DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1953 str. 33 <-- 33 --> PDF |
on sam u daljnjem izlaganju potpuno obara taj svoj pozitivan utisak. On piše: ,Od godine 1914. nema ni traga poslu´. A radovi od 1946/49. godine po njegovim riječima pokazali su uspjeh sa svega 21% primljenih sadnica, t. j . ispod postotka Rubbijevog uspjeha«. Ja sam međutim napisao slijedeće: »I ako zbog pomanjkanja podataka nismo u stanju dati preciznu ocjenu, ipak možemo na osnovu fragmentarnih zabilježaka izreći svoj sud. Letimičan pregled vještačkih pošumljavanja daje pozitivan utisak. U prilog toj tvrdnji govore mnoge vještačke sastojine razne starosti duž čitavog kraškog područja. Međutim o uspjehu melioracionih radova kao cjelini ne bi se mogao, unatoč mnogih uspjeha, dati pozitivan sud. Radove do godine 1914. možemo smatrati uspjelima, jer oni nose pečat pionirskih radova. Kasnije radove ne bi mogli smatrati tako uspješnima. Svaki kraški stručnjak znade, da su često daleko veći neuspjesi od uspjeha. U razdoblju od godine 1914. mnoge su površine bile nekoliko puta pošumljavane. Danas nema ni traga tom poslu. Godinama su vršena popunjavanja na takovim površinama prije nego su pošumljene. Takovi neuspjesi, kojih je bilo na svakom radilištu, smanjili su opći uspjeh«. Kad se uporede tekstovi izlazi jasno da je g. Afanasijev izvrnuo smisao. Osim toga, kako se vidi, on stavlja, kao moju, pod navodni znak rečenicu, koju ja nigdje napisao nisam. Među običnim ljudima takav postupak ima određeni naziv, koji ne navodim. Možda gosp. Afanasijev zna taj naziv i njegovu težinu, ali svakako drži, da za njega ne vrijede pravila, koja važe u svijetu pri citiranju. Ovo u ostalom nije u njegovom članku jedini takav slučaj. G. Afanasijev sigurno misli da smije napadnutom podmetnuti sve što mu se svidi. Napadnuti naravno mora navođenjem njegovog teksta i inkriminiranih citata analizom dokazivati postojanje krive interpretacije. To doduše u ovom slučaju ne traži toliko truda koliko prostora — jer se radi o čitavom nizu takove rabote. Pa sve kad bi se takva mjesta iznosila instruktivno i shematski, kako to čini gosp. Afanasijev kad meni i kol. ing. Djikiću želi imputirati plagijat, onda je ipak prvi t. j . najjači utisak već prošao a obrana napadnutog ispada kao neko ispričavanje i jadno izvlačenje iz neprilike. Time vjerojatno gosp. Afanasijev i računa. Da vidimo još nekoliko takovih bisera. Gosp. Afanasijev piše: »Dakle neuspjeh je tu i umjesto da pogleda pravo u oči pravom razlogu tog neuspjeha, A. Horvat ga traži tamo, gdje ga nema i ne može biti. Kao prvi razlog neuspjeha on stavlja .socijalno ekonomski momenti´. Koji su to momenti? Ovdje su prepisani iz knjige Balena ,Naš goli krš´ i manjak stočne hrane i drveta, velika sječa, primitivan način paše i nabavljanje ogrjevnog drveta, uništavanje biljnog pokrova, sterilnost krava, i muke domaćica i da »melioracione površine mogu biti sutra napadnute i da treba zagarantovati sigurnost melioracionih radova. Nastupa opasnost da rad bude uništen. Uništava se ne samo postojeća već i obnovljena vegetacija. Ako rastumačimo ovo nešto uvijene rečenice ispada da okolno stanovništvo uništava kulture. Što mogu učiniti u ovom slučaju naše naučne ustanove, kojima A. Horvat preporučuje rješavanje ovog zadatka? Logično izlazi da je ovdje mjerodavna milicija koja bi trebala braniti od napada ove .pošumljene´ površine sa 79% uginulih sadnica a ne naučno istraživačke ustanove«. |