJEČI O MOGUĆNOSTI TRUŠENJA SMRČTNIH ČEŠERA NA
SUNCU


Obilan urod smrče i 14 tona otkupljenih češera u 1951 godini, postavili su pred
nas ozbiljan problem najprije uskladištenja, a zatim trušenja tolike količine češera.


Uobičajeno je da se smrčini češeri truse u trušnicama, a i mi smo posjedovali
jednu trušnicu jednostavnu i skoro primitivnu, koja se sastojala iz jedne prostorije
u kojoj su uz zidove bile smještene drvene ljese na 4 sprata. Prostorija se zagrijavala
sa jednom peći, smještenom na sredini koja se ložila iz same prostorije.


Odmah nakon što smo otpočeli sa radom, primijetili smo jedan ozbiljan nedostatak
naše trušnice — neracionalnost. Naime, odjednom smo mogli izlagati trušenju
svega 200 kg. češera, a trušenje te količine češera trajalo je čitavih 48 sati. Prema
tome same dnevnice radnika na trušenju opterećivale su 1 kg čistog sjemena sa
230 Dinara.


Daljim radom uočavali smo sve više nedostataka. Češeri su se neravnomjerno
otvarali. Najprije i potpuno su se otvarali češeri na gornjim spratovima Ijesa, dok
su se oni na donjim spratovima otvarali kasnije, a što je još najvažnije, nepotpuno,
tako da nam je jedan dio sjemena ostajao u češerima, što je još više poskupljavalo
troškove proizvodnje.


Zagrijavanje češera bilo je neravnomjerno uslijed toga, što nismo imali nikakove
naprave za regulaciju temperature u trušnici. Radnici koje smo uposlili na tru




ŠUMARSKI LIST 1/1953 str. 53     <-- 53 -->        PDF

Senju bili su nestručni, nisu dovoljno pazili na temperaturu u trušnici, a i bez obzira


na to, prilikom loženja peći i trušenja sjemena radnik je uslijed visoke temperature


u trušnici bio primoran da vrata prostorije ostavlja otvorenim, uslijed čega se je


temperatura u trušnici naglo snižavala, da bi se nakon što je radnik izišao iz truš


nice naglo penjala. Osim toga i samo trušenje je naporan posao, štetan po zdravlje,


jer se radnik mora duže vremena zadržavati u visoko ugrijanoj prostoriji.


Uslijed vrlo slabe cirkulacije uzduha, nekoliko puta konstatovali smo skorelost
češera, što nam je znatno umanjilo količinu sjemena dobijenog trusenjem, a s druge
. strane povećalo troškove.


Razumljivo je da su svi naprijed nabrojeni nedostaci naše trušnice morali utjecati


i na kvalitet istrušenog sjemena. Poznato je naime da se bjelančevine počinju zgru


šavati kod 50° C, a mi smo u našoj trušnici zabilježili temperaturu i do 54° C.


Nakon što smo prišli ispitivanju, ustanovili smo da prosječna klijavost našeg


sjemenja iznaša svega 59% (Klijavost smo ispitali na Steiner-ovom klijalu. Navedeni


rezultat je prosjek od 700 sjemenki).


Energija klijavosti (broj proklijalih sjemenki u prvih 7 dana) iznosila nam je


47%, dakle nam je 80% sjemenki proklijalo u prvih 7 dana.


Krupni nedostaci naše trušnice, neracionalnost i loš kvalitet sjemena, a uz to


toplo i suho vrijeme navelo nas je na pomisao da pokušamo trusiti naše češere na


suncu. U tu svrhu napravili smo od dasaka plato 4x4 metra i izložili češere suncu.


Što se tiče ekonomičnosti rezultati trušenja na suncu bili su više nego zadovoljavajući,


jer dok smo u trušnici odjednom mogli izlagati svega 200 kg češera, a trušenje je


trajalo 48 sati, dotle smo na suncu odjednom izlagali 400 kg češera, a trušenje je


trajalo 24 sata, dok su nam radničke dnevnice opterećivale 1 kg. čistog sjemena kod


trušenja u trušnici sa 230 Din. dotle su nam kod trušenja na suncu opterećivale


1 kg. sjemena sa 57 Din.


Što se tiče klijavosti sjemena dobivenog trusenjem na suncu rezultati su bili


slijedeći:


Klijavost sjemena je neuporedivo bolja tj. iznosi u prosjeku 77% (prosjek 700


sjemenki).


Energija klijavosti nam je nešto slabija nego kod sjemena dobivenog u trušnici


i iznosi 73% ukupne klijavosti tj. 56%. Slabija energija klijavosti sjemena dobive


nog trusenjem na suncu je po našem mišljenju uzrokovana djelovanjem ultraljubi


častih zraka sunčevog spektra.


Kao što se iz gornjeg prikaza vidi trušenje smrčinih češera na suncu je u svakom


slučaju, razumljivo uz povoljno vrijeme, bolje od trušenja u primitivnim trušnicama,


i po našem mišljenju trebalo bi ga primjenjivati.


Ing. Tomaševski


PREGLED STRANE STRUČNE ŠTAMPE


Grundner-Schwappach: Massentafeln zur Bestimmung des Holzgehaltes stehen


der Waldbaume und Waldbestande. Deseto — nanovo obrađeno izdanje. Izdavač


prof. dr. R. Schober. Naklada: Paul Parey, Berlin 1952.


Prije 75 godina započeo je rad Njemačkih šumsko-pokusnih postaja na izradi


drvno gromadnih tablica. Rad je trajao 25 godina, a premjereno je 7000 stabala.


Rezultati su sakupljeni u poznatoj Grundner-Schwappachovoj zbirci, od koje se eto


pojavljuje deseto izdanje. Novo izdanje razlikuje se dosta od dosadašnjih. Za svaku


od 5 glavnih vrsta drveća — hrast, bukva, bor, jela i smrča — donesene su: 1) tablice


za krupno drvo iznad 7 cm (Derbholz), 2) tablice za cijelu masu stabla (Baumholz),


3) tablice za sitnu granjevinu (Reisig), 4) standardne visinske krivulje (Einheits


hohen-kurven — prema radovima Lange i Wiedermanna), 5) tablica pada promjera,


6) debljine kore i 7) tablica sortimenata za jedno stablo (prema Mitscherlichu i


Vegelu). Kod jele, smrče i bora — dodane su tablice za drvnu masu kolaca (Kiefer


stangen). Kod smrče dodana je također tablica pomoću koje se može iz drvne mase


krupnog drva izračunati masa debla (Schaftholz). Osim gornjih 5 vrsta — donesene