DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1953 str. 30 <-- 30 --> PDF |
mjedbe. Osvrnuti ću se samo na one pasuse, gdje sam izričito apostrofiran ili gdje držim, da se prikaz odnosi i na mene. Da vidimo sada, što mi zamjera g. Afanasijev? Gosp. Afanasijev najprije konstatira da »kod nas u pošumljavanju postoje dva pravca. Jedan primitivni, reklamnog karaktera, a drugi ozbiljni na naučnoj osnovi«. To je novo. Do sada, koliko je meni poznato, pošumljavanje je vršeno u vezi ekonomskog podizanja naše zemlje a prema propisima petgodišnjeg plana. Nigdje nije bilo propisano pošumljavanje »reklamnog karaktera«, čemu bi ono imalo služiti? Niti je za izvoz, niti za unutarnju potrebu. Mi se ovdje nećemo upuštati u dokazivanje kako su ti njegovi pravci pošumljavanja konfuzni, jer bi to značilo priznati ozbiljnost takvog pisanja g. Afanasijeva. Govoreći o tehnici pošumljavanja g. Afanasijev kaže: »Svako ko je i sa najmanjom pažnjom pratio tehniku takovog pošumljavanja zna, da kod ovakovog načina ne pomažu ni najbolje ekološke prilike«. Nije važno, da stručni čitaoc, koji pozna više načina o tehnici pošumljivanja, nije iz gornjeg teksta na čistu, na koji se način obara g. Afanasijev. Da li i na onaj kojim su šumarski stručnjaci uspjeli podići samo na području KNO Senj preko 3000 ha odraslih vještačkih kultura a u Istri preko 7000 ha. Ili možda na rad u vezi izvršenja petgodišnjeg plana gdje je samo na krškom području NRH podignuto 10.949 ha uspjelih kultura. Izgleda, da takovo preciziran je nije g. Afanasijevu važno. Njemu je trebala takova stilistička kamuflaža samo da ispadne prigovor. U mojem članku, na koga g. Afanasijev baca anatemu i poziva protiv njega križarski pohod, napisao sam na strani 48. i 49. slijedeće: »Naravno, da ne ćemo uspjeti, ako te radove ne vršimo metodom, koja je u skladu sa osjetljivošću organizma. Uz postojeće metode rada, koje se često i aljkavo provode, sigurno doživljavamo niz neuspjeha, koje pripisujemo ekološkim uslovima. U takovim slučajevima ekološki uslovi nesumnjivo loše djeluju, ali ne radi uslova kao takovih, već radi krive ili loše primjene tehnike u tim uslovima (na pr. izbor vrsta, vrijeme i način sadnje i drugo). Vjerujemo, da je to češće slučaj nego što to mi držimo. Dosadanje metode rada na kršu su u stvari metode, koje su, uz malu preinaku, iz srednje europskih prilika prenijete na krš. Dok one za područje izvan krša daju siguran uspjeh, na kršu često podbace. U godinama, kad u ljetnom periodu ima potrebna minimalna količina vlage, one su uspješne. Za vrijeme suše te metode podbacuju. Osim toga su šablonizirane, uzimaju se gotovo dogmaticno i primjenjuju se na svim terenima i svima prilikama« i t. d. Kako se vidi ja sam naročito podvukao nedaće, koje krivo pripisujemo ekološkim uslovima. Preko toga g. Afanasijev prelazi olimpijskom suverenošću. Sasvim naravno, jer čemu se zadržavati na ovakovim citatima, kad svrha pisanja nije poznavanje stvari niti objektivna kritika — već napadaj. G. Afanasijev piše dalje: »Da li su, zaista, kod nas toliko nepovoljne edafske i klimatske prilike? Pri upoređenju istih sa prilikama u drugim zemljama mora se konstatirati da kod nas u svemu postoje najbolje ekološke prilike za podizanje šuma. To se dokazuje i istorijskim podacima. Čak i sam naziv ,šumadija´ svjedoči o tome. Istorijska je činjenica, da je sadašnji krš prije nekoliko vijekova bio gusto pošumljen«. 28 |