DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1953 str. 32 <-- 32 --> PDF |
što g. Afanasijevu čine njegova djela, unatoč priznate mu virtuoznosti u reklamiranju. Jedna od arhaičnih metoda toga i takovoga Rubbie je po nalazu g. Afanasijeva svakako u tome, što uspjeh pošumljavanja prosuđuje na bazi postotka primljenih sadnica. Kod takove bi zamjerke svaki školovani stručnjak upozorio na bolji i pouzdaniji kriterij i. dao za to uvjerljivu dokumentaciju. Pustimo na stranu spomenuti kriterij prosuđivanja uspjeha pošumljavanja, kojeg nauka smatra još uvijek najpouzdanijim. Ovdje treba skrenuti pažnju na slijedeći pasus g. Afanasijeva: »Mi se danas ne možemo zadovoljiti Rubbijevim postotkom uspjeha´ piše u svom članku ,0 nekim neposrednim zadacima istraživačkog rada na degradiranom kršu´ u broju 1—2/1951. g. ,Šumarskog lista´ Ing. A. Horvat. Zašto se Horvat poziva na Rubbija, kao na neki autoritet, zašto nas vuče u 1912. godinu? Samo zato što je Rubbia odredio kao ,uspjeh´ 71% uginulih sadnica? Ili zato što se naše primitivno pošumljavanje ne zadovoljava sa 71% uginulih sadnica, nego povećava ovu brojku do 79% ?« Bez obzira na to što mi imputira ni manje ni više, nego da se na Rubbiu pozivam zato što se naše pošumljavanje ne zadovoljava sa 71% gubitka nego ga povećava na 79%, pri čemu on velikodušno taj neuspjeh koji je bio u Dalmaciji prenaša na svekoliko naše pošumljavanje, — ovdje treba skrenuti pažnju na moju tvrdnju, koju i on citira, da se »mi danas ne bismo mogli zadovoljiti Rubbijevim postotkom uspjeha«. Jasno je, da sam se o numeričkom podatku uspjeha prema Rubbiu izrazio nepovoljno. Ali g. Afanasijev to ne može da vidi. Umjesto toga on vidi krimen, što sam ja uopće spomenuo Rubbiu, koji je za područje našeg krša jedini u literaturi brojčano iskazao uspjeh pošumljavanja — na osnovu konkretnih podataka. Uostalom taj arhaički Rubbia i nije toliko star, da ga g. Afanasijev ne bi mogao poznavati — dakako uz uslov, da gosp. Afanasijev iole poznaje razvoj našeg nacionalnog šumarstva. Držim da arhaizam Rubbii možemo priznati samo u tom slučaju, ako pojavi g. Afanasijeva pripišemo značaj historijske prekretnice t. j . novu epohu u pošumljavanju krša. No tako nešto ne možemo uz najbolju volju, barem za sada, učiniti. Gosp. Afanasijev piše: »A to je još najmanje u ovom članku, protivu kojeg moraju protestirati svi naši napredni šumari. U ovom članku potpuno su pogrešno i nazadnjački protumačeni zadaci savremenog šumarstva. Ovaj članak udara po napretku i progresu i pretstavlja potpuno neshvatanje ni vremena u kojem živimo, ni odgovornosti šumarstva pred narodom«. Ni više ni manje nego to. Pošto je moj članak izašao u glasilu stručnjaka čitave FNRJ pred dvije godine, a do danas nije nitko »protestirao«, to po stanju stvari logično izlazi, da je g. Afanasijev jedini »napredni« šumar a svi ostali su nazadnjaci. Pravo im budi, jer prema onoj klasičnoj vrijedi Qui tacet consentire videtur. Ali, ako i sad ni ovaj apel g. Ing. D. Afanasijeva ne bude pomogao, onda će ih on pribiti na sramotni stup »Balenovih pristalica«. Neka nitko ne misli, da se g. Afanasijev šali. Da bi prednji citat dokazao on piše ovako: »Autor tog članka sa jedne strane konstatira da pregled vještačkih pošumljavanja daje pozitivan utisak. Može se samo čuditi otkud je on došao do ,pozitivnog utiska´, jer |