DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1953 str. 4 <-- 4 --> PDF |
str. 159. »Ogledi šumsko-meliorativne stanice kod Sarajeva u 1939/40 godini pokazali su, da je ubrzavanje prirasta postignuto upotrebomauksina praćeno i drugim pojavama, povećanjem dimenzije lista, ranim cvjetanjem i obilnijim rađanjem«. str. 165. »Da je katalitično djelovanje mikroelemenata (a ove ubraja autor u auksine op. p.) 10—30 puta jače, nego djelovanje organskih kiselina, to je dokazala Sarajevska stanica, koja je upotrebom manganapostigla nevjerovatnu brzinu rastenja šumskog drveća«. str. 166. »Sarajevska stanica utvrdila je s jedne strane optimalni odnos između željeza i mangana, kalcijuma i mangana, i kalcijuma i bora (Somers), a s druge strane optimalni odnos između mangana, kao mikroelemenata i azota i fosfora kao makro elemenata (Sarajevska stanica)«. str. 166. »Sarajevska stanica imala je uspjeha samo sa tačno određenom mješavinom azota, fosfora, kalija i dr. sa mikroelementima borom i manganom«. »Prema tome« — naglašuje autor — »kako je utvrdila Sarajevska stanica, mikroelementi su ti stimulatori ili pravi a u k s i n i«, no »ovi auksini nemaju ništa zajedničkog sa auksinima fitohormonima«. Iz svega, što smo ovdje iz djela ing. Afanasijeva sabrali, vidi se, da je ta Sarajevska stanica naročitu važnost polagala na pronalaženje sredstava za podizanje brzorastućih šuma, na auksine , pa je stoga i mene kao botaničara, koji se bavi napose i sa fiziologijom bilja, interesiralo, kako je autor došao do gore navedenih rezultata. Međutim proučivši knjigu »Ekspresne šume«, nisam mogao naći potanjih podataka o eksperimentima, koje je u tom smjeru izvađala Sarajevska stanica. U »Uvodu« knjige (str. 11) kaže se doduše, da »rad predstavlja kratak pregled svega, što je u najnovije vrijeme kod nas učinjeno na polju stvaranja brzorastućih šuma«, pa možda u ovoj knjizi nije bilo mjesta za prikaz detaljnjih istraživanja na području upotrebe t. zv. auksina, ali i u ranijim stručnim raspravama autora nema podataka, na osnovu kojih bismo, kako je to u nauci uobičajeno, mogli preispitati metodiku Sarajevske stanice. Autor doduše u istom »Uvodu« dodaje i to, da njegov rad »pored toga sadrži konkretne podatke,, koji mogu biti primjenjeni u masovnoj primjeni«. Međutim nisam mogao naići niti na konkretne podatke, koji bi bili od osobite važnosti kada bismo željeli, da eksperimente Sarajevske stanice opetujemo i tako kontroliramo. No s tim — u vezi našli smo ove podatke: str. 170. »Naročito se teško osjeća gubitak recepta auksina odnosno životnogeliksira, koji se više puta mijenjao i usavršavao.« str. 174. »Rat i okupacija uništili su taj svezak, ali je ostalo najglavnije: mi znamo, da taj eliksir postoji i da vrijedi uložiti trud i sredstva za njegovo pronalaženje«. str. 44. »Opširnu studiju o konačnim rezultatima i radovima u 1939 i 1940 godini spalili su njemački vojnici prigodom pljačke piščeva stana u aprilu 1941. Od tih podataka ostalo je nekoliko odlomaka i koncepta i nekoliko fotografija. Također je izgubljeno više nego polovina arhive stanice i tek nedavno je pronađen njen ostatak«. ; Čini se dakle, da je i autor osjetio nedostatak svoje knjige, što za argumentaciju navedenih rezultata manjkaju dokumenti, ali, što se može, kada |