DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1953 str. 37 <-- 37 --> PDF |
Crnoj Gori i Boki Kotorskoj« u Šum. listu 1929. Niti on nigdje ne spominje, da je agrotehnikom postigao stopostotni uspjeh. Agrotehniku primjenjuju i drugi narodi. Na Cipru sam 1950. godine vidio obradu goleti sistemom »gradona«, koji se u Italiji primjenjuje već 50 godina. Francuzi upotrebljavaju Cordon sadnje itd. Nitko osim g. ing. D. Afanasijeva nije dosada tvrdio, da se može postići stopostotni uspjeh. Pogotovo to ne bi mogao ozbiljno nitko tvrditi za krš, tko je makar i kratko vrijeme radio na njemu. Na kršu je pri pošumljavanju primjena agrotehničkih mjera veoma ograničena. Plodno tlo mora se često čak donositi. Zato je pitanje agrotehnike još pitanje studija. To nije problem samo za šumare već djelomice i za agronome, naročito na jače skeletoidnim tlima. Zbog toga sam u članku, koga napada g. ing. Afanasijev, na str. 47. stavio među probleme koje treba istražiti pod »IV. Poboljšanje tla« istraživanje djelovanja biološkim putem, mehaničkom obradom i kemijskim sredstvima. To je gosp. ing. D. Afanasijev »pregledao«. Isto je sa brzorastućim vrstama. Ozbiljan prikaz upotrebe tih vrsta dao je Dr. D. Petrović u knjizi »Strane vrste drveća« (egzoti u Srbiji) ; Srpska akademija nauka, knjiga CLXXXII Beograd 1951. Na njegove zaključke nema se što primjetiti. Nitko, tko iole poznaje krš, ne bi mogao tako općenito i bez dokumentacije, kao gosp. ing. D. Afanasijev preporučiti primjenu brzorastućih vrsta pri pošumljavanju krša k tome bez naznake vrsta i oznake ekoloških uslova u kojima mogu uspijevati. Gosp. ing. D. Afanasijev se doduše u svom prikazu na nekoliko mjesta direktno ili indirektno poziva na uspjehe sarajevske stanice, što konkretno znači na njegov rad na Sedreniku. Pri tome on uzima rezultate, koji su tamo postignuti kao mjerodavne, prem su istraživanja trajala samo nekoliko godina, većinom stranim vrstama drveća i grmlja te prem je, prema njegovim vlastitim navodima u knjizi »Ekspresne šume«, drveće i grmlje većim dijelom posječeno a podaci uništeni. Seriozan istraživač bio bi u takvom slučaju u najmanju ruku oprezniji. On bi prvo znao, da jedan uspjeh ili neuspjeh u istraživačkom radu ne mora biti mjerodavan. Prema tome, da nikako ne može služiti kao podloga za propagiranje njegove primjene u praksi, već jedino kao podstrek za dalja istraživanja. Osim toga bi znao kad su već podaci, drveće i grmlje djelomice uništeni te nema potpune dokumentacije, da treba istraživanja ponoviti. Pri tome bi istraživanja ponovio na istom mjestu ili njegovoj blizini a istovremeno bi osnovao pokusna polja, ili nastojao da se osnuju, u raznim ekološkim prilikama a naročito na degradiranom kršu. Kod toga bi vodio najsavjesniju opservaciju, kako bi dokumentaciju uvijek imao u ruci. Nakon tako dobivenih pozitivnih rezultata već bi se moglo, donekle, govoriti o praktičnoj primjeni. Istraživanja bi se ipak morala nastaviti u cilju traženja ekonomski podesnog metoda. Poznato je, da istraživanjem dobivena postupci nisu uvijek podesni za masovnu primjenu. Tek nakon pronalaska ekonomičnog i za praksu podesnog metoda moglo bi se govoriti o njegovoj širokoj primjeni. |