DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1953 str. 29 <-- 29 --> PDF |
svih naučnih saradnika s obzirom na materijalne mogućnosti kojima su oni raspolagali. Sve ovo treba sprovesti što prije, jer napretku i progresu u šumarstvu prijeti jedna ozbiljna opasnost, koja se mora odmah spriječiti; jer je ta opasnost već dovela do paražavajućeg neuspjeha velikih radova na pošumljavanju i učinila teške štete po narodni trud i imetak. ODGOVOR NA ČLANAK G. ING. D. AFANASIJEVA »NAŠE POŠUMLJAVANJE« Ing. Horvat August, Zagreb U U našoj se javnosti često piše o kritici, njenoj svrsi i načinu kako treba da se vrši. Van svake je sumnje, da kritika, kao javna ocjena, treba da djeluje pozitivno pri raščišćavanju izvjesnih pitanja. To ona može postići ako se u prvom redu bazira na stvarnim činjenicama, u našem slučaju na tačnom tekstu, zatim na pravilnoj interpretaciji i dosljedno tome na logičnim zaključcima. Zaključci treba da pokažu pravilnost odnosno nepravilnost stava kritikovanoga ili kritičara. Samo je po sebi jasno, pošto je svrha kritike utvrđivanje objektivne istine da ona treba biti pisana kulturno. Naša glasila nisu samo odraz naše stručnosti nego i kulture. Nažalost, po mom mišljenju, g. ing. D. Afanasijev postupa sasvim obratno. Ne mislim ovdje na ton njegovog pisanja i izraze koje upotrebljava, jer to je stvar njegovog ukusa. U to ne zalazim. Ovdje imam pred očima njegov prikaz u cjelini i način obrade. Općenito je njegov prikaz mixtum compositum napadaja na razna lica, operativu i institute u vezi radova na pošumljavanju. Između tih napada se kao crvena nit provlači propagiranje nedovoljno obrazloženih i nedokumentiranih postavki gosp. Ing. D. Afanasijeva. Pri svom napadu on se služi metodom izdvajanja pristalica i protivnika, izvrtanjem notornih činjenica, samovoljnim mijenjanjem teksta i stavljanjem takvog teksta pod navodne znakove kao da ih je kritikovani napisao i t. d. Pri izdvajanju pristalica i protivnika odlično mu je poslužila Balenova knjiga »Naš goli krš« pri čemu mu je kao uzor poslužio Lisenko. Kako Lisenko u svom referatu (vidi: 0 stanju u biološkoj nauci, Zagreb 1949. pag. 25) pri napadu na Mendela i Morgana stvara se pojam mendelistamorganista, tako i gosp. Afanasijev stvara pojam »Balenove pristalice«, da može u taj pojam strpati sve one, za koje smatra, da nisu na liniji njegove »uravnilovke« t. j . ekskluzivne agrotehnike i primjene brzorastućih vrsta. No to nije sve. On ima daljnji cilj. I ako ispravno kaza »ova knjiga Balena nije ništa drugo, nego jedna kompilacija«, ipak kasnije stvara »Balenove pristalice«. Time hoće, unatoč tome što Balen čak ni po njegovom mišljenju ne daje ništa originalnog, postaviti Balena kao nosioca nekog smjera u pošumljavanju, kako bi mogao one, koje naziva »Balenovim pristalicama« indirektno obilježiti kao politički negativne. To bi bilo žalosno, da nije komično. Prije nego prijeđem na analizu pojedinih stavova prikaza g. ing. D. Afanasijeva moram napomenuti, da se neću osvrtati na sve njegove pri |
| ŠUMARSKI LIST 1/1953 str. 30 <-- 30 --> PDF |
mjedbe. Osvrnuti ću se samo na one pasuse, gdje sam izričito apostrofiran ili gdje držim, da se prikaz odnosi i na mene. Da vidimo sada, što mi zamjera g. Afanasijev? Gosp. Afanasijev najprije konstatira da »kod nas u pošumljavanju postoje dva pravca. Jedan primitivni, reklamnog karaktera, a drugi ozbiljni na naučnoj osnovi«. To je novo. Do sada, koliko je meni poznato, pošumljavanje je vršeno u vezi ekonomskog podizanja naše zemlje a prema propisima petgodišnjeg plana. Nigdje nije bilo propisano pošumljavanje »reklamnog karaktera«, čemu bi ono imalo služiti? Niti je za izvoz, niti za unutarnju potrebu. Mi se ovdje nećemo upuštati u dokazivanje kako su ti njegovi pravci pošumljavanja konfuzni, jer bi to značilo priznati ozbiljnost takvog pisanja g. Afanasijeva. Govoreći o tehnici pošumljavanja g. Afanasijev kaže: »Svako ko je i sa najmanjom pažnjom pratio tehniku takovog pošumljavanja zna, da kod ovakovog načina ne pomažu ni najbolje ekološke prilike«. Nije važno, da stručni čitaoc, koji pozna više načina o tehnici pošumljivanja, nije iz gornjeg teksta na čistu, na koji se način obara g. Afanasijev. Da li i na onaj kojim su šumarski stručnjaci uspjeli podići samo na području KNO Senj preko 3000 ha odraslih vještačkih kultura a u Istri preko 7000 ha. Ili možda na rad u vezi izvršenja petgodišnjeg plana gdje je samo na krškom području NRH podignuto 10.949 ha uspjelih kultura. Izgleda, da takovo preciziran je nije g. Afanasijevu važno. Njemu je trebala takova stilistička kamuflaža samo da ispadne prigovor. U mojem članku, na koga g. Afanasijev baca anatemu i poziva protiv njega križarski pohod, napisao sam na strani 48. i 49. slijedeće: »Naravno, da ne ćemo uspjeti, ako te radove ne vršimo metodom, koja je u skladu sa osjetljivošću organizma. Uz postojeće metode rada, koje se često i aljkavo provode, sigurno doživljavamo niz neuspjeha, koje pripisujemo ekološkim uslovima. U takovim slučajevima ekološki uslovi nesumnjivo loše djeluju, ali ne radi uslova kao takovih, već radi krive ili loše primjene tehnike u tim uslovima (na pr. izbor vrsta, vrijeme i način sadnje i drugo). Vjerujemo, da je to češće slučaj nego što to mi držimo. Dosadanje metode rada na kršu su u stvari metode, koje su, uz malu preinaku, iz srednje europskih prilika prenijete na krš. Dok one za područje izvan krša daju siguran uspjeh, na kršu često podbace. U godinama, kad u ljetnom periodu ima potrebna minimalna količina vlage, one su uspješne. Za vrijeme suše te metode podbacuju. Osim toga su šablonizirane, uzimaju se gotovo dogmaticno i primjenjuju se na svim terenima i svima prilikama« i t. d. Kako se vidi ja sam naročito podvukao nedaće, koje krivo pripisujemo ekološkim uslovima. Preko toga g. Afanasijev prelazi olimpijskom suverenošću. Sasvim naravno, jer čemu se zadržavati na ovakovim citatima, kad svrha pisanja nije poznavanje stvari niti objektivna kritika — već napadaj. G. Afanasijev piše dalje: »Da li su, zaista, kod nas toliko nepovoljne edafske i klimatske prilike? Pri upoređenju istih sa prilikama u drugim zemljama mora se konstatirati da kod nas u svemu postoje najbolje ekološke prilike za podizanje šuma. To se dokazuje i istorijskim podacima. Čak i sam naziv ,šumadija´ svjedoči o tome. Istorijska je činjenica, da je sadašnji krš prije nekoliko vijekova bio gusto pošumljen«. 28 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1953 str. 31 <-- 31 --> PDF |
Ovakove su postavke i argumentacije za g. Afanasijeva potpuno dostatne. On svakako nije kriv, što nas ovakove tvrdnje ne mogu zadovoljiti. Svi stručnjaci botaničari, klimatolozi, pedolozi, šumari počev od Bečka, Adamovića, Horvatića, Wesselya, Kosovića, Guttenberga, Geschwinda, Puticka, Kaudersa i čitave plejade drugih tvrdili su, a ja se slažem s tim mišljenjem,, da na degradiranom kršu postoje specifične ekološke prilike, za koje ne možemo nikako reći, da su u svemu »najbolje«. Ne ćemo se upuštati u dokazivanje notornih činjenica, koje su jasne svakom stručnjaku. Pošto je već ustvrdio takvu nesmisao onda je i dolično argumentira. U pomoć poziva naziv »šumadija«, kao da ovaj dio naše domovine ima bilo kakovu vezu s kršom i njegovim pošumljavanjem. Po ovakovoj logici je mogao dokazati da »u svemu postoje najbolje ekološke prilike za podizanje šuma« na Gronlandu jer i ovo ime možemo tumačiti u vezi sa pojmom vegetacije. U pomoć zove »istorijsku činjenicu« da je sadanji krš prije nekoliko vijekova bio »gusto« pošumljen. To navodi bez naznake odakle mu ti podaci. Svi naši autori tumače da je krš bio djelomice već pred 2000 godina obešumljen. Pošto g. Afanasijev voli toponomastiku poslužiti ćemo se i mi njome, da s jedne strane dokažemo, da krš nije obešumljen »prije nekoliko vijekova« a s druge da vidi, da se mogu izvući i protivni zaključci. Nauka zna da Dubrovnik dolazi od pojma »dubrava«, dakle hrastova šuma i to baš na krškom području. Međutim ni taj naziv nije za nas toliko vrijedan, da bi na toj osnovi zaključivati na šumovitost današnjih krških goleti u razmjerno bliskoj prošlosti. Dapače, obratno — takav naziv vezan za mali lokalitet može značiti samo izuzetak, jer je Dubrovnik mogao dobiti ovakav naziv upravo radi toga što na daleko nije bilo dubrava, kakove su bile u njegovom malom području. Za krajeve naše Like i Krbave zahvaljujući istraživanjima Kosovića znamo, da je devastacija vegetacije na kršu nastupila daleko prije naše ere. Na slične zaključke upućuju i radovi Cvijića, Vuče i Marinovića, dakle redom priznatih naučnika, ali koji imaju tu nesreću, da ih g. Afanasijev ne pozna niti uvažava. Mi im tu nažalost ne možemo pomoći, jer g. Afanasijev ima pravo, da ih prizna ili ne prizna. Gospodin Afanasijev piše dalje »naši pretstavnici primitivnog pošumljavanja nikako ne mogu da se otresu od dubokog tehničkog primitivizma i vode jalove diskusije o procentu primljenih sadnica, pozivajući se na ovako arhaične »autoritete´ kao Rubbia. Zanimljivo je otkuda Rubbija iz 1912. pa i bilo ko drugi može biti neki autoritet za utvrđivanje uspjeha pošumljavanja prema procentu uginulih sadnica? Ovakovim autoritetom može biti svaki laik, koji će po svojem nahođenju odrediti uspjeh ili neuspjeh nekim procentom primljenih sadnica«, šta su u stvari »predstavnici primitivnog pošumljavanja« to g. Afanasijev ne objašnjava. Da li su to oni, koji provode pošumljavanje reklamnog karaktera ili možda »Balenove pristalice« ili što drugo? Koji mu je kriterij pri toj kategorizaciji o tome on ne govori. To je ipak trebao reći radi orijentacije u tim kulturnim epitetima — da se čovjek ne bi slučajno podcijenio. Dakle gosp. Afanasijev mi zamjera kao pretstavniku »primitivnog pošumljavanja«, što se kod razmatranja o procentu primljenih sadnica pozivam na pok. Rubbia, kojeg on krsti arhaičnim autoritetom. Za nas taj Rubbia nije arhaični autoritet. Njegova djela i njegove uspjele kulture u Istri i Slovenskom Primorju žive još i danas i daju mu veći ugled nego |
| ŠUMARSKI LIST 1/1953 str. 32 <-- 32 --> PDF |
što g. Afanasijevu čine njegova djela, unatoč priznate mu virtuoznosti u reklamiranju. Jedna od arhaičnih metoda toga i takovoga Rubbie je po nalazu g. Afanasijeva svakako u tome, što uspjeh pošumljavanja prosuđuje na bazi postotka primljenih sadnica. Kod takove bi zamjerke svaki školovani stručnjak upozorio na bolji i pouzdaniji kriterij i. dao za to uvjerljivu dokumentaciju. Pustimo na stranu spomenuti kriterij prosuđivanja uspjeha pošumljavanja, kojeg nauka smatra još uvijek najpouzdanijim. Ovdje treba skrenuti pažnju na slijedeći pasus g. Afanasijeva: »Mi se danas ne možemo zadovoljiti Rubbijevim postotkom uspjeha´ piše u svom članku ,0 nekim neposrednim zadacima istraživačkog rada na degradiranom kršu´ u broju 1—2/1951. g. ,Šumarskog lista´ Ing. A. Horvat. Zašto se Horvat poziva na Rubbija, kao na neki autoritet, zašto nas vuče u 1912. godinu? Samo zato što je Rubbia odredio kao ,uspjeh´ 71% uginulih sadnica? Ili zato što se naše primitivno pošumljavanje ne zadovoljava sa 71% uginulih sadnica, nego povećava ovu brojku do 79% ?« Bez obzira na to što mi imputira ni manje ni više, nego da se na Rubbiu pozivam zato što se naše pošumljavanje ne zadovoljava sa 71% gubitka nego ga povećava na 79%, pri čemu on velikodušno taj neuspjeh koji je bio u Dalmaciji prenaša na svekoliko naše pošumljavanje, — ovdje treba skrenuti pažnju na moju tvrdnju, koju i on citira, da se »mi danas ne bismo mogli zadovoljiti Rubbijevim postotkom uspjeha«. Jasno je, da sam se o numeričkom podatku uspjeha prema Rubbiu izrazio nepovoljno. Ali g. Afanasijev to ne može da vidi. Umjesto toga on vidi krimen, što sam ja uopće spomenuo Rubbiu, koji je za područje našeg krša jedini u literaturi brojčano iskazao uspjeh pošumljavanja — na osnovu konkretnih podataka. Uostalom taj arhaički Rubbia i nije toliko star, da ga g. Afanasijev ne bi mogao poznavati — dakako uz uslov, da gosp. Afanasijev iole poznaje razvoj našeg nacionalnog šumarstva. Držim da arhaizam Rubbii možemo priznati samo u tom slučaju, ako pojavi g. Afanasijeva pripišemo značaj historijske prekretnice t. j . novu epohu u pošumljavanju krša. No tako nešto ne možemo uz najbolju volju, barem za sada, učiniti. Gosp. Afanasijev piše: »A to je još najmanje u ovom članku, protivu kojeg moraju protestirati svi naši napredni šumari. U ovom članku potpuno su pogrešno i nazadnjački protumačeni zadaci savremenog šumarstva. Ovaj članak udara po napretku i progresu i pretstavlja potpuno neshvatanje ni vremena u kojem živimo, ni odgovornosti šumarstva pred narodom«. Ni više ni manje nego to. Pošto je moj članak izašao u glasilu stručnjaka čitave FNRJ pred dvije godine, a do danas nije nitko »protestirao«, to po stanju stvari logično izlazi, da je g. Afanasijev jedini »napredni« šumar a svi ostali su nazadnjaci. Pravo im budi, jer prema onoj klasičnoj vrijedi Qui tacet consentire videtur. Ali, ako i sad ni ovaj apel g. Ing. D. Afanasijeva ne bude pomogao, onda će ih on pribiti na sramotni stup »Balenovih pristalica«. Neka nitko ne misli, da se g. Afanasijev šali. Da bi prednji citat dokazao on piše ovako: »Autor tog članka sa jedne strane konstatira da pregled vještačkih pošumljavanja daje pozitivan utisak. Može se samo čuditi otkud je on došao do ,pozitivnog utiska´, jer |
| ŠUMARSKI LIST 1/1953 str. 33 <-- 33 --> PDF |
on sam u daljnjem izlaganju potpuno obara taj svoj pozitivan utisak. On piše: ,Od godine 1914. nema ni traga poslu´. A radovi od 1946/49. godine po njegovim riječima pokazali su uspjeh sa svega 21% primljenih sadnica, t. j . ispod postotka Rubbijevog uspjeha«. Ja sam međutim napisao slijedeće: »I ako zbog pomanjkanja podataka nismo u stanju dati preciznu ocjenu, ipak možemo na osnovu fragmentarnih zabilježaka izreći svoj sud. Letimičan pregled vještačkih pošumljavanja daje pozitivan utisak. U prilog toj tvrdnji govore mnoge vještačke sastojine razne starosti duž čitavog kraškog područja. Međutim o uspjehu melioracionih radova kao cjelini ne bi se mogao, unatoč mnogih uspjeha, dati pozitivan sud. Radove do godine 1914. možemo smatrati uspjelima, jer oni nose pečat pionirskih radova. Kasnije radove ne bi mogli smatrati tako uspješnima. Svaki kraški stručnjak znade, da su često daleko veći neuspjesi od uspjeha. U razdoblju od godine 1914. mnoge su površine bile nekoliko puta pošumljavane. Danas nema ni traga tom poslu. Godinama su vršena popunjavanja na takovim površinama prije nego su pošumljene. Takovi neuspjesi, kojih je bilo na svakom radilištu, smanjili su opći uspjeh«. Kad se uporede tekstovi izlazi jasno da je g. Afanasijev izvrnuo smisao. Osim toga, kako se vidi, on stavlja, kao moju, pod navodni znak rečenicu, koju ja nigdje napisao nisam. Među običnim ljudima takav postupak ima određeni naziv, koji ne navodim. Možda gosp. Afanasijev zna taj naziv i njegovu težinu, ali svakako drži, da za njega ne vrijede pravila, koja važe u svijetu pri citiranju. Ovo u ostalom nije u njegovom članku jedini takav slučaj. G. Afanasijev sigurno misli da smije napadnutom podmetnuti sve što mu se svidi. Napadnuti naravno mora navođenjem njegovog teksta i inkriminiranih citata analizom dokazivati postojanje krive interpretacije. To doduše u ovom slučaju ne traži toliko truda koliko prostora — jer se radi o čitavom nizu takove rabote. Pa sve kad bi se takva mjesta iznosila instruktivno i shematski, kako to čini gosp. Afanasijev kad meni i kol. ing. Djikiću želi imputirati plagijat, onda je ipak prvi t. j . najjači utisak već prošao a obrana napadnutog ispada kao neko ispričavanje i jadno izvlačenje iz neprilike. Time vjerojatno gosp. Afanasijev i računa. Da vidimo još nekoliko takovih bisera. Gosp. Afanasijev piše: »Dakle neuspjeh je tu i umjesto da pogleda pravo u oči pravom razlogu tog neuspjeha, A. Horvat ga traži tamo, gdje ga nema i ne može biti. Kao prvi razlog neuspjeha on stavlja .socijalno ekonomski momenti´. Koji su to momenti? Ovdje su prepisani iz knjige Balena ,Naš goli krš´ i manjak stočne hrane i drveta, velika sječa, primitivan način paše i nabavljanje ogrjevnog drveta, uništavanje biljnog pokrova, sterilnost krava, i muke domaćica i da »melioracione površine mogu biti sutra napadnute i da treba zagarantovati sigurnost melioracionih radova. Nastupa opasnost da rad bude uništen. Uništava se ne samo postojeća već i obnovljena vegetacija. Ako rastumačimo ovo nešto uvijene rečenice ispada da okolno stanovništvo uništava kulture. Što mogu učiniti u ovom slučaju naše naučne ustanove, kojima A. Horvat preporučuje rješavanje ovog zadatka? Logično izlazi da je ovdje mjerodavna milicija koja bi trebala braniti od napada ove .pošumljene´ površine sa 79% uginulih sadnica a ne naučno istraživačke ustanove«. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1953 str. 34 <-- 34 --> PDF |
Svatko tko pročita moj članak naći će na stranici 44 slijedeće: »Neuspjesima su mnogovrsni uzroci. Praksa općenito ukazuje na tri osnovna uzroka: neuspjesi zbog ekonomsko-socijalnih odnosa, neuspjesi zbog ekoloških uzroka, neuspjesi radi loše tehnike rada«. Međutim gosp. Afanasijev je dosljedan. Ide svojim utrtim putem. Iz cjeline kida jedan dio, prepričava ga na svoj način pri čemu mu mijenja smisao. Na osnovu takvog teksta stvara, unatoč jasno napisanog mog zaključka, svoj zaključak, koji onda napada. Kako se iz citiranog teksta g. Afanasijeva vidi on mi imputira, da po mome pisanju »logički« izlazi da je mjerodavna milicija i ako sam ja kao zaključak napisao i podcrtao »Zato je potrebno, da se na kršu zavede takav način poljoprivrede, gdje će u njenoj strukturi biti zagarantovana sigurnost melioracionih mjera«. Ali to se gosp. Afanasijeva savršeno ništa ne tiče. Njemu takav zaključak ne treba. Zato si on — dabome -— stvara svoj i to onako kako mu konvenira, što time izvrće smisao misli kod napadnutog zato si ne trlja glavu. Gosp. Afanasijev ide dalje. Pripisuje mi, da sam pobližu determinaciju odnosa prepisao iz Balenove knjige, ma da je ta determinacija praksi poznata što ja i spominjem. To njega ni malo ne smeta. On je našao sličnost konstatacije kod fatalnog Balena, a to je dovoljno, da napadnutom imputira plagijat i još k tome od Balena, jer to će ime svakako diskreditirati napadnutoga. Međutim, kad g. Afanasijev tvrdi da sam izvjesne činjenice prepisao iz knjige Balena — onda je to nasuprot dokaz da gosp. Afanasijev ne poznaje probleme krša — osim iz knjige tog istog Balena. Inače bi sigurno znao, da su to napisali i razni drugi autori već počam tamo od Wesselya. U mom članku završavam pasus o djelovanju socijalno ekonomskih momenata ovako: »Zaključujemo, da šumarsko istraživačka djelatnost treba obuhvatiti krašku ekonomiku sa gledišta šumarske problematike u cilju pronalaženja načina, kako da otklonimo suprotnosti koje izviru iz socijalno ekonomskih odnosa«. Gosp. Afanasijev po svojoj interpretaciji i uobičajenom izvrtanju smisla zaključuje taj isti pasus ovako: »Jasno je, da zadatak naših naučnih ustanova nije u tome da brane površine propalog pošumljavanja, već u tome da se late posla i da pokažu kako treba podizati brzorastuće šume sa 100 postotaka uspjeha a ne sa 21%«. Gosp. ing. D. Afanasijev ima vrlo jednostavan recept. Kad bi to stajalo onako, kako to preporuča g. Afanasijev, onda smo mi naročito sretna zemlja, što on u njoj živi. čitave su se generacije velikih stručnih radnika godinama bavile problematikom španjolskog, francuskog, talijanskog, grčkog i našeg krša, tjerale jalov posao sve dok se nije pojavio g. ing. D. Afanasijev. Eto, on ukazuje kratak i jednostavan put. »Socijalna pitanja moraju se riješiti tehnikom« a pošumljavanje krša putem brzorastućih vrsta sa 100% uspjeha, — to je sažeto otkriće g. Afanasijeva. Šuma mora rasti kao konoplja — samo to i ništa više od nje ne traži genijalni pronalazač. A na to on ima pravo, jer kako smo prije vidjeli, po njemu kod »nas u svemu postoje najbolje ekološke prilike za podizanje šuma«. Da se to pitanje studira od prvih početaka akcije pošumljavanja, da se kod nas i u svijetu osnivaju u cilju rješavanja tog problema posebni naučni instituti, da se vrše sistematska istraživanja ali do sada nažalost, |
| ŠUMARSKI LIST 1/1953 str. 35 <-- 35 --> PDF |
s malim rezultatima, sve to ne interesira g. Afanasijeva. Priroda mora slušati, a ako u svojoj tvrdoglavosti ne sluša, onda valjda neće biti kriv g. Afanasijev nego priroda. To je barem jasno. Gosp). Afanasijev mi pokušava držati čas o »principima socijalizma«. Neka izvine. Ne smatram ga nikako mjerodavnim u tim pitanjima. Trebao bi biti netko pozvaniji sa kojim bi se upustio u polemiku, a koji ne bi napisao, da se »socijalna pitanja moraju rješavati tehnikom«. Dalje gosp. ing. Afanasijev piše ovako: »Kao drugi razlog A. Horvat navodi te famozne ,loše´ ekološke faktore i pokušava to dokazati, navodeći na pr. da pojačana svijetlost povlači pad asimilacije«. Zatim citira pasus iz knjige V. Brillianta pa kaže dalje: »I pored toga prema logici A. Horvata, biljke ne bi mogle uspješno vegetirati samo uslijed jake svijetlosti na našem kršu«. Zatim piše: »Još dalje A. Horvat preporučuje ,izučavanje i poznavanje´ ekoloških uslova. što se podrazumijeva pod ekološkim uslovima? On odgovara: toplina, voda i svijetlost, i kaže da se tome nije poklanjala dovoljna pažnja«. Neka mi čitaoc oprosti ali moram opet citirati što sam napisao: »Van svake je sumnje, da temelj uspješne melioracije počiva na dobrom poznavanju ekoloških faktora te svih ekoloških zahtjeva grmlja i drveća sa kojima radimo. Samo na dobrom poznavanju prirodnih uslova potrebnih za rast grmlja i drveća moći ćemo izgraditi valjanu tehniku za provođenje meliorativnih radova. Prema tome potrebe istraživanja dijele se na dvije skupine: istraživanje bioloških faktora određenog areala, te utvrđivanje ekoloških zahtjeva pojedinih vrsta grmlja i drveća. Radi specifičnosti prilika poznavanje je ekoloških uslova na kršu osobito važno. Djelovanje pojedinih faktora, pogotovo kad djeluju ko ordinirano, dolazi veoma oštro do izražaja. Uzmimo samo toplinu, vodu i svijetlo. Toplina u ekstremnim veličinama ima na kršu, radi specifičnosti tla, mnogo jače djelovanje, osobito u vezi sa vodom nego van krša. Visoke temperature´ isušuju tlo i vazduh, čime djeluju na transpiraciju. Kad vlaga padne ispod potrebnog minimuma nastupa sušenje. Slično je sa svijetlošću. Pojačanim svijetlom raste do izvjesne točke asimilacija. Daljnjim pojačavanjem pada iz razloga konpenzacije. Znači, da prejaki upliv svijetla djeluje na rast. Mnoge biljke su akomodirane prilikama na kršu te za vrijeme ljetnih mjeseci posve reduciraju vegetaciju i odbacuju list kao Calycotome infesta Guss«. Ako se pročita prednje, pa i čitav moj članak, pitam, gdje i kada je u mom članku pisano o »famozno lošim ekološkim prilikama« ? Iz čega to izlazi da »prema logici A. Horvata biljke ne bi mogle uspješno vegetirati samo uslijed jake svijetlosti na našem kršu« kako mi to u grijeh upisuje g. Afanasijev. Iz čitavog pasusa jasno izlazi, da uopće ne govorim o lošim a kamo li »famozno« lošim ekološkim prilikama. Isto tako je jasno, da nitko tko se nije posvadio sa logikom ne bi mogao svijesno izvući zaključak »da biljke ne bi mogle uspješno vegetirati samo uslijed jake svijetlosti na našem kršu«. Vidi se da je g. Afanasijev konsekventan u izvrtanju smisla a kako ćemo vidjeti i teksta, koji mi podmeće da sam napisao. Ja pišem: »Uzmimo samo topinu, vodu i svijetlost«. Gosp. Afanasijev nije sitničav. Neće se |
| ŠUMARSKI LIST 1/1953 str. 36 <-- 36 --> PDF |
valjda slijepo držati teksta. On ispusti u svojoj obradi riječ »samo« i rečenica po toj transformaciji g. Afanasijeva i izlucena iz ostalog teksta. dobiva smisao koji mu treba. Sada ima slobodno polje za napad. Napadnuti neka se sada brani kako umije i zna. Neće valjda čitalac, misli g. Afanasijev, i na to paziti. Ajmo još malo iz zbirke g. Afanasijeva. On piše: »On stavlja tehniku na posljednje mjesto pa i ovdje shvaća sve potpuno pogrešno, jer piše: ,Do danas nije poznat minimum i maksimum temperature pri kojoj sadnice ostaju žive«. Ja sam na strani 49. napisao: »Tako da navedem samo jedan primjer. Do danas nije poznato, koja je minimalna ili maksimalna temperatura, kod koje sadnica, izvađena iz rasadnika, još može ostati živa. Zatim kroz koje vrijeme smije biti izvrgnuta toj temperaturi, a da bi još bila sposobna za presadnju itd. Takvih primjera ima mnogo«. Upoređenjem ovih dvaju citata jasno izlazi da se gosp. Afanasijev služi izvrtanjem smisla i podmetanjem istog napadnutome, da bi mogao okriviti napadnutoga za ono što nikada ni pomislio nije. Kako vidimo, do sada izložene činjenice bacaju malo čudnu svijetlost na »naprednost« g. ing. D. Afanasijeva. No preko slučaja »naprednosti« još bi se nekako moglo prijeći. Mnogo je teže sa postavkama u njegovom prikazu u čiju ispravnost želi uvjeriti čitaoca putem ovakovog načina napadaja na druge, čovjek logički dolazi do zaključka, da kad se ovakvim načinom nastoji »dokazati« pogriješnost nečijeg stava, onda se sigurno još manje biraju sredstva pri uvjeravanju o ispravnosti vlastitog stava. Iz tih razloga držim, da će se naši stručnjaci morati odreći i njegovih savjeta o pošumljavanju krša, koje on tako velikodušno dijeli lijevo i desno — jer nema nikakove garancije, da su oni na solidnoj bazi. Gosp. Afanasijev piše dalje, da sam »prespavao napredak agrotehnike i šumarstva«. Po ovoj formulaciji ispada, da si g. ing. D. Afanasijev zamišlja, da je on neki iz bajke »vitez naprednosti«, koji me surovo budi iz sna u koji sam zapao, pošto sam pojeo otrovnu jabuku »primitivizma«. Ako tako misli, neka oprosti, jer se ljuto vara. Niti je on taj »vitez naprednosti « niti ja spavam. Ništa ja prespavao nisam pa čak niti taj njegov prikaz. Gosp. Afanasijev piše zatim ovo: »Svi ovi i mnogi drugi slični primjeri jasno pokazuju jedini put ka uspjehu u pošumljavanju i uzgoju šuma. Pomoću agrotehnike mi možemo podignuti brzorastuće šume na svakom tlu, na svakom terenu, pa i na kršu stopostotnim uspjehom«. Ta agrotehnika, kojoj g. ing. D. Afanasijev pripisuje stopostotni uspjeh pri pošumljavanju, i koju on proklamira kao neki novitet potpuno nepoznat našim šumarima, je već davno otkrivena Amerika. Neću ulaziti u podrobnu raspravu tog predmeta. Spomenuti ću samo nekoliko serioznih i dokumentiranih članaka o obradi tla pri pošumljavanju. Ing. T. španović u člancima: »Slanice i uzgoj šuma na njima«; šum. list 1933., te »Deliblatski pijesak«; šum. list 1936., podrobno opisuje veoma intenzivan način obrade tla počam od prve obrade, đubrenja vještačkim i prirodnim gnojivima do naknadnih obrada. Međutim on nigdje, kao ozbiljan čovjek, ne govori, da se agrotehnikom može postići stopostotni uspjeh. Jednako tako ozbiljno i dokumentovano piše Ing. Đ. Burlakov pod naslovom: »Način „suhih kultura" pri pošumljavanju krša i golijeti u |
| ŠUMARSKI LIST 1/1953 str. 37 <-- 37 --> PDF |
Crnoj Gori i Boki Kotorskoj« u Šum. listu 1929. Niti on nigdje ne spominje, da je agrotehnikom postigao stopostotni uspjeh. Agrotehniku primjenjuju i drugi narodi. Na Cipru sam 1950. godine vidio obradu goleti sistemom »gradona«, koji se u Italiji primjenjuje već 50 godina. Francuzi upotrebljavaju Cordon sadnje itd. Nitko osim g. ing. D. Afanasijeva nije dosada tvrdio, da se može postići stopostotni uspjeh. Pogotovo to ne bi mogao ozbiljno nitko tvrditi za krš, tko je makar i kratko vrijeme radio na njemu. Na kršu je pri pošumljavanju primjena agrotehničkih mjera veoma ograničena. Plodno tlo mora se često čak donositi. Zato je pitanje agrotehnike još pitanje studija. To nije problem samo za šumare već djelomice i za agronome, naročito na jače skeletoidnim tlima. Zbog toga sam u članku, koga napada g. ing. Afanasijev, na str. 47. stavio među probleme koje treba istražiti pod »IV. Poboljšanje tla« istraživanje djelovanja biološkim putem, mehaničkom obradom i kemijskim sredstvima. To je gosp. ing. D. Afanasijev »pregledao«. Isto je sa brzorastućim vrstama. Ozbiljan prikaz upotrebe tih vrsta dao je Dr. D. Petrović u knjizi »Strane vrste drveća« (egzoti u Srbiji) ; Srpska akademija nauka, knjiga CLXXXII Beograd 1951. Na njegove zaključke nema se što primjetiti. Nitko, tko iole poznaje krš, ne bi mogao tako općenito i bez dokumentacije, kao gosp. ing. D. Afanasijev preporučiti primjenu brzorastućih vrsta pri pošumljavanju krša k tome bez naznake vrsta i oznake ekoloških uslova u kojima mogu uspijevati. Gosp. ing. D. Afanasijev se doduše u svom prikazu na nekoliko mjesta direktno ili indirektno poziva na uspjehe sarajevske stanice, što konkretno znači na njegov rad na Sedreniku. Pri tome on uzima rezultate, koji su tamo postignuti kao mjerodavne, prem su istraživanja trajala samo nekoliko godina, većinom stranim vrstama drveća i grmlja te prem je, prema njegovim vlastitim navodima u knjizi »Ekspresne šume«, drveće i grmlje većim dijelom posječeno a podaci uništeni. Seriozan istraživač bio bi u takvom slučaju u najmanju ruku oprezniji. On bi prvo znao, da jedan uspjeh ili neuspjeh u istraživačkom radu ne mora biti mjerodavan. Prema tome, da nikako ne može služiti kao podloga za propagiranje njegove primjene u praksi, već jedino kao podstrek za dalja istraživanja. Osim toga bi znao kad su već podaci, drveće i grmlje djelomice uništeni te nema potpune dokumentacije, da treba istraživanja ponoviti. Pri tome bi istraživanja ponovio na istom mjestu ili njegovoj blizini a istovremeno bi osnovao pokusna polja, ili nastojao da se osnuju, u raznim ekološkim prilikama a naročito na degradiranom kršu. Kod toga bi vodio najsavjesniju opservaciju, kako bi dokumentaciju uvijek imao u ruci. Nakon tako dobivenih pozitivnih rezultata već bi se moglo, donekle, govoriti o praktičnoj primjeni. Istraživanja bi se ipak morala nastaviti u cilju traženja ekonomski podesnog metoda. Poznato je, da istraživanjem dobivena postupci nisu uvijek podesni za masovnu primjenu. Tek nakon pronalaska ekonomičnog i za praksu podesnog metoda moglo bi se govoriti o njegovoj širokoj primjeni. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1953 str. 38 <-- 38 --> PDF |
Tako provedena ekzaktna i dokumentirana istraživanja ne bi trebalo širiti ognjem i mačem. Ona bi sama našla svoj put i primjenu. To potvrđuju radovi Ing. Podhorskoga i Ing. Jovanovića u vezi uzgoja topola, koji su zapaženi i u inostranstvu. (Vidi: Revue forestiere frangaise No 12. —1952.). Na osnovu dosadanjih radova i prikaza g. ing. D. Afanasijeva nitko, tko realno misli, neće pustiti vrapca iz ruke za volju njegovog goluba, koji je doista još na krovu, pa makar ga on neznam koliko puta nazvao »Balenovim pristalicom« i drugim epitetima. Zato su propaganda, polemika i napadi koje vrši gosp. ing. D. Afanasijev, u cilju da zainteresira za svoj rad, potpuno besplodni. Oni samo oduzimaju dragocjeno vrijeme onima, koje on napada a čiji rad mu je savršeno nepoznat. Radi prostora ispuštam razmatranja g. Afanasijeva o kolegi Djikiću i meni, kao plagijatorima knjige Balena, jer sam o tome već rekao svoje mišljenje. Prelazim na njegov zaključak koji glasi: »Ali kako se varao Balen, tako se varaju i njegovi jednomišljenici. Pitanje krša je čisto šumarsko pitanje, pitanje koje se sastoji baš u tome, kako i kakve sadnice saditi i kako njih uzgajati«. Bez obzira na to, što svatko zna, da pitanje krša nije čisto šumarsko pitanje g. Afanasijev je ovdje upao u kontradikciju sa samim sobom. Dok na jednom mjestu tvrdi, da je »jedini put ka uspjehu« agrotehnika, ovdje najedamput tvrdi, da se pitanje sastoji »baš u tome kako i kakove sadnice saditi i kako ih uzgajati«. Dakle ima još nešto: vrsta drveća, starost sadnica, način uzgoja, tehnika pošumljavanja itd., a to je upravo ono, o čemu šumari »primitivnog smjera« već toliko godina vrše istraživanja. Tu se g. Afanasijev protiv svoje volje našao na terenu »zastarjelih shvatanja «. Vjerujem, da će se on već nekako iskobeljati iz te neugodne situacije. Po mišljenju g. Afanasijeva ti »nazadnjački« šumari (Balenove pristalice) »nemaju ni znanje ni iskustvo pa ne prate ni domaću literaturu a da i ne govorimo o stranoj«. Oni su drski, jer se u javnosti pojavljuju »s prtljagom znanja, pocrpljenim iz vremena Rubbia, Marije Terezije i pozajmljenih od Balena s pretenzijom, da to bude nekakav prilog rješavanju važnih pitanja šumarstva?« Drug Djikić i ja po opravdanom mišljenju g. Afanasijeva nismo usamljeni u tom jalovom pothvatu. Takvih ima dosta. Na sreću po predviđanjima g. Afanasijeva »to neće biti dugo, jer će oni uskoro biti raskrinkani i odstranjeni s puta, ali borba s njima zahtjeva mnogo truda i vremena«. Perspektiva je nas napadnutih više nego crna. Tračak nade ima u ne jasnoći prijetnje. Ipak se ne smijemo s tim obmanjivati, jer kad se u glavi g. Afanasijeva našla Marija Terezija zajedno sa Rubbiem i Balenom, zašto se mi ne bi jednog dana mogli naći izvan puta. Ako g. Afanasijev pronalazi »najbolje ekološke prilike« valjda mu neće biti teško da pronađe »ekspres metod« kako da nas ukloni. Ja ću kod toga najgore proći, jer sam se usudio protusloviti g. Afanasijevu, predbaciti mu način pisanja, a to ne može trpiti ni običan smrtnik. Osvrnut ću se samo još na prvu točku njegovih zaključaka gdje fcaže: »Zabraniti dalji uzgoj sporastućih i bezvrijednih vrsta«. Neosporna je odlučnost g. Afanasijeva kad to tako kategorički traži. Njega se ne tiče među ostalim, da mi upravo šuma tih spororastućih vrsta |
| ŠUMARSKI LIST 1/1953 str. 39 <-- 39 --> PDF |
imamo na velikim površinama. Po kategoričkoj zabrani g. Afanasijeva trebalo bi logično, sasjeći sve šume bukve i hrasta itd., jer se samo tako može spriječiti njihov dalji uzgoj. Vjerujem, da se nitko neće naći, tko će poslušati ovaj prijedlog našeg »naprednog« šumara. Moram završiti. Znam da ima još mnogo toga, na što bi se mogao osvrnuti, ali ne dozvoljava mi vrijeme i prostor a ni strpljivost čitalaca. Mislim dapače, da će mi mnogi od drugova zamjeriti, što sam toliko važnosti dao pisanju g. Afanasijeva i pri tom ponavljao stvari, koje su elementarne u struci. No vjerujem i to, da će članak gosp. ing. D. Afanasijeva ipak izazvati veliko interesovanje. Čak sam uvjeren da bi, obzirom na način pisanja i postavke, i u jednom medicinskom časopisu pobudio živost i interesovanje — ako ne kod drugog a ono kod sljedbenika Dr. Freuda i Dr. Adlera. Gosp. Afanasijev će se ovom odgovoru — do završnog pasusa — vjerojatno iskreno veseliti. On vrlo rado polemizira sa svakim, tko mu pokloni i malo pažnje. Međutim što se mene tiče, ovo je moj konačni odgovor gosp. Afanasijevu. To je za njega naročito povoljno, jer će, nastavi li dalje ovakovim poslom, ubuduće imati prvu i — posljednju riječ. VRIJEME PRELAZA (Temps de passage, Einwachszeit) Dr. ing. Dušan Klepac, Zagreb Definicija vremena prelaza V V rijem e prelaz a (T) je recipročna vrijednost godišnjeg debljinskog prirasta (Z) pomnožena širinom debljinskog stepena ili razreda (a): T = \ a (1) Vrijeme prelaza može se odrediti pomoću Presslerov a svrdla bušenjem stabala u prsnoj visinni i vađenjem izvrtak a (uzoraka). Broj godova na izvrtku duljine odi —lem daje nam broj godinna, koji je bio potreban, da je stablo povećalo svoj prsni promjer za (a) cm. Taj broj godova zovemo individualnim vremenom prelaza (t). Primjena vremena prelaza Vrijeme prelaza je jedan od najvažnijih elemenata kojim se služimo kod uređivanja prebornih šuma. Pomoću njega određujemo normale, pomoću njega prosuđujemo intenzitet gospodarenja i kvalitet sastojine, pomoću njega ustanovljujemo produkciju i prirast drvne mase. Ovaj posljednji proble m čini nam se najaktuelniji, pa ćemo se ovdje ograničiti na nj. |